Dalmacija Split

KAKAV BEZOBRAZLUK!

Zdravi ljudi glume bolest: krivotvorene invalidske oznake prodaju se na Pazaru!; Pogledajte ih, ni policija i prometno redarstvo ne razlikuju original od kopije

KAKAV BEZOBRAZLUK!

Primjećujete li razliku između ove dvije oznake za pristupačnost parkirališnim mjestima predviđenim za osobe s invaliditetom? Niste? Pa, nismo ni mi. Upravo je to cilj krivotvorina koje možete kupiti na pazaru auta ili ih ispisati pomoću malo boljeg uređaja.

Nažalost, vjerujemo da smo objavom ovih fotografija pojedinim čitateljima dali ideju kako što brže i "bezbolnije" doći do parkirališnog mjesta. Uostalom, čim postoji potreba za pisanjem ovog članka, živimo u društvu nejednakosti i sebičnosti, a možemo vam to predočiti kroz brojke.

Od ukupno 25.000 legalnih splitskih parkirališnih mjesta, osobama s invaliditetom namijenjeno ih je tek 400, od čega je 100 u užem centru grada. Ako uzmemo u obzir brojku od otprilike 12.000 osoba s invaliditetom u Splitsko-dalmatinskoj županiji, od kojih ih tek 3500 posjeduje "znak pristupačnosti" (ZP), a moramo uračunati i osobe u tranzitu koje isto tako imaju svoje europske oznake s pravom parkiranja na označeno mjesto, očito je da invalidskih parkirališnih mjesta kronično nedostaje. No, onda se pojavi osoba zbog koje pišemo ovaj tekst i parkira automobil na jedno od tih 400 mjesta, jer mu/joj je bliže ili nije bilo drugog mjesta.

Zbog onih koji se "samo na minutu" parkiraju na mjesto koje im ne pripada, pokrenuta je kampanja "Želiš li se mijenjati za mjesto", u okviru koje su na parkiralištu postavljeni personalizirani prometni znakovi s fotografijama šest modela koji direktno "pitaju" svoje sugrađane žele li se mijenjati za mjesto.

Glavni cilj je upozoriti građane da pored "zdravih nogu" ne parkiraju na lokacije predviđene za osobe s invaliditetom te pomoći u rješavanju još jednog velikog problema, a to je već spomenuta zloporaba znaka pristupačnosti na razini cijele Hrvatske.

- Mi ne možemo tražiti više parkirališnih mjesta, jer se Split bori s velikim problemom njihova nedostatka, no problem je što čak i pored manjka parkinga imate situaciju zlouporabe dozvole za osobe s težom pokretljivošću. Jedan od načina je falsificiranje dozvole - pojašnjava Miro Renić, član Inicijative za pristupačni Split, koja je uz tvrtku "Split Parking" i Grad pokretač spomenute kampanje.

Zbog izgleda znaka pristupačnosti, koji je u originalu napravljen na nekvalitetnom papiru, bez bar-koda ili bilo kakve zaštite, original od falsifikata ne može razlikovati čak niti policija i prometno redarstvo. Zato je ova Inicijativa, koja okuplja 16 udruga iz cijele Hrvatske, svoje zahtjeve upućene Vladi stavila u četiri točke.

Traže prebacivanje nadležnosti nad Pravilnikom o znaku prometa, izmjenom zakona ovlastiti i prometne redare za vršenje provjere znaka pristupačnosti.

Zahtijevaju hitnu detaljnu izmjenu Pravilnika o ZP-u koja podrazumijeva i sigurnosnu zaštitu te osiguravanje registra osoba s invaliditetom s pravom znaka pristupačnosti na razini Hrvatske, kao i upisnik o izdanim znakovima pristupačnosti u elektroničkom obliku preko centralnog registra koji bi olakšao sustav kontrole korištenja izdanih znakova i omogućio uvid na terenu u podatke korisnika znaka preko 2D koda, koji je također neophodno integrirati.

- Zato je došlo do prijedloga da se napravi, kao u drugim zapadnim zemljama, oznaka u obliku nekakve bankovne kartice koju bi službe mogle provjeriti posebnim uređajem. Naravno, uvijek će biti kopija, ali je cilj da se na razini države napravi oznaka koja će pružati puno manje prostora za zlouporabu i znak koji će policija i prometno redarstvo moći kontrolirati na licu mjesta, kako bi vozilo koje je zloupotrijebilo oznaku bilo uklonjeno, a osoba koja je to napravila snosi određenu financijsku, kaznenu ili prekršajnu odgovornost, jer se radi o zlouporabi službenog dokumenta - predlaže jedan od brojnih članova Inicijative.

S tim se slaže i Marko Bartulić, direktor gradske tvrtke "Split Parking", koji je za naše dnevne novine potvrdio da se ne može precizno utvrditi koliki je broj prekršitelja ili falsificiranih isprava te su upravo zbog nedostataka takvih informacija u suradnji s policijom organizirali niz akcija kako bi dobili relevantne podatke o prekršiteljima.

Osim problema krivotvorenja, brojni građani zaborave ili ne shvaćaju da se dozvola pristupačnosti ne dodjeljuje automobilu, već čovjeku. Tako često rodbina osobe s poteškoćama u kretanju, bez razmišljanja o posljedicama, koristi znak koji im nikako ne pripada. Birajući manje i veće zlo, možda je još gore kada teta, sestra, baka, majka ili otac osobe koja se svakodnevno bori s poteškoćama pristupa brojnim ustanovama i mjestima, bez obzira na to što su svjesni razine problema, zloupotrebljavaju znak.

- Mi moramo promijeniti svijest ljudi da jednostavno ne radimo ono što nam ne pripada. Ljudi moraju shvatiti da su napravili veliki problem ako nekome oduzmu parkirališno mjesto. Cilj razvijenih demokratskih zemalja je da su osobe s invaliditetom dio svakodnevice, a kako će to biti ako im vi to onemogućite - pokušava približiti problematiku naš sugovornik, no svijest o kojoj brojni pričaju i koju brojni zazivaju relativan je pojam, što sama definicija riječi govori.

Upravo zato Inicijativa, između ostalog, traži više kazne za prekršitelje.

- Zemlje razvijene demokracije kojima mi težimo nisu tako uređene jer ljudi slijepo slijede zakon, nego zato što su kazne ogromne, tako da im više nikada ne padne na pamet prekršiti ih. Neka se osobe koje zloupotrebljavaju znak prvi put upozore, drugi kazne, ali neka treći put uslijedi oduzimanje dozvole. Postoje i osobe s invaliditetom koje taj znak iznajme ili prodaju, ali bi zakonodavac trebao biti taj koji će uzeti u obzir sve kako bi na mjestima za osobe s invaliditetom bili oni kojima je to najophodnije - predlaže Renić uz napomenu da su već primijetili pozitivne promjene uzrokovane kampanjom, međutim, što će biti kada se sugrađani naviknu na 200 postavljenih personaliziranih znakova po gradu?

Upravo zbog toga, jedino rješenje se vidi u kažnjavanju, jer je, čini se, empatija postala rijedak talent, a stjecanje svijesti počinje poprimati oblik uplatnice državnom proračunu.

Stipo Margić, 24-godišnjak s invaliditetom je, predstavljajući kampanju, poslao snažnu poruku svima koji zloupotrebljavaju ili koriste parkirališno mjesto koje im ne pripada:

– Na takav način prekršitelji me čine većim invalidom nego što zapravo jesam – poručio je jedan od šest junaka kampanje.

Ako smo učili definiciju čovjeka, koji je, između ostalog, misaono biće, o Stipinim riječima bi trebalo samo malo razmisliti i više nikada ne bi bilo potrebe napisati tekst o ovoj temi.

Hrvatska - raj za prevarante

Premisa prva: Hrvatska je zbog nedavnog rata jedna od zemalja s najvećim postotkom invalida u Europi.

Premisa druga: Hrvatska zbog vjekovne vazalske sudbine (od Turaka do Karađorđevića) spada u europske zemlje s najraširenijim hajdučkim mentalitetom, čija je glavna karakteristika da varanje države ne smatra kaznenim djelom, već pozitivnim lukavstvom snalažljivog pojedinca.

Konkluzija: nositelji hajdučkog mentaliteta u Hrvatskoj neće prezati ni od toga da državu prevare fingiranjem lažnog invaliditeta, a sve kako bi mogli koristiti zakonske olakšice koje je država namijenila invalidima.

Ova konkluzija, koja prirodno proizlazi iz navedenih premisa, očituje se i u Splitu, na naoko banalnom primjeru falsificiranja invalidskih naljepnica za osobne automobile, koje vlasnicima tih naljepnica omogućuju lakše parkiranje. Nešto što bi u nekim drugim kulturama bilo skaredno i skandalozno, pa i nezamislivo – Skandinavci se, recimo, toga naprosto ne bi dosjetili – kod nas je ne samo normalna, uobičajena i raširena praksa, nego i dokaz uspješne adaptacije pojedinca na postojeću okolinu.

Kažu da prilika čini lopova. Ovdje je, međutim, stvar puno ozbiljnija: ovdje kultura čini prevaranta. Odnosno, preciznije: ovdje dominantni kulturni kontekst čini da se prevare svake vrste doživljavaju kao dokaz individualne sposobnosti. Ono što je jednom davno začeto kao narodni otpor turskom zulumu preživjelo je stoljeća i epohe, te postalo dominantni obrazac ponašanja čak i u vlastitoj državi.

Uostalom, ruku na srce, država i društvo čiji temelji počivaju na pretvorbeno-privatizacijskoj pljački bolje nisu ni zaslužili.

Damir Pilić

To su sebični ljudi!

Splićanin Stipo Margić koji ima friedreichovu ataksiju, jednu od najrjeđih bolesti na svijetu,  je ogorčen na pojedine naše građane. 

– Svakodnevno vidim 20-godišnjake kako parkiraju na mjestima za invalide, a zdravi su. Imaju karticu od djeda, oca ili tko zna koga tko je bio u ratu pa onda to koriste. To rade iz krajnje sebičnih razloga – parking za invalide je besplatan, ta su mjesta najbliže ulazu i na najboljim pozicijama.

I onda ja s prijateljem dođem u bolnicu ili negdje drugdje i vidim da je taj mladić parkirao na moje mjesto, mjesto osobe s invaliditetom.

S kolicima se moramo probijati, pravi je poduhvat negdje uopće doći. I tako uz svu volju da vježbam i radim na sebi, idući po terapijama ispriječi se neki mladac – argumentirao je Stipo nedavno za 'Slobodnu'.

Inače Friedreichova ataksija je progresivan neurološki poremećaj, uzrokovan genetskom mutacijom. Margić je s 20 godina dospio u invalidska kolica.

SD

Naslovnica Split