Svakoga dana rano ustaju, neki se dižu u noćne sate, ne grintaju, ne ljute se, samo kreću prema novom izazovu nošeni svojim redovitim obavezama.
Obožavaju svoj posao, kažu nam kako ga nikada ne bi mijenjali. A on nije lagan, dapače, i kada upeče zvizdan, a stigla su nam takva ljeta da s neba žari i pali već u sedam ujutro, oni bez obzira na sve te probleme kreću kamo ih situacija ili dnevni plan zovu. I da cigle padaju s neba, opet bi bili na svojim radnim mjestima, među unesrećenima, na terenima, na ulicama, trgovima, cestama. Tu su kako bi očistili grad, spasili unesrećene, turistima stvorili ljepšu sliku. I svima nama zapravo uljepšali život, iako ih mnogi od nas uopće ne primjećuju.
Dok političari broje postelje, serviraju nam liste s rezultatima, turistički barome...