Udruga “Get”, koja okuplja posljednje stanare Dioklecijanove palače, organizirala je večeras privremeno “Pučko kino” kako bi i na taj način uputila poruku da je stara jezgra stoljećima živući organizam, u kojem nažalost ima sve manje sadržaja koji nisu čista komercijala.
Na prostoru kojeg Getani nazivaju Pučka, po pučkoj kuhinji koja je bila na tom području, a kojeg ostali Splićani znaju kao Kenjaru, tijekom dva dana prikazuju se filmovi koji problematiziraju turistifikaciju gradova na Mediteranu, upravo ono s čime se oni posljednjih godina svakodnevno bore.
Ovaj dio Palače jedini je širi prostor koji se još uvijek odupire štekatizaciji, mlađim Getanima služi za igru, a starijima za druženje i gradelavanje.
- Željeli smo i na ovaj način konsolidirati našu malu zajednicu kojoj život nije jednostavan ovih nekoliko ljetnih mjeseci jer smo izloženi konstantnom stresu. Cilj nam je bio pronaći ispušni ventil, a da istovremeno projekt bude i edukativan. Slijedeći cilj je imati zajedničku malu biblioteku - kazala nam je Ana Peraica, izrazivši nadu kako će uspjeti ovaj prostor zadržati za potrebe najupornijih stanara.
Besplatan ‘ulaz’
Uz besplatan ulaz, u pozivu koji se dijelio interno među stanarima i njihovim prijateljima, jedini uvjet je bio da se ponese vlastita sjedalica, iako su se mnogi zadovoljili i mjestom na obližnjim zidićima.
- Iz moje perspektive turizam je kompleksan fenomen koji trenutno zbog pozitivnih ekonomskih pokazatelja uzimamo zdravo za gotovo, međutim ima puno dugotrajniji utjecaj na lokalne zajednce i odnos prema prostoru. Trenutno nitko ne postavlja ključno pitanje, je li grad namijenjen turistima ili ljudima koji tu žive. Nažalost, štektizacija je toliko uzela maha da neke ulice u Splitu uopće ne prepoznajem - rekao je Jere Kuzmanić, asistent na Arhitektonskom fakultetu, koji je odabrao filmove za prvo “Pučko kino”.
Lokacija nije odabrana slučajno jer - prije rušenja arhitekture koja se nasadila na izvornu rimsku - krajem 70-ih godina prošlog stoljeća srušena je i zgrada kina koje se zvalo “Stari grad”.
- Na upravljanje ga je 50-ih godina dobio Kino klub Split. Bio je to intelektualni centar u kojem su se okupljali ljubitelji filma, umjetnosti i književnosti. Vrtili su se naslovi koji su bili značajni za povijest filma. S projekcijama se prestalo kad su krenula istraživanja jer su u podu pronašli grobove - ispričao nam je Edi Dumandžić koji je rođen na Peristilu, dok je Ivica Šarić u uskim ulicama Geta proveo djetinstvo jer mu je otac tu imao slastičarnicu.
Neopravdan strah
- Kvart je živio dosta intezivno, iako je među ostalim Splićanima postojao neopravdan strah od Getana. Kao i sva ostala kina u gradu, jer drugog vida zabave nije ni bilo, i za “Stari grad” se tražila ulaznica više. Pa su se kupovale u švercera. Najpoznatiji je bio naravno Vinko Mladinić Fažol, ali kupovale su se i kod braće Sarun, Ruhle s Carrarine, čak i od jednog budućeg poteštata - prisjetio se Šarić.