Dalmacija Split

Riječ struke

Poznati dječji psihijatar objašnjava hoće li traumatična ovrha ostaviti trajne posljedice na Cesarea i hoće li se osmogodišnjak uspjeti priviknuti na život s ocem kojeg gotovo i ne poznaje

Riječ struke

Što osmogodišnji Cesare Avenati proživljava, kakve posljedice ovaj "cirkus" može ostaviti na njega i kako će se priviknuti na novi život u Italiji, pokušali smo doznati od doc. dr. Tomislava Franića, specijalista dječje i adolescentne psihijatrije s Klinike za psihijatriju KBC-a Split.

- Moram istaknuti da ovo što govorim, govorim samo na temelju onoga što vidim i čitam u raznim medijima. Dakle, svako ovakvo dijete koje je u centru "roditeljskog rata", a ima ih podosta, samo nisu medijski eksponirani, proživljava akutnu traumu, što je pogubno za dijete i što može u budućnosti kod djeteta, kada počinje ulaziti u adolescentnu dob, ostaviti trajne posljedice. Prema mome mišljenju, veća je šansa da takvo dijete razvije kod sebe probleme emocionalne prirode (tjeskobu i nesigurnost) negoli da neko dijete koje cijeli njegov život izlažete dimu cigarete dobije karcinom. Kasnije, u zrelijoj životnoj dobi, ta tjeskoba i nesigurnost mogu prerasti u anksiozne poremećaje, prvenstveno mislim na poremećaj osobnosti ili ličnosti - kazuje dr. Franić.

 

Iako je to dijete, prema mišljenju dr. Franića, nekoliko godina bilo u neadekvatnoj situaciji (boravak u BiH), naš sugovornik misli da je ono ipak bilo dobro socijalizirano.

- Bilo je u jednom okruženju koje ga je prihvatilo i zasigurno je steklo određeni broj prijatelja. No, ipak, sve te godine ono odrasta u okruženju nesigurnosti i moglo bi se reći da ono ne zna što ga sutra čeka. Roditelji su svoje emocionalne interese ili prestanak ljubavi između sebe preusmjerili na štetu djeteta, što je pogubno za njega. Ako još tome pridodamo i veliku medijsku eksponiranost slučaja, jasno vam je što se sve događa u djetetovoj glavi - kaže psihijatar.

Zanimalo nas je mišljenje kakav osjećaj može imati dijete koje ide iz "ruku" roditelja s kojim je proveo veći dio svog života "u ruke" roditelja kojeg gotovo i ne poznaje?

- Dijete osjeća strah, prepušta se u ruke za njega nepoznate osobe s kojom nije živjelo i odvaja se od majke s kojom je provelo većinu svoga života. Akutno gledajući, to je trauma za dijete. Djeca su u ovoj dobi vrlo ranjiva i zaista postoji povećan potencijal da nastanu velike posljedice za njegov daljnji razvoj. Svako dijete mora odrastati u stabilnom okruženju s oba roditelja, gdje će mu biti pružena podjednako ljubav i oca i majke. U ovom slučaju to nije bilo moguće, jer ti roditelji očigledno nisu bili sposobni zajedno funkcionirati - mišljenja je dr. Franić.

Kako je djetetu sada kada je odvojeno od majke, kada će se i hoće li se naviknuti na život u Italiji, odnosno hoće li u svoj život "primiti" sve one nove osobe koje su se pojavile odlaskom iz Splita?

- Majka mu zasigurno nedostaje, kao i sve ono na što je navikao živeći u Splitu. A koliko će mu trebati da se privikne na život u Italiji i hoće li uopće prihvatiti taj život, to je pitanje na koje nitko nema odgovora. Neko dijete prije, a neko poslije prihvati novonastalu situaciju, ali po mome mišljenju trebati će mu barem nekoliko tjedana, ako ne i mjeseci da prihvati svoju novu okolinu i svoj novi način života. Naravno, bilo bi najbolje za dijete da roditelji sjednu, dogovore se i da svom djetetu počnu pružati život kakav i zaslužuje, jer oba su roditelja to dužna. Dati svom djetetu šansu da odrasta u koliko-toliko normalnom okruženju - zaključuje doc. dr. Tomislav Franić.

 

 

 

Naslovnica Split