Dalmacija Split

opće veselje

Splitski maturanti guštaju na norijadi: piju od jutra, pjevaju uz harmonikaše, a jedna nas je ekipa potpuno iznenadila. Ipak, prava fešta tek slijedi - u vilama s bazenima u okolici grada

opće veselje

Tradicionalni alkoholni defile gradskim ulicama uz harmonikaše i uobičajeni pirovski glazbeni repertoar, obilježio je i ovogodišnju norijadu. Nije bilo pretjeranog divljanja. Ako su išta u ove četiri godine maturanti naučili, to je da feštu valja skrivati od osuđujućih pogleda nastavnika ili jednostavnije, iznajmiti vile s bazenima na obližnjem otoku.

Nećete vjerovati, baš su to učinili maturanti nadbiskupijske klasične gimnazije, srednjoškolci iz Sjemeništa. Zatekli smo ih dok pležu uz techno i dance beatove u parku Emanuela Vidovića. Bili su pričljivi i puni pozivite.

- Trajektom u 14 i 15 sati idemo na Brač. Iznajmili smo kuće zato što nam Grad ništa ne organizira i prisiljeni smo sami rješavati prostore, dakle, samoinicijativno realizirati zabavu – odrješito će elokventi maturant koji se predstavio kao Mateo.

Piju od zore

Sedamnaest ih samo u razredu, a kaže, vratit će se sutra. Ići će, govori nam, i iz drugih škola u sličnim aranžmanima. Što će tamo raditi ispričao nam je Marjan:

- Opit ćemo se, naist, plesat, pivat, guštat, sve i svašta. Bit ćemo skupa. Zajedništvo je naše veselje i radost – s osmjehom će mladić, i šali se da će nakon škole na bauštelu.

Svi razredi počeli su piti već od jutra. Svaki je naručio i vlastitog harmonikaša. Ispred škola na Spinutu doveli su i gitare, bubnjeve i zvučnike, a već se nakon velikog odmora trčalo do dućana po nove boce jegera i jeftinih dvolitrenki piva. Kako je divan osjećaj rasparati teke i knjige nakon tri, četiri godine pričaju nam s neskrivenim oduševljenjem. Naravno, ako ih nisu obećali, kao Anamarija Vranković iz Prometne škole.

Avion u krivoj traci

- Bacala san samo teke, jer knjige moran ostavit sestri. Sritna san, ne moran učit, neman produžnu, ma odlično. Čekamo maturu da prođe i upišemo fakultete – nadvikuje se Anamarija, možda buduća policajka:

- Sad ću upisat neki fakultet, čisto da ne stojin doma bezveze, a dogodine Policijsku akademiju – pametno će maturantica, a njena kolegica Laura Mihaljinec, nada se upasti na kineziološki. Uglas su nam pročitale što im piše na rozim majicama:

- Zbog aseva usmjerili smo avion u krivu traku pa sada tugu liječimo na šanku – smiju se zrakoplovne prometnice. Harmonikaš i gitarist su, kažu, odlični, čak i prejeftini obzirom koliko pjesama znaju. Nisu nam znale reći koliko su točno koštali. 

Baždarena ekipa

Ni tri koraka dalje, druga je muzika. Skupina momaka u crnim majicama, također maturanti "Prometne". Ruke su im u zraku, penju se po zidićima i pjevaju, ali pod burnim okomIvana Lozine, razrednika punog razumijevanja.

- Baždareni su oni. Prakticiraju vikend izlaske pa se ne brinem previše. Vesele se i pjevaju, ne divljaju, što je pohvalno.

Jesu li mirniji od prošlogodišnjih? 

- Brišem iz memorije sva ta iskustava, ali to je li-la – odmjerava rukom razrednik. Kaže da se ni svoje norijade ne sjeća. Ne bi to bio pravi razgovor bez rečenice započete sintagmom "u naše vrijeme"...

- U naše vrijeme, znali smo pokazati respekt. Nismo feštali ispred škole. Zabranili smo im da ulaze s harmonikom u zgradu – govori Lozina.

Đurđevdan  i pariške kapije

Pita ga maturant ima li glazbenu želju, da mu naruči od harmonikaša. Odgovara mu da ne znaju oni ni Azru, Idole ni Film. Zaista nisu znali, ali, čudno, kasnije su zagrljeni skakali uz stihove "evo zore, evo zore, bogu da se pomolim", a dio refrena "eee, Đurđevdan je" u dušu ih je pogodio.

Roko Kurtović, pripadnik generacije, najavio nam je da će feštu nastaviti po klubovima. A gdje će nastaviti obrazovanje?

- Bavin se balunon sada, igran u Dugopolju, prva momčad. Ako ne uspijen u sportu, onda ću vozit – ravnodušno će Roko, dok gledamo kako oko zgrade prolaze neki momci pjevajući "dao bi sve pariške kapije".

Otišli smo dalje, do iduće škole. Skupina metalaca i punkera dovela je veliki zvučnik, ali iz njega ore cajke i svi uglas pjevaju "a u međuvremenu, naći ću joj zamenu" dok im lupaju metalni lanci na hlačama. Majice s motivima Iron Madena ovdje su samo pozerske. Tu smo sreli Luku. Pitali smo ga za savjet budućim učenicima Tehničke škole.

- Nemojte učit, za đaba van je. Samo prepisujte četiri godine, ko ja, i proć ćete s pet. Ako bog da upisat ću faks, ako ne da, radit ću – šali se Luka, ali nije puno ni pogriješio.

Naslovnica Split