Na 110 metara nadmorske visine Split je na dlanu. Nažalost, ne govorimo o vidikovcu, nego o najvišoj točki Karepovca. Stravična je slika oko nas. Osjećaj tjeskobe prožima svaku stanicu u tijelu. Spuštajući pogled prema dnu smrdljive gromade koja zauzima sedam milijuna prostornih metara, uočavamo bager kako valja otpad. Tromo okreće dva velika madraca koja je netko vjerojatno ostavio pokraj kontejnera ispred zgrade. Jer mi to tako radimo.
Plastične vrećice kote se kao Gremlini i okružuju nas sa svih strana. Knedla u grlu veličine teniske loptice nikako da prođe, ne znam kako se osjećao kolega fotoreporter Tom Dubravec, ali ubrzo me prožima osjećaj krivnje. Dio ovog otpada je i mojih ruku djelo.
Toliko neugodno i strašno djelo da bi tijekom ovog kratkog razdoblja dok traje...