Ovako iskreno razmišlja jadna zaposlenica splitske gradske uprave, koja je željela ostati anonimna:
– Radim već dva desetljeća u Banovini kao tajnica. Počela sam nakon mature, nisam nikad ni razmišljala o studiju.
Posao sam našla odmah, premda moje kolegice iz Ekonomske škole nisu bile te sreće. Sreća, kao i priča, ima dvije strane. Plaća je mala, ali je zato sigurnost velika. Pa biraj... Rekla bi moja mater: u toplo si! Istina.
Posao nije zahtjevan, nisam pod stresom, kada zatvorim vrata na poslu – kući idem neopterećena. Nema popodnevnih razmišljanja što nisam napravila, jer sve to mogu i sutra kada dođem na posao. Moje prijateljice koje rade kod privatnika, kada im se, primjerice, razboli dijete, u velikoj su frci, traže tko će se o njemu skrbiti jer uzeti bolovanje za njih ...