Dalmacija Split

PARK JE MOJ

Klarise bi na Marjanu gradile hotel!? Sudbina splitske park šume ni nakon tematske sjednice nije potpuno jasna, a situacija u katastru dodatno komplicira stvar

PARK JE MOJ

Na prijedlog Mosta održana je tematska sjednica Gradskog vijeća Splita o Marjanu, na kojoj su uglavnom usvojeni njihovi prijedlozi o potrebi da se uvede reda u imovinsko-pravna pitanja u park-šumi, kao i u upravljanje Javne ustanove koju je osnovao Grad Split.

Čiji je Marjan, kakva mu se sudbina sprema i što će biti s plažama Kaštelet, Kašjuni i Ježinac: gradski vijećnici raspravljali o gorućim pitanjima oko splitske Park-šume

S druge strane, Gradsko vijeće usvojilo je većinom glasova prijedlog SDP-a i HDZ-a, da gradonačelnik i predsjednik Gradskog vijeća zatraže od Vlade i Sabora izmjenu Zakona o šumama, kako bi u Hrvatskoj, poput većine EU zemalja, postojale lokalne šume. Tako bi Grad Split nastavio preko Javne ustanove upravljati Marjanom. Naime, Zakon o šumama, čije izmjene su u saborskoj proceduri, priznaje samo državne i privatne šume.

Na istoj sjednici Gradsko vijeće je odbilo izdati tabularnu izjavu kojom bi se Grad Split odrekao vlasništva nad šumom na Marjanu u korist RH, a što je od njega zatražilo Općinsko državno odvjetništvo (ODO) prije pet mjeseci.

Mostov Ante Čikotić uoči tematske sjednice u Banovini: Preuzmu li ga 'Hrvatske šume', Marjan neće prestati biti splitski

Nakon ovog poteza Grad može očekivati tužbu Županijskog državnog odvjetništva nadležnom sudu. Naime, još je u prosincu na web stranicama DORH-a najavljeno da će državno odvjetništvo tako postupiti odbije li Grad zahtjev ODO-a.

U Ministarstvu poljoprivrede su nam rekli kako ne znaju datum kada će na drugo čitanje u Sabor ići Zakon o šumama jer "još mora proći Vladinu proceduru i amandmane". U ovom trenutku nije poznato da li će proći prijedlog Splita o lokalnim šumama, niti se zna da li će prije toga biti pokrenut sudski proces. Ostanu li stvari nepromijenjene, državni odvjetnici, kako doznajemo, smatraju da bi spor protiv Grada mogli dobiti već nakon dva ročišta.

Naime, Državno odvjetništvo je do sada dobivalo sudske sporove u kojima je tužilo gradove i općine, od Istre do Pelješca. Razlog ovom uspjehu je Zakon o šumama iz 1990. Njime su šume koje su bile ranije upisane kao "društveno vlasništvo" pretvorene u vlasništvo Republike Hrvatske.

Neki gradovi i općine su se 1996. upisali prema Zakonu o lokalnoj i područnoj samoupravi. Ali, sudska praksa je zauzela stav da je Zakon iz 1990. stariji i da se kasniji upisi nisu mogli vršiti na imovini koja je prethodno proglašena državnim vlasništvom. Posljedice su bile značajne u nekim slučajevima, tako je, na primjer, Biograd izgubio kamp, svoj veliki izvor prihoda.

 

U "Šumskogospodarskoj osnovi Republike Hrvatske" navodi se podatak da je neposredno prije početka Drugoga svjetskog rata u Dalmaciji bilo vrlo malo šuma u državnom vlasništvu. Od 307 tisuća hektara dalmatinskih šuma, samo ih je 4,5 tisuća bilo državno. Najviše, oko 195 tisuća hektara bilo je u vlasništvu sela, dok je oko 100.000 ha bilo privatnih šuma. Od 1947. šume postaju državne (kasnije društveno vlasništvo), a odnos koji je tada uspostavljen – 76 posto državnih prema 24 posto privatnih šuma – uglavnom je do danas ostao očuvan.

U park-šumi Marjan ima zemljišta koje nije u privatnom vlasništvu, niti se na njega upisao Grad Split, već se vodi kao "općenarodna imovina", odnosno "društveno vlasništvo". Osim šuma, kao kulture su upisana i poljoprivredna zemljišta, iako mnoga u naravi to odavno nisu jer su zarasla u šume.

U Općinskom državnom odvjetništvu kažu da već podnose prijedloge za uknjižbu takvih površina na RH dirketno prema Zemljišniku. Osim za šumsko zemljište, to su počeli raditi i za poljoprivredna zemljišta koja 1991. nisu bila u građevinskoj zoni, a bila su uknjižena kao društveno vlasništvo, prema Zakonu o poljoprivredi.

ODO će nastaviti državu upisivati i na pomorsko dobro u park-šumi Marjan. Kažu da još nisu sigurni koliko iz kategorije "javnog dobra" će se upisati na državu. Naime, treba vidjeti u kojim slučajevima se radi o putevima koji su kao nerazvrstane ceste pripali jedinicama lokalne samouprave.

U Gradu priznaju da postoji zabrinutost, jer bi promjena vlasništva mogla utjecati na neke projekte, poput "Marjan 2020: brdo prošlosti, oaza budućnosti" za koji bi se za 20-ak dana trebao potpisati ugovor na 26 milijuna kuna EU sredstava. Pokušalo se pregovarati s Općinskim državnim odvjetništvom, ali nije se daleko odmaklo, napominje savjetnik gradonačelnika za EU fondove Krešimir Budiša.

– Stalo je na prvom sastanku. Na neki način ćemo razriješiti potrebe u projektu. S kim i kako, ovisi čiji će biti Marjan. Za sada je gradski i problema nemamo. U slučaju da ne bude gradski, onda imamo problema – otvoreno kaže Budiša i dodaje kako su ovim EU projektom išli na zahvate za koje nije potrebna građevinska dozvola.

Upitali smo Ministarstvo poljoprivrede da li bi Marjanom, u slučaju da postane državni, i dalje upravljala gradska javna ustanova ili bi upravljanje preuzele "Hrvatske šume"?

 

– Ako Marjan ulazi u šumogospodarsko područje i Upravu Hrvatskih šuma po šumogospodarskoj osnovi kao šuma i šumsko zemljište, onda je zakonom predviđeno da tim zemljištem upravlja javni šumoposjednik, a to su Hrvatske šume. No, ako se udovolji zahtjevu Grada Splita da postane vlasnik šume Marjan, onda će njegova javna ustanova upravljati tim područjem. To je želja i interes Grada Splita, a mi u Ministarstvu nemamo ništa protiv toga, jer su oni korisnici drugih razvojnih sredstava i europskih fondova, i sigurno mogu kvalitetnije upravljati tim prostorom. Ali, to je sad na Državnom odvjetništvu. Nije na Ministarstvu poljoprivrede, ni Gradu Splitu – smatra državni tajnik za šumarstvo dr. Željko Kraljičak.

U međuvremenu, između katastra i zemljišnika vlada prilična neusklađenost, osobito na sjevernom dijelu Marjana koji je predmet sporenja Grada i DORH-a. Za dosta zemljišnih čestica nije poznata veličina, oblik ili položaj. Na Općinskom odvjetništvu su priznali da ne znaju gdje se točno nalaze neke čestice na koje žele upisati državu. Kažu da će morati angažirati Katastar i s geodetima napraviti izmjeru kako bi se uskladilo stanje. Sigurni su u položaj najvećih čestica koje traže od Grada, a od kojih su neke više od 300.000 kvadrata.

I Gradsko vijeće je od gradonačelnika, nadležnih službi i Javne ustanove za upravljanje Marjanom zatražilo "utvrđivanje vlasništva svih čestica zemljišta i evidentiranje svih šuma i šumskog zemljišta unutar obuhvata zaštićenog područja Park-šume Marjan", kao i "njihov preklop i usklađenje, odnosno pokretanje postupka cjelovite katastarske izmjere".

Da postoji pravno-imovinski kaos koji će dobrano trebati raščistiti, možemo posvjedočiti na osnovu naših istraživanja, a rezultate koji u najmanju ruku upućuju na nemar birokracije donosimo u nastavku.

Firma "Geoprojekt" je radila 2012. "Vlasničku kartu Marjana", za potrebe Prostornog plana područja posebnih obilježja (PPPPO), koji Županija nije izradila jer je njezin partner Grad Split odustao. Uglavnom, trebalo je napraviti grafičke karte katastarskih i zemljišnih čestica, a za zemljišne čestice kojima se ne znaju površine trebali su utvrditi na osnovu katastarskih čestica. Tako u tablici "Uporednik" piše da katastarskoj čestici (5355) veličine 380.000 kvadrata, koja je najveća parcela na sjevernoj strani Marjana, pripada sudska čestica 7976. A, na nju je upisan – Samostan sv. Klare!?

Na Katastru nismo uspjeli dobiti potvrdu ove informacije, rekli su samo da je nekoliko zemljišnih čestica na toj katastarskoj čestici. Napomenuli su da će identifikacija biti složena i koštati 250 kuna po satu njihova posla, na čemu smo im zahvalili.

Zatražili smo objašnjenje od "Geoprojekta", jesu li izvršili identifikaciju na Katastru. Oni su nam odgovorili: "Nismo u mogućnosti dati odgovor te vas upućujemo da se obratite investitoru". Poslali smo zatim upit Županiji, ali, unatoč našem požurivanju, već dva mjeseca nismo dobili odgovor.

 

Problem s neusklađenim česticama javlja se i kod konzervatorske zaštite Marjana koji je proglašen kulturnim krajolikom. U rješenju Ministarstva kulture o zaštiti navedene su 592 katastarske čestice, a samo 350 sudskih čestica. Kako je to moguće? Vrijedi li zaštita ako je upisana samo na katastarsku, ali ne i na sudsku česticu? – upitali smo Ministarstvo kulture. No, pogađate, odgovor također nismo dobili.

Ima još. U Rješenju o zaštiti kulturnog krajolika poluotoka Marjan jedino se spominje alepski bor kao vegetacija. S obzirom na sušenje borova na Marjanu, kao i najave da će se u park-šumi saditi autohtone vrste, upitali smo Ministarstvo kulture hoće li štititi kulturni krajolik Marjana ako bude prevladavala i druga vrsta vegetacije, te da li od konzervatora treba tražiti suglasnost za izradu novog šumarskog plana za Marjan? Dapače, dva puta smo ih to pitali u dvije godine. A oni – ni slova da odgovore. Zaštita kulturnog krajolika je važna utoliko jer u rješenju piše da nema osnivanja novih građevinskih parcela.

Napominjemo, u Ministarstvu kulture inače nisu tako nekulturni da ne odgovaraju na novinarska pitanja. No, na Marjanu su nekako "zaboravni". Tako su prvo donijeli rješenje o preventivnoj zaštiti, ali su krivo datirali pa je napisano godinu dana ranije. Tako je Zemljišnik napisao da zaštita istječe 2014. a ne 2015. kako je trebalo. Nakon javnog upozorenja, Ministarstvo je napisalo novo privremeno rješenje s ispravnom godinom. Ali, nakon što je ono isteklo nisu poslali Zemljišniku rješenje o trajnoj zaštiti, koju su u međuvremenu proglasili. Tek kad smo ih upozorili ispravili su i ovu grešku. Ili "grešku".

Nadalje, primijetili smo i anomaliju na području kulturno-povijesne cjeline Meje, koju su konzervatori također zaštitili, opet u slučaju klarisa. Na katastarskoj čestici piše da je riječ o kulturnom dobru, ali ono nije upisano u zemljišnoj knjizi, iako je na susjedne sudske čestice upisana zabilježba od Ministarstva kulture. Ovo ne bi bilo toliko zanimljivo da klarise nisu zatražile da im se, s izmjenama GUP-a, na njihovoj parceli odobri – gradnja hotela.

Za mišljenje smo upitali Goranku Barač-Ruščević, sutkinju Vrhovnog suda RH, koja često drži "pravne praktikume", no zamolila nas je da njezin načelni stav ne vezujemo za konkretne slučajeve jer s njima nije detaljno upoznata.

– Što se tiče nerazmjera u broju katastarskih i zemljišnih čestica u rješenju o zaštiti, trebalo bi zatražiti identifikaciju na Katastru. Možda doista postoji poklapanje, to što je manje zemljišnih čestica ne znači da one pokrivaju manju površinu. Bez dokumenta o identifikaciji se ne može govoriti, no, nažalost, upoznata sam da postoje brojni slučajevi neusklađenosti – napominje Barač-Ruščević.

Za parcelu na Mejama zanimalo nas je da li na njoj postoji režim kulturnog dobra, ako postoji rješenje konzervatora koje Zemljišnik nije zabilježio u zemljišne knjige? Odnosno, teoretski gledano, može li se eventualni kupac kulturnog dobra koje nije uknjiženo pozvati na to da je kupovao u dobroj vjeri?

 

– Netko tko postupa s povjerenjem u zemljišne knjige može se na to pozivati, ako je savjestan, ako nije znao ili nije mogao znati da postoji nešto drugo. Upisi u zemljišnim knjigama su samo publikacija toga da se nitko ne može braniti da nije znao ili mogao znati. Sad je samo pitanje načela povjerenja u zemljišne knjige i dokazivanja je li netko znao ili mogao znati – smatra Barač-Ruščević.

A možda vam se, prema Rješenju Ministarstva kulture iz 2014. upiše zaštita na parcelu na Marjanu tek koju godinu nakon što ju kupite. Naime, od glasnogovornice Općinskog suda u Splitu, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, doznali smo da Zemljišnik, kojem se očito ne žuri, još nije gotov s upisivanjem zaštite na čestice.

– U ovom trenutku Općinski sud u Splitu ne može dati podatak o točnom broju riješenih čestica, tj. podatak o tome na koliko čestica je upisana zabilježba kulturnog dobra jer bi provjeru trebalo obaviti za svaku pojedinačnu česticu, dok se može potvrditi da je zabilježba upisana na većini čestica – stoji u odgovoru glasnogovornice Erceg Ćurić.

Naslovnica Split