Neka padaju sikire s neba, mi ćemo normalno funkcionirat. Samo da puše - rekla nam je jedna od malobrojnih prodavačica na Peškariji koju smo u ponedjeljak ujutro zatekli na radnom mjestu.
U prijepodnevnim terminima kada bi, da je dan sunčan s temperaturama oko 10 Celzijevih stupnjeva, štekati bili puni kavopija, a šetnice poligoni za novu garderobu, grad je bio pust, s tek ponekim slučajnim prolaznikom.
Zatekli smo na Rivi već neizostavne japanske turiste koji su neumorno obilazili ulice posute solju i radnike koji su "tramakavali" građevinski materijal za apartmane koji se preuređuju.
Nažalost, puhala je hladna bura, pa se na nuli u termometru činilo kao da je minus 10. Oko podne, sve kao da neće, snijeg se počeo i hvatati na tlo i vozila, pa su pojedini prizori bili bliže kontinentu nego "sunčanoj Dalmaciji".
Spomenuta prodavačica na Ribarnici navukla je na sebe više slojeva odjeće, ni lice joj ne vidiš od nekoliko kapa, marama i šalova, a preko svega omotala se domaćim softshellom odnosno - najlonom.
- Jutros san u šest uri bila jedina u autobusu iz Kaštela. Zaludu san dolazila jer niko ništa ne kupuje - odmahnula je rukom i okrene nam leđa.
- Je, nema nikakve prodaje danas. Judi ne viruju da je riba friška, ali je. I cijene su pristupačne. Evo, moli su od 20 do 40, trlje po 20, kozice 30 ili 50... Sve je to ulovljeno jučer. Evo, i sad su ribari na moru. Njima je važno samo da nema vitra, a na led su navikli - kazala je prodavačica Mirjana pokazujući nam na GPS-u obiteljsku koču "Mareta Jedan".
Upravo lovi negdje na oko 12 milja od Rogoznice. Nevjernim Tomama na znanje.
Ni na Pazaru nije bilo gužve. Tek najizdržljiviji prodavači sa smrznutom salatom i kupusom. Janja Križan došla je s Mostina u 9 sati.
- Ti si se slabo obukla! Vidi mene, zamotana cila - nasmijala se i požalila kako nitko ništa ne kupuje, a jedini interes pokazuju japanski turisti kojih je pun grad.
Njima je sve ovo atrakcija, pa klikaju dokle baterija izdrži. Da bar kupuju.
- E, neće me sutra ni prikosutra Pazar vidit! Ostat će Janja doma, u toplo. Ionako zovu još veći led - zaključila je teta Janja, a slično su postupile i njezine kolegice s pazarića na Plokitama, tamo su samo dva-tri banka bila "u pogonu".
Nije ni doma lako ostati po cijeli dan. Naš sugrađanin Marin Cotić toplo se odjenuo i izišao se prošetati po centru grada i usput obaviti spizu.
- Nas ova zima uvik iznenadi. Danima san tražija pelete za grijanje i jedva ih naša u "Peveca". Nestale su iz svih dućana... evo, i posuli su cili grad sa soli. Neka, to je dobro. Ako zaledi, neće se klizat... - komentirao je Cotić.
Upitali smo ga što je planirao pripremiti za ručak, a on je spremno odgovorio:
- Kad zaladi, jedu se sarme, kupus, kobasice, pura, leća, slanutak... Sve lipo i povoljno za kupit. Šta je jeftinija spiza, to je i zdravija!