Dalmacija Split

'žrtva laži, nasilja i bijesa'

Alessandro Avenati za 'Slobodnu' progovorio o svom odnosu s Ninom Kuluz i borbi za dijete: Nisam zlostavljač, samo želim vidjeti svog sina, a Hrvatska nije napravila ništa da mi ga vrati

'žrtva laži, nasilja i bijesa'

Sina sam u srijedu prvi put vidio nakon lanjskog ožujka. Nije mi se dozvoljavalo da ga vidim. Nismo se ni čuli jer kada bih zvao kazali bi mi da ga nema, ili da spava, ili je bolestan...

Ovo je jedan tužni dan, jedna osoba je žrtva laži, nasilja i bijesa. Ta osoba nisam ja, to nije Nina, to je jedan osmogodišnji dječak koji već sada predugo vremena živi na način na koji nije zaslužio.

Ja sam ga prilikom zadnjeg susreta vidio, zagrlio sam ga i osjetio da se trese od straha, a jedan dječak se nikada ne bi trebao tresti od straha. Zaustavimo se i počnimo konačno misliti samo isključivo na njega, dajmo mu oca, organizirajmo se i dajmo mu da ima i majku. U svakom slučaju, vratimo mu radost i veselje. Kako taj dječak može ići u školu i živjeti kao da nema oca, a ima ga, i to oca koji ga želi i traži. Sve u svom životu sam stavio u drugi plan samo da bih mogao biti sa svojim sinom.

Kazao je to Alessandro Avenati na početku razgovora za naš list.

Alessandro Avenati nakon puštanja iz policije: Lažu vas, nisu mi dali da vidim sina, niti da ga čujem na telefon gotovo godinu dana!

Dugogodišnja mučna potraga za sinom Cesareom koji je odveden od njega u dobi od godinu dana, borba s pravnim institucijama koje mu na papiru daju za pravo, a u stvarnosti se svojim (ne)postupanjem izruguju zdravom razumu, ostavile su na njega traga. Nakon razgovora s nama, uspio se vidjeti sa sinom tijekom poslijepodneva u jednoj splitskoj igraonici, što je bio prvi susret nakon gotovo godinu dana.

Prozivani ste javno da ste imali dosta prilika vidjeti sina, koje niste iskoristili, spominju se čak 104 dana od kojih ste samo četiri iskoristili?

- Nije mi se dozvoljavalo da ga vidim. Posljednji put, prije srijede, vidio sam ga u ožujku 2017. godine. Nismo se ni čuli, jer kada bih zvao kazali bi mi ili da ga nema, ili da spava, ili da je bolestan. Drugi problem je što Cesare i dalje, unatoč odluci suda, ne uči talijanski, tako da je razgovor telefonom otežan. Kada se vidimo uživo, u direktnom kontaktu, puno je lakše jer razumije sve šta mu govorim, iako ne govori jezik države u kojoj je rođen.

Kako komentirate izjave da ste bili nasilni ovisnik, zbog čega je Nina morala pobjeći iz Italije s djetetom?

- Ja sam Ninu volio sve do zadnjeg dana. To šta ona tvrdi nije istina jer da je tako ne bi imalo smisla što smo pokušavali četiri godine dobiti dijete. Zar bi ona sa mnom uporno željela imati dijete da sam zaista bio agresivac i zlostavljač? Zar bi bila sa mnom i godinama prije toga?

Koji je bio najdulji period da niste znali gdje vam je sin?

- Četiri godine, od kolovoza 2012. do rujna 2016. godine, kada se predala policiji u Splitu. Pokušavao sam bezuspješno od Nininih rođaka saznati gdje je Cesare, a njezina bliža obitelj nije željela niti razgovarati sa mnom. Pokušavao sam preko raznoraznih osoba, angažirao sam privatne istražitelje, ali ništa nisam mogao doznati. Pomogao mi je tek Interpolov ured iz Rima, koji mi je u svibnju 2016. javio da je Cesare u Bosni, što se pokazalo točno dva mjeseca kasnije kada je došla s njim u Split. Predala se policiji tek nakon još dva mjeseca. Nije u redu da ga je odvela tamo četiri godine, ali ja joj sve opraštam. Mislim da je bila loše savjetovana i uhvatila ju je panika. Ne vidim drugo objašnjenje za njezino ponašanje, a ocjenjujem to po onome koliko je ja znam jer smo bili zajedno deset godina.

Nakon dolaska Cesarea s majkom u Split, kada ste imali nekoliko susreta uz prevoditelja, je li vam sin ikada izrazio želju da ide u Italiju s vama i upozna svoju obitelj?

- Nije, on se ne želi vratiti u Italiju jer je otuđen od svoje obitelji, ali prilikom našeg zadnjeg susreta prošle godine rekao mi je: "Tata, volim te!". Tri puta je sa mnom došla i moja majka, Cesareova baka, koju je on upoznao u Splitu.

Jeste li spremni pomoći Nini da se ona smjesti i zaposli ako ona pristane otići sa sinom u Italiju?

- To bi bilo idealno i ja sam joj spreman pomoći u svakom pogledu jer nikada nisam ni pomislio odvojiti Cesarea od majke. Ona može doći s njim i živjeti tamo gdje je i živjela 20 godina prije povratka u Hrvatsku. Ne bi trebala biti u mojoj obiteljskoj kući već u smještaju koji bih joj pomogao naći. Mi smo i zamišljali naš zajednički život tamo, ali se ona predomislila i htjela se vratiti po svaku cijenu u Hrvatsku na način koji je nama svima poznat.

Je li do danas razjašnjeno kako je uspjela otići iz Italije 2011. godine sa Cesareom koji nije imao putovnicu i bez vaše suglasnosti?

- Nitko to ne zna i to je pitanje koje sebi često postavljam. Suđenje u Italiji pratila je i gospođa iz hrvatskog konzulata u Italiji, pa je možda odgovor upravo u tom konzulatu u Milanu. Vjerojatno je njima kazala da ja nisam u zemlji, a da ona mora kući zbog bolesti u obitelji te su joj izišli u susret i dali joj putni list bez mog potpisa. Ja to pretpostavljam.

Kako ste se osjećali u lipnju prošle godine kada je pokušana predaja Cesarea, kada ste došli kraj zgrade na Pujankama i vidjeli prosvjed?

- Kao da umirem. Nisam se bojao, bio sam cijeli fokusiran da dobijem svog sina. Kasnije sam osjećao ogromnu prazninu.

Znate li vi zašto je odgođen pokušaj predaje Cesarea ovoga tjedna?

- Znam, iz sigurnosnih razloga, ali ja tu ne vidim pravi problem jer se trebalo samo dobro organizirati.

Mislite li da su hrvatske institucije učinile dovoljno da se provede ova pravomoćna sudska odluka?

- Da su napravili sve što treba, Cesare bi bio sa mnom kod kuće u Italiji. Nisu napravili ništa, samo govore da rade sve, a rezultata nema.

Biste li se zadovoljili scenarijem iz izjave odvjetnika Nine Kuluz koji je ukazao na rješenja ove situacije iz nekih država u kojima se nakon četiri godine obustavi ovrha i država koja je nije uspjela provesti isplati odštetu od nekoliko tisuća eura?

- Nakon svih ovih godina borbe ne zanimaju me novci, mene samo zanima dobrobit mog djeteta.

Jeste li spremni na mogućnost da vaš sin dođe u Italiju tek kada bude punoljetan?

- To bi bila velika nepravda.

 

Naslovnica Split