Dvadesetih godina prošloga stoljeća u Bogomolju na Hvaru živjelo je osam stotina duša; živjelo se od vinograda i maslinika, živjelo se od žuljeva i mora, i živjelo se teško. Ivan Ivanković je odlučio stvoriti za svoju obitelj više i bolje, stoga je stisnuo srce i otisnuo se na more, prema dalekom Novom Zelandu. U svojem malenom, brdskom selu ostavio je suprugu Maru i dvogodišnju kćerkicu Mariju.
U ono se vrijeme, to morate znati, k dalekom otoku na drugom kraju zemaljske balote – plovilo gotovo šest mjeseci. Otplovio Ivan i petnaest dugih godina zarađivao krvavo za život, poput većine ondašnjih hrvatskih iseljenika radio je kao kopač kauri-gume. Petnaest godina je štedio i onda poslao novac svojoj Mari na Hvar. Ona se spremila i s Marijom, sada već djevojkom, krenula put svo...