Dalmacija Split

GLAS IZNUTRA

Veliki požar razotkrio zastrašujuću istinu; stručnjak upozorava: Civilne zaštite - nemamo! A što da je gorio Karepovac, industrijske zone, ne daj Bože potresa... nismo spremni za katastrofe!

GLAS IZNUTRA

– Civilne zaštite u Republici Hrvatskoj nema! U teoriji postoji nešto što se zove prevencija i priprema za borbu protiv katastrofa, ali kod nas ni to ne funkcionira.

Stožeri civilnih zaštita trebali bi postojati na razini lokalne samouprave, a ne ovako da se ne zna tko kome glavu nosi. Operativne snage su svedene na kombinaciju Torcide i onoga "ajmo brate, ajmo seko". Šta bi bilo da je gorio Karepovac, industrijske zone, bivši Jugovinil, da je curio vinil-klorid?

Tko bi to gasio – niže pitanja dugogodišnji zaposlenik Državne uprave za zaštitu i spašavanje. Ne navodimo mu ime jer nije ovlašten za istupanje u javnosti.

Pa zašto nemate izjave onih koji su ovlašteni istupati – zapitat će se lucidniji čitatelj. Zato jer dva dana pokušavamo dobiti službene odgovore od Državne uprave za zaštitu i spašavanje te Civilne zaštite, ali, čini se, nisu naviknuti reagirati pod pritiskom i u žurbi.

Pismo pišem...

U srijedu ujutro poslali smo im mail s molbom da nam objasne što su DUZS i CZ radili za vrijeme požara u Splitu i okolici. Jučer ujutro dopunili smo pitanje, zanimalo nas je kolike su plaće čelnih ljudi CZ-a. U ta dva dana promijenilo se samo jedno – jučer nam se glasnogovornica DUZS-a prestala javljati i na mobitel. Prekjučer, dok se javljala, obećala je odgovoriti jučer ujutro. Nije.

Vraćamo se razmišljanjima DUZS-ova zaposlenika:

– Mi nemamo odgovor na potres, a imamo više od 700 ljudi u DUZS-u, samo stožer u Zagrebu broji od 70 do 100 ljudi. Uzimamo vaš novac, zašto? Nestalo je ono što smo imali u Jugi, nema opreme, volontera, turistička smo zemlja bez dobrog odgovora na ekološku katastrofu.

Portugal ima kompletne timove ljudi koji rade, vježbaju, sve je ugrađeno u sistem koji funkcionira. A nama pet dana nakon požara Opara i Boban ne znaju da su trebali voditi krizni stožer na razini lokalne samouprave – nabraja naš sugovornik.

Što je civilna zaštita konkretno trebala uraditi u splitskom požaru?

– Njezina je zadaća organizirati komunikaciju s medijima, davati stalne informacije o tome je li voda pitka, treba li isključiti električne uređaje, mobilizirati gasitelje, nadzirati da se ne provuče netko tko nije u stanju gasiti, objasniti im ono elementarno - da ih može ubiti i emisija toksičnih plinova.

Trebala je zaštiti gustirne, logistički pokriti požar, to su standardne procedure u cijelom svijetu. Civilna zaštita mora imati popis bunara, u slučaju potresa vi nemate vodovodnu mrežu, gdje će djeca piti – tumači nam.

Vitasu ne pakirati

Ima i primjedbu na naš jučerašnji tekst u kojem prozivamo Petra Vitasa, zapovjednika Civilne zaštite, jer je na godišnjem odmoru:

– Vitas je izuzetno obučen i kvalificiran, kvalitetan i kao čovjek i kao vrhunski profesionalac, ali što će raditi, kome zapovijedati? U stožeru Civilne zaštite sigurno ima 30-40 ljudi, tu su još i područni uredi i svi su svrha sami sebi. Rumunjska ima 30 helikoptera za spašavanje, mi nemamo nijedan.

Na Šolti možete imati potres, poplavu, čime ćete prevoziti urgentne bolesnike? Helikopterima koji nisu atestirani? To je kao da ih vozite na podu autobusa. Zagreb ima cijelu vojsku, opremu, automobile, a mi? – ogorčen je DUZS-ov radnik.

Zagreb? Njihov gradski djelatnik za iščekivanje kataklizme – tj. službeno pročelnik Ureda za upravljanje u hitnim situacijama – Pavle Kalinić razgovor započinje poput sugovornika iz DUZS-a:

– Osnovno je shvatiti da Republici Hrvatskoj treba civilna zaštita. Da je ima, navijači ne bi gasili, ili bi to radili organizirano, što znači da bi imali opremu, čizme, kacige, da se ne opeku na terenu, znali bi s kim idu. Hrvatska ima odličnu ideju, a to je DUZS, ali na terenu to ne funkcionira.

Zato imate nas, Zagreb je u Split poslao 36 auta sa 117 ljudi, uglavnom vatrogasaca – informira Kalinić pa dodaje: "Jesu li zadnjih 30 godina rađeni prosjeci, zašto nema hidrantske mreže?"

Ne daj, Bože, potresa!

Kako je ovaj dio Dalmacije na trusnom tlu, predlaže i pripremu planova za evakuaciju u slučaju nove nevolje.

– Treba vidjeti koje su ugroze, gdje smjestiti šatorska naselja, koliko bi stambenih jedinica moglo biti neupotrebljivo za stanovanje, tko će vaditi ljude iz ruševina, koliko je vatrogasaca osposobljenih za to, koliko je potražnih pasa – smatra Kalinić.

Za poantu nemamo prostora ni volje. Valjda vam je sve jasno.

Naslovnica Split