Ča je pust Zagreb, kontra Splita grada. Otprilike ovako, dakle starom kampanilističkom frazom, mogao bi se najkraće iskazati dojam kojeg je o Splitu – točnije njegovoj gastronomskoj sceni, kafićima i onome što se zove ugostiteljstvo – usred mrtvog siječnja stekao Davor Butković, moj novinarski i gastrofilski kolega iz Jutarnjeg lista.
Split ga je oduševio i svojim dobrim ili sjajnim restoranima, ali i kafićima ili wine-barovima koji rade dulje negoli u Zagrebu. O uspavanoj „postsezonskoj“ Istri koja je, kako mi je posvjedočio još jedan vrhunski gastronomski znalac Franko Lukež, u usporedbi s božićno-novogodišnjim splitskim šušurom, dešperatna provincija, i da se ne govori.
A opet, pitate li lokalne ugostitelje - dakako, one koji nisu već s početkom jeseni zatvor...
