Dalmacija Split

de facto de jure

Jurica Pavičić: Dvoboj tehnokrata vraća Split u normalu

 de facto de jure

Ni orzo sa sipom ni križevi na Marjanu, ni brončani Tuđman ni bajkeri, ni skuteri ni Oliver i Coce ipak nisu pomogli: nakon četiri godine vlasti, nakon barnumovske kampanje s toliko feštanja, ića i pića, Željko Kerum ipak nije uspio ući u drugi krug splitskih gradonačelničkih izbora.

Narodski čovjek, popularni “Žele”, poduzetnik čiji su portret tetovirali na prsima i nosili na majicama, izgubio je od dvojice kandidata velikih stranaka, iako je u konačnici unatoč svemu ipak uhvatio zaprepašćujuće velikih 18 posto glasova.

Međutim, ta brojčano respektabilna i zdušna podrška Kerumove jezgrene baze ovaj put nije bila dovoljna. Da bi se pobijedilo na izborima, uz svoje čvrste glasače potrebno je uvijek pridobiti i one druge, one koji bi mijenjali, htjeli drugo i drukčije. Te glasove Kerum ovaj put nije dobio, pa se Split nakon četiri godine (zasad) oprašta od Kerumove ere.

Volio bih kad bismo živjeli u gradu koji nije glasao za Keruma jer ga je kaznio zbog (ne)rada. Volio bih da je Kerum izgubio izbore zbog nedolaska na posao, picavanja Sabora, tramaka s gradskim nekretninama, zapošljavanja nećakinja i diranja u Marjan. Volio bih, no nisam siguran da je tako.

Nisam siguran, i čini mi se prije da je Željko Kerum izgubio ne zbog političkih grešaka, nego zbog jedne jedine PR greške koju je učinio u posljednjem, odsudnom trenutku. A ta greška bila je famozna feta pršuta na čelu, gesta bogataške bahatosti i lukulovskog rasipanja koju Kerumu (čini se) nisu oprostili ni oni koji su mu opraštali kafe u Vjeke, psovke u mikrofon, prve vode i zapadne obale.

U našoj tradicijskoj kulturi tolerira se kad se netko “pomogne”, nepotizam je stanje duha, a sitna grebanja o javno smatraju se normalnima. Ali, čak i u takvim našim tradicijskim obiteljima, katolički licemjernim kad su posrijedi klijentelizam i nepotizam, uvijek se ponavlja jedna rečenica: “Ne igraj se s hranom za stolom”. Tu rečenicu kod nas slušaju od matere i katolici i nekatolici, i komunisti i desničari, i valjda nema djeteta koje nije dobilo po ušima jer je od kruha pravilo kuglice ili brljalo po pjatu.

Kerum je mogao gradskim novcem sanirati svoje firme, uljepšavati svoj hotel i zapošljavati svoju familiju, i ne bi zato bio kažnjen. Ali, kažnjen je zato što se nije držao one koju je i sam sigurno stoput čuo od matere: “Ne igraj se s hranom”. U gradu i regiji gdje su parizer i podravec postali luksuz, igrao se pršutom - i zato izgubio izbore.

Kipovi i križevi kao trag

S padom Željka Keruma za Split počinje – u dobru ili zlu – jedna nova era. Tko god u drugom krugu pobijedio, Ivo Baldasar ili Vjeko Ivanišević, jedno je sigurno: nećemo više biti fotovijest na svim nacionalnim portalima, Gradsko vijeće neće nam biti tema prvog bloka vijesti na Novoj, gradonačelnika nam neće paparazzi pratiti kao da je Eva Longoria, nećemo biti konstantna vijest, konstantni skandal, konstantan predmet poruge...

Tko god pobijedio u drugom krugu, Split prelazi u razdoblje “normalizacije”, no ne bez friži i pokora za grijehe. U vizualnom smislu, za Kerumom će kao friž ostati ti kipovi i križevi, vizualni memento jedne ere koja je bila takva jer smo mi htjeli takvu. U ekonomskom smislu, za Kerumom će kao friž ostati prazna blagajna, nesaniran Karepovac, dvjesto novih usta koja se hrane iz gradskih bušti. Plaćamo mi to, i plaćat ćemo još, i pravo nam budi - zašto bismo, na koncu, nakon četiri godine iz te avanture izišli nekažnjeni?

Na upražnjeno mjesto u Banovini u drugom će se krugu boriti dva kandidata dviju najvećih stranaka (SDP i HDZ), stranaka kojima će Split bili važan trofej jer su drugdje (Osijek, Zagreb, Dubrovnik, Istra…) ili izgubile ili na putu da izgube. Iako svaki sraz HDZ-a i SDP-a nosi povijesne, ideološke, “crveno-crne” konotacije, u splitskom slučaju jedva da se može govoriti i o kakvom ideološkom srazu. Obojica kandidata – i Baldasar i Ivanišević – doimaju se, naime, ideološki relativno bezbojno.

Obojica su svojevrsni stranački autsajderi koje je u prvi plan izbacio metež u vlastitoj stranci. Obojica su se, treba priznati, u kampanji svojski potrudila: HDZ je kao program izbavio čitavu programsku knjigu, a i SDP-ov program je obilan i preuzetan. Obojica su tehnokrati. Jedan dolazi iz turizma, drugi iz arhitekture, a koji god od njih pobijedi, možemo očekivati brak tih dviju struka. Što više turizma, i što više gradnje, da se budžet napuni, pa fin che dura non paura….

Tako se Split razvija, tako se razvija i cijela hrvatska obala, sa ili bez Keruma, Kosor, Milanovića, pa i sa ili bez Baldasara i Ivaniševića. Kerumovim odlaskom, ukratko, Split prestaje biti ekscesni grad, grad čijega gradonačelnika prate paparazzi i čija predsjednica Gradskog vijeća kraljuje YouTubeom. Postajemo “obični” grad, s “običnim” problemima, koji su varijacija onih koje imaju Pula, Dubrovnik, Zadar…

No, upravo zato što znamo što se tamo zbiva, znamo i što nas čeka. Čeka nas teška borba u kojoj će se građani Splita naći između čekića i nakovnja: kako zaraditi za kruh, a ne biti pregažen nekotroliranim razvojem? Kako preživjeti kvartal, a ne izgubiti sebe? Kako ne biti gladan, a opet izbjeći AFCO-izaciju, urbano zagušenje, depopulaciju, otimačinu obale?

Eto, to su ta “banalna” pitanja, tako neoriginalna, ista od Portugala do Turske, kojim će se morati baviti onaj tko pobijedi. Ta pitanja nisu pitanja “crvenih” i “crnih”, ali jesu ideološka, i zahtijevaju planiranje, zahtijevaju viziju, zahtijevaju pamet. U tjednima koji slijede, dvojica “preživjelih” na megdanu moraju nas uvjeriti da ih upravo oni imaju.

JURICA PAVIČIĆ

Naslovnica Split
Page 1 of 6FirstPrevious[1]23456Last