Kad sam čuo da se Split kandidira za prijestolnicu europske kulture 2020. godine, otišao sam do police i nespokojno posegnuo za rječnikom. Naime, vijest mi je bila tako apsurdna, da sam na trenutak posumnjao da ja zapravo ne znam značenje jedne riječi koju svakodnevno izgovaram i pišem, pojave o kojoj imam, vjerovao sam, razmjerno kompetentno mišljenje.
Drhtavim prstima listao sam debelu knjigu, prestravljen da ću potkraj slova K naći natuknicu čiji će sadržaj uzdrmati sve što sam ikad mislio da znam o čovječanstvu, sve od špiljskih crteža u Altamiri do Higginsova bozona u Cernu. Jer, ako bi Split mogao biti prijestolnica kulture, onda je kultura naprosto nešto drugo od onoga što sam ja mislio da jest.
Kultura... kultura... kultura... Bože sveti, nisam se valjda tako ...
Drhtavim prstima listao sam debelu knjigu, prestravljen da ću potkraj slova K naći natuknicu čiji će sadržaj uzdrmati sve što sam ikad mislio da znam o čovječanstvu, sve od špiljskih crteža u Altamiri do Higginsova bozona u Cernu. Jer, ako bi Split mogao biti prijestolnica kulture, onda je kultura naprosto nešto drugo od onoga što sam ja mislio da jest.
Kultura... kultura... kultura... Bože sveti, nisam se valjda tako ...
