Ako su točni podaci koje u svezi Dalmatinke d.d. u stečaju koristi Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, talijanska tvrtka La Distributrice u vlasništvu obitelji Ladini nije uložila u tehnologiju i modernizaciju Dalmatinke koliko se obvezala kupoprodajnim ugovorom, a to je po istome ugovoru dostatno da se Ladiniji razvlaste bez ikakvog obeštećenja. Naravno, sve to pod uvjetom da nema pobočnih ugovora, takozvanih dodataka, koji po kupca nepovoljne odredbe glavnog ugovora čine ništavnim.
Kupoprodajnim ugovorom kojega su u rujnu 2002. godine potpisali stečajna upraviteljica Dalmatinke Blanka Tuđen Mazuth i Gianfranco Ladini kao predstavnik La Distrubutrice u člancima 6., 7., 8. i 9. utanačene su obveze kupca iz Trsta.
Radi se o kupoprodajnoj cijeni od 3.711.240 kuna, obvezi da zaposli na neodređeno vrijeme 420 radnika koji broj neće smanjivati kroz pet godina, te obvezi da u roku od jedne do pet godina od dana potpisa ugovora La Distributrice uloži u tehnologiju i modernizaciju sinjske tvornice najmanje 1.500.000 eura.
Sankcije za neispunjavanje tih preuzetih obveza propisane su člankom 15. istoga ugovora. U njemu stoji: “U slučaju neispunjenja odredbi ugovora, posebice članaka 6., 7., 8. i 9. ugovor se raskida, a kupoprodajna cijena i uložena sredstva ne vraćaju se kupcu, već ostaju prodavatelju”.
Žaleći se na rješenje Joze Ćalete, suca Trgovačkog suda u Splitu, koji je odbio sazvati skupštinu vjerovnika Dalmatinke d.d. u stečaju, Županijsko državno odvjetništvo navelo je da je istekao ugovorom utvrđeni rok, “a ulaganja u tehnoloogiju i modernizaciju koja je kupac trebao izvršiti po ugovoru su izostala.
U stečajnom postupku osim stečajne upraviteljice Blanke Tuđen Mazuth nitko drugi se nije namirio. Pored navedenog radi se o ulaganjima u tehnologiju i modernizaciju 49,5 posto manje od onoga što je kupac bio dužan izvršiti kao svoju ugovornu obvezu.”
Ako su ovi podaci Županijskog državnog odvjetništva točni, a vjerovati je da se radi o činjenicama, a ne navodima s ramena, tada Trgovački sud u Splitu preko svojih ovlaštenih predstavnika treba, zapravo, primjenom članka 15. kupoprodajnog ugovora s La Distributrice raskinuti ugovor zbog neizvršenja i Dalmatinku vratiti njenom prodavatelju, Republici Hrvatskoj.
Sve drugo, osim ako pobočnim ugovorima, za koje obespravljeni radnici Dalmatinke, njihovi pravni zastupnici i javnost ne znaju, nisu poništene restriktivne mjere prema kupcu, samo je puhanje u rog braće Ladini. U tom slučaju bilo bi doista vrijeme da se slučajem Dalmatinke ozbiljno počne baviti Uskok i obuhvati ne samo aktualno stanje i vrijeme stečajne upraviteljice Tuđen Mazuth, već i sve ono što je predhodilo kroz uništavanje i pljačkanje sinjske tvornice.
Potraživanja veća od 5,3 milijuna dolaraZorni primjer “zamračivanja” nemale imovine sinjske tvornice ogleda se kroz odnos prema dokumentiranom potraživanju 5.366.773 američkih dolara od inozemnog kupca na ime svojevremenog izvoza konca. Unatoč protivljenju vjerovnika i samog stečajnog upravitelja Dalmatinke d.d. stečaj se nastojao zaključiti iako nije raščišćeno što je s tim novcem. |