Iako vidno malaskali i pomalo zbunjeni , radost što je njihova agonija okončana, a trud polučio rezultate, nisu mogli skriti.
– Bilo je teško i iznimno opasno gladovati , jer su u štrajku glađu sudjelovali ljudi bolesni od azbestoze što uvelike povećava rizik po njihovo zdravlje. Presretan sam što su svoje zahtjeve uspjeli ishoditi- kazao nam je Jozo Marić, povjerenik HUS-a za Dalmaciju, mašući ponosno pismom premijerke Kosor.
– Ovi su radnici spasili ne samo sebe, nego i lokalno stanovništvo koje je godinama trovano azbestom. Svi će nastavkom dekontaminacije i sanacije ovog prostora konačno odahnuti, dodao je zadovoljno Marić.
Lenko Jukić, koji je pred dva dana zbog visoke temperature morao prekinuti štrajk i liječenje nastaviti u splitskom KBC-u, iako lošeg zdravstvenog stanja došao je podijeliti radost sa svojim kolegama.
– Još ne mogu vjerovati da je sve to istina.
U nevjerici je bio i Pavao Gabrilo koji nam je kazao:
-Sto puta su nas iznevjerili, zavaravali lažnim obećanjima, sada kada je sve odlučeno jednostavno mi život pada, snaga nestaje, a najrađe bi skakao od sreće.
- Šta je sve trebalo za postići cilj, pitao se Marko Mikačić, povjerenik HUS-a za Salonit. Konačno prekidamo štrajk, napuštamo dvoranu za sastanke u kojoj smo zajedno djelili muku, dane i noći, crne misli...
Više nam nije bilo stalo ni do čega nego samo do dostojanstva. Sada idemo svi kući. A onda polako , korak po korak, natrag u život.
Sa štrajkačima je posljednje minute štrajka dajući potporu dijelila Marijana Petir, predsjednica Saborskog odbora za zaštitu okoliša.
– Ovi radnici žrtva su jednog lošeg i nemoralnog poslodavca koji je pokupio svoje krpice i pobjegao u BiH. Pozivam sve nadležne institucije da se pozabave s njim- kazala je M. Petir dodajući kako se nada da će sanacija tvorničkog kruga biti skoro dovršena te da uistinu nema razloga da u tim poslovima sudjeluje itko osim radnika Salonita.