Ma kako rušiti?! Ne mogu to ni komentirati! - kazao nam je nagrađivani hrvatski arhitekt Ante Rožić, vidno iznenađen, kada smo ga pitali što misli o očito otvorenoj opciji da se jedno od njegovih djela, crkva Uznesenja Marijina u Podgori, sruši jer Župa i Nadbiskupija ne znaju kako će riješiti problem njezina prokišnjavanja.
Modernistička crkva u obliku šatora podignuta je još 1964. godine, da bi se posljednjih tjedana, nakon što je župnik don Ante Bekavac otvorio tu priču na jednoj od nedjeljnih propovijedi, intenzivirale priče kako će se crkva sravniti sa zemljom i na njezinu mjestu izniknuti "bolja".
Prema navodima župljana, župnik je poručio da će se možda skupljati donacije za ovaj zahvat. Don Ante nam nije demantirao tu opciju; ipak, ogradio se s riječima kako je sve još u procesu.
- Gledajte, nitko nikakvu odluku nije donio, ali krenu kavanske glasine da je najbolje da se crkva sruši i da se napravi nova. Neki su toga mišljenja, a do sada nam se očitovao samo inženjer koji radi za Nadbiskupiju. On je rekao da mu se čini kako je crkva u jako lošem stanju i kako bi se jako puno potrošilo na sanaciju, a opet je pitanje bi li se nakon pet-šest godina ponovno javio problem ako bi opet pukla. Onda bi sve trebali ispočetka raditi. Sad čekamo mišljenje statičara, a obratili smo se i autoru Anti Rožiću. On nam je obećao napraviti idejno rješenje uređenja i sanacije, ali za sada to nismo dobili. Ova crkva je lijepa, ali nitko ne kaže da ne može biti još ljepša - kazao nam je don Ante Bekavac, pokazujući nam na mrlje od vlage i pukotine u utrobi skromne crkve koju uspoređuje s raskošnom bazilikom Svih Svetih...
Idejno rješenje je u finalnoj fazi, doznajemo od Ante Rožića:
- Ovih dana ću to završiti i poslati im, a namjeravam i otići dolje kako bih na licu mjesta obrazložio. Crkva nikad nije dovršena, a u idejnom rješenju je uređenje i fasade i pročelja i zvonika, kao i okoliša. Crkva se može sanirati, a trošak je zanemariv. Za sada vam mogu reći samo toliko, a sami znate da je crkva jako poznata, zapažena i publicirana - kazao nam je Rožić.
Ante Nikša Bilić, nagrađivani arhitekt i kritičar arhitekture (koji je za Makarsko primorje vezan po ženi Makarki, a u "Orisu" je svojedobno objavljen njegov veliki prilog o Rožićevoj crkvi u Podgor), kazat će kako ne zna kako bi komentirao alternativu rušenja crkve osim riječima kako bi to bila sramota.
- Zapravo, to bi bio pravi zločin. Što bismo dobili - neko "novokomponovano" zdanje, crkvu koja je, eto, starija nego smo to mi?! Naravno da se crkva može sanirati, za to postoji izolacija - kazao nam je Bilić, napomenuvši kako je crkva od samoga početka u Podgori dočekana na nož.
Župljanin Zoran Jakić kaže da crkva nikad nije niti napravljena kako treba.
- Dok se gradila, ona je pukla, pa zaključujem da ili temelji ili nešto drugo nije napravljeno kako treba. Ovo je jedina zgrada na svijetu koja ima ravnu ploču, a prokišnjava. Razlog je to što očito ima pukotine pa voda direktno prolazi. Bivši je župnik trčao po crkvi sa sićima i kupio vodu, ljudi su mu se smijali. Jedne je godine nestalo struje jer je povuklo vodu - argumentira Jakić koji dodaje kako su svi župnici do sada govorili kako se nešto treba poduzeti.
No sve je, veli, ostajalo samo na tome, crkva koja nikad nije ni završena je, kaže, propadala, a župljani kisnuli, smrzavali se, ili kuhali na velikim vrućinama, ovisno o godišnjem dobu...
Ordinarijat Nadbiskupije splitsko-dalmatinske međutim ima prišnijih investicija. Kako nam je rekao župnik don Ante, trenutno im je prioritet izgradnja Doma za starije svećenike...
- Tako da sigurno sljedeće dvije-tri godine ne možemo računati na angažman i pomoć ordinarijata, a pitanje je da li i tada. Međutim, što god se radilo, ja ne želim bez očitovanja struke i mojeg Pastoralnog vijeća. Radi se o dugoročnom procesu, ali od nekuda treba krenuti. Jer stanje u crkvi je jednako katastrofalno ljeti i zimi. Ljeti je vruće, zimi vlaga - veli župnik, dok Zoran Jakić dodaje kako je po buri ugodnije biti vani, nego unutra...
Kako Nadbiskupija ima svoje prioritete, među koje ne spada podgorska crkva (jedna od dvije crkve koje vape za sanacijom!), po svoj prilici će se skupljati donacije, što je uobičajena praksa. Pitanje je samo za koji zahvat, jer dok jedni zagovaraju rušenje kao najpragmatičnije rješenje, iako se malo tko to usudi javno reći, arhitekti i poznavatelji vrijednosti ove građevine su zgroženi i vidno zabrinuti za naslijeđe sakralne baštine koja, nažalost, ne uživa nikakvu zaštitu...
Ante Nikša Bilić: Mještani su je nazvali samar
Kako piše Ante Nikša Bilić u časopisu za arhitekturu "Oris", projekt crkve Uznesenja Marijina u Podgori nastao je iz potrebe za gradnjom nove crkve nakon potresa 1962. godine kada se većina stanovništva iz podbiokovskih zaselaka, kako danas zovu Staru Podgoru, seli u uski priobalni pojas.
Podsjeća kako je potkraj 1962. godine agilni župnik don Vice Velić angažirao tada mladog arhitekta Antu Rožića da projektira crkvu za novo naselje. Lokacija nije bila birana, već je ponuđena parcela koju je crkva imala u posjedu. Crkva je zamišljena poput šatora koji pokriva vjernike...
- Mještanima se ne sviđa projekt nove crkve jer odstupa od njihova viđenja crkve; nadijevaju joj pejorativni naziv samar. Župnik don Velić uz potporu karizmatičnog biskupa Frane Franića šalje projekt u Vatikan monsinjoru Carlu Bayeru koji odobrava projekt te on kreće u realizaciju - opisuje Bilić te kazuje kako lokalna vlast i mještani sa skepsom gledaju na gradnju za njih ove neobične građevine koja, eto, nema ni kampanel.
Lokalno građevinsko poduzeće nije u mogućnosti izvesti tako zahtjevnu ljusku pa se projektanti obraćaju splitskom brodogradilištu...
- Škverani navikli na zahtjevnije forme isporučuju oplatu na gradilište i crkva u relativno kratkom periodu dobiva konačni oblik. Nažalost, ulazno platno nikad se nije izvelo prema projektu. Sredstva za izgradnju su se potrošila pa je ulaz doživio privremeno jeftiniju inačicu originala - piše Bilić dodajući kako ova crkva skromnih izdataka nosi u sebi duhovnost nebeskih katedrala, kao i sve one predivne kapelice smještene na obroncima Biokova građene u jednom materijalu, malene u mjerilu i velike u značenju mjesta i duhovnosti.
Don Vice Velić i twist
Poslije potresa pojavila se potreba za novim crkvama. No, nije se dozvoljavala velika crkva, a male su se mogle realizirati. Prva je narudžba bila za crkvu u Podgori. Crkva u Gornjoj Podgori bila je skoro srušena i jako oštećena. Don Vice Velić je došao k meni i rekao da bi on gradio novu crkvu. Napravio sam skicu i pokazao mu je. On nije bio krut, bio je veseljak. Rekao mi je da sam mu napravio twist-crkvu jer se tada plesao twist - prisjetio se Ante Rožić u jednom razgovoru za "Oris".
Deset 'zapovijedi' Udruge 'Kačić' zašto ne rušiti
* crkva je jedinstveno arhitektonsko djelo i inspiracija za druge crkve (nije replika!)
* djelo višestruko nagrađivanog i priznatog arhitekta
* suvremeno konstruktivno zdanje onog doba modernog skulpturalnog oblikovanja
* simbol, ne samo kršćanske tradicije, već i povijesnih zbivanja, spomenik danima izbjeglištva
* nedovršena (te je to jedini razlog njenog lošeg izgleda i funkcionalnosti)
* njeno rušenje bilo bi povreda autorskih prava ukoliko i on nije za rušenje iste
* problem se može riješiti projektom temeljite sanacije
* gradnja nove crkve bi uz projekt rušenja iziskivala i nove građevinske dozvole, nove projekte (arhitektonski, građevinski, geodetski…)
* gradnja nove crkve iziskuje novo privremeno mjesto za održavanje svetih misa dovoljno blizu mještana i prilagođeno potrebama obreda
* crkva je posebna zbog uklapanja u tadašnju sliku Podgore, ali i odskakanja od tradicionalne sakralne arhitekture