StoryEditorOCM
Dalmacijau alkarskoj povorci

Pola stoljeća Mate Pavića: Najdraže su mi kišne Alke

Piše PSD.
7. kolovoza 2009. - 19:44
Kako bi izgledala alkarska povorka bez gradske glazbe? Kao alkar bez konja, rekli bi u Sinju.

E, upravo u toj glazbi ove godine Mate Pavić, onaj šta u zadnjem redu tuče činele, proslavit će točno pola stoljeća sudjelovanja u alkarskoj povorci.

- Rođen sam 30. rujna 1946. godine, na Svetoga Jakova, a dobio sam ime Mate po didu - predstavio se Mate.

Otprije nekoliko godina u statusu umirovljenika, Mate je radni vijek proveo kao vozač u HE Orlovac. U gradsku glazbu se uključio davne 1958. godine, kada ga je počeo vježbati pokojni Ivan Ivelja Župić.

- Počeo sam na klarinetu, prebacio se na bariton saksofon i završio u kasi, a to je postava u glazbi koju čine veliki bubanj, doboš i činele. Svirao sam veliki bubanj do 1995. godine, kada sam morao ići na operaciju srca, pa sam nakon toga prešao na činele, jer ih je lakše nositi - govori Mate.

Prvi službeni nastup bio mu je u dane Krnjevala 1960. Te godine je i prvi put svirao u glazbi na Alci. Zahvaljujući glazbi, Mate se naputovao i vidio svijeta. Osim prostora bivše države obišao je i Italiju, Mađarsku, Njemačku.

- Svagdi je bilo lipo i veselo. Bili smo pravo društvo veseljaka koji su volili pojist i popit, naravno u granicama, a onda bi se zaorila pisma. Moji učitelji i mentori u glazbi a katkad i u životu bili su, nažalost svi pokojni, Jerko Župić, Berislav Ćatipović i Frano Tomašević-Šani. Oni su bili glavni za dobro raspoloženje među glazbarima. Od Alki najviše su mu ostale u sjećanju ona 1963. godine, kada je Dušan Jerkan odnio pobjedu sa tri pogotka u sridu, i ona 1965. godine, kada je Tito bio gost u svečanoj loži.

- A poseban doživljaj su mi ‘kišne Alke’. Nekoliko godina se to događalo, evo često i zadnjih godina. Stojiš u onoj odori, kisneš zajedno s instrumentima, ali svira se i ne pristaje. To je nešto čudnovato - kaže Mate.

Inače, njegovi sinovi Dujo i Toni nisu bili zainteresirani da nastave ćaćinim stopama.

- Dujo je zaluđen padobranstvom, a Toni je profesionalni vozač, eto tu je na mene. Ja sam potega na pokojnog oca Duju, koji je od 1926. do 1955. svirao trombon u glazbi - rekao nam je na kraju Mate. Ovih dana planira proslaviti s rodbinom i prijateljima okrugli jubilej uz dobru spizu i piće.

Vito Perić / EPEHA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. travanj 2024 04:46