Prije pet godina u kući Vuković u Makarskoj na stropu se pojavila vlažna mrlja na stropu, nastala zbog prokišnjavanja. Danas, na ulasku u posljednji kvartal godine 2019., bilo bi blago reći da je strop spomenika kulture derutan. Uništen je i srušen, funkcije odavno nema, a točke koje su nekad bile tek upozoravajuće mrlje raširile su se u promjer i po dva metra, i ima ih posvuda.
Kad pada kiša, vlaži i na katu ispod, pa je Ivica Mula, čija je supruga Anamaria Granić Mula, vlasnica ovog stana na atraktivnoj lokaciji, ostavio ključ susjedima kako bi mogli isprazniti vjedra s vodom. Jer će u protivnom kiša kapati i kod njih. Mula, naime, ne stanuje u Makarskoj, nego s obitelji živi u Splitu, no problem derutnog spomenika kulture itekako ga muči. Naime, stan se već davno mogao urediti i iznajmljivati, ali zbog propadanja sve je stavljeno ad acta.
Dotle, ogorčeno će naš sugovornik Mula, netko prima plaću za ono što bi trebao raditi, a očito nije radio niti radi, jer problem je i dalje, kako vidimo, tu.
– Ključno je pitanje u ovoj našoj priči iz Kalalarge sljedeće: čemu služi "Stambeno gospodarstvo Makarska"? Njihovi su zadaci naplata od dužnika i sanacija objekata kojima upravljaju, i to po hitnom postupku ako je potrebna hitna intervencija. Jer ovo je već dugo hitno – počinje svoju priču Ivica Mula, koji je na vrata "Stambenog" počeo kucati u siječnju 2017. godine.
Tada je vlaga već prijetila da preraste u ozbiljan problem i ugrozi stanare. Dobro ste pročitali; bilo je to prije tri godine. Hitno u Hrvatskoj je, eto, vrlo rastezljiv pojam. Uglavnom, na pragu 2017. godine, nakon višekratnih upozorenja, napokon se potpisala odluka o odabiru izvođača radova, i to u protuvrijednosti od oko 118 tisuća kuna. Stanari su potpisali.
– No, onda je netko od stanara, ne znam tko niti me zanima, nadopisao kako prihvaćena ponuda stupa na snagu kad svi dužnici podmire svoja dugovanja. Dio nadopisan rukom po svemu je kazneno djelo jer nitko od nas stanara o tome nije bio obaviješten. U to je vrijeme direktor bio Mirko Katić. Da je on bio pravi upravitelj, napravio bi novi ugovor jer se radi o nužnom zahvatu budući da su uvjeti opasni za život. Tu mu nisu ni trebali potpisi stanara, pa je odluku s nadopisanim dijelom mogao proglasiti nevažećom, a dugovanja stanara ili korisnika prostora trebalo je "Stambeno" samo riješiti, umjesto da svi postajemo taoci – ljutito će Mula.
No, Katić ne radi ništa od toga; on, naprotiv, odgađa radove do 1. rujna 2017. godine, kada se saziva sastanak. U novoj odluci navodi se kako je kao upravitelj zgrade ukazao na moguće posljedice stanja krovišta zgrade, te se odgovornost prebacuje na stanare koji preuzimaju punu odgovornost za sve eventualne štete i za svu eventualnu odgovornost zbog događanja.
– U prijevodu, Katić pere ruke i na nas prebacuje svu odgovornost. Sredina je mala i njemu je tako najlakše – dodaje Mula.
Odluku je potpisala nekolicina stanara. – Ljudi su vjerovali, mislili su da se mogu strpjeti do rujna. A i bojali su se da se neće moći naplatiti od ta dva dužnika. No, nakon toga – stagnacija – pripovijeda dalje naš sugovornik.
Iako prvu ponudu smatra najboljom, ona pada u vodu jer izvođač ostaje bez radnika.
– Ljudi su vidjeli da je vrag odnio šalu, da bi krov mogao pasti, i tražili smo drugu ponudu. Ljudi su platili dugovanje i na računu je u veljači 2018. godine već bilo oko 140 tisuća kuna. Donosi se odluka o podizanju kredita kako bi se mogao sanirati krov. Izvođač je, međutim, rekao da mu je sada niska cijena i odbio je raditi. Katić nam je tada na sastanku sugerirao da ga tužimo. Ja sam mu na to rekao: "Ako ikoga tužim, tužit ću tebe i 'Stambeno!'" Pogotovo kad čovjek zna koliku je imao plaću i kolika mu je bila otpremnina, a nije radio posao za koji je plaćen. Jer, em što ja gubim financijski zbog njegove nesposobnosti, imam stan u centru koji propada jer je takav jedan čovjek uhljebljen, em još gore, što će nekoga ubiti krov. Kasnije sam ga zvao da vidim je li našao drugog izvođača, rekao sam mu da ako nije sposoban, neka da drugome da radi, a on me je kasnije blokirao i napisao mi kako moje dijete ima zdravstveno osiguranje na račun njega, misleći valjda na doprinose, kako on puni državni proračun – ogorčen je Mula.
Na čelo "Stambenog" potom dolazi Ivan Kotarac...
– On je barem bio pristojan i obziran, ali svaki put dobivao sam isti odgovor: "Imam to na pameti." Bio sam tamo prošlog petka, nije bilo nikoga, ni njega niti ikoga iz pravne službe, a bilo je 13 sati. Poslao sam dva e-maila na koja nisam dobio odgovor, onda sam otišao osobno kako bih protokolirao zahtjev, da bi mi se jedna žena nakon pola sata javila kako će Kotarac imati na pameti taj problem i kako će se održati sastanak – kaže Mula.
Obavijest o sastanku nalijepljena je na ulaznim vratima zgrade u petak u dopodnevnim satima, taman nekako uoči našeg posjeta ruševnoj kući Vuković. Sastanak je sazvan za današnji dan, utorak, 10. rujna. Mula je o tome – pazite sad – obaviješten na način da mu je obavijest s porukom fotografirana i poslana SMS porukom. Ispod fotografije obavijesti nema potpisa, nego samo kratko: "Sastanak u vezi krova".
Da će se o ovom slučaju pisati, Kotarac je obaviješten baš dan prije nego što je na vratima osvanula obavijest. Poslali smo na adresu "Stambenog" upit, no do zaključenja broja nismo dobili odgovor na naša pitanja.
– Žalosno je da se državne tvrtke više boje novinara nego sudova – ogorčeno će Mula.
Da postoje osnove i za pravnu bitku, pokazuje članak 5. Uredbe o održavanju zgrada iz 1997. godine. Hitnim popravcima smatra se poduzimanje radova na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u slučaju, između ostalih, prodiranja oborinskih voda u zgradu, saniranja posljedica istog prodora, te znatnijeg oštećenja krova. U tom slučaju utrošena sredstva zajedničke pričuve dužan je nadoknaditi vlasnik tog dijela zgrade. Kad upravitelj utvrdi potrebu obavljanja hitnih popravaka, dužan ih je poduzeti odmah ili u najkraćem roku – stoji u Uredbi.
Već 60 godina nije uloženo ni kune
Zgrada je spomenik kulture, međutim, kako stanar zgrade Neno Mozara kaže, u nju nije uloženo ni kune već 60 godina, koliko on u njoj živi.
– Naplaćuju spomeničku rentu, a gdje ide taj novac?! Mi skupimo neki novac, ali svaki put izvođač digne cijenu za još 50 tisuća. Mi smo pokušali dogovoriti nešto za financiranje iz fondova jer se radi o spomeniku kulture, ali nam je rečeno da to nije jedna cjelina. Navodno je Grad dužan voditi brigu o održavanju spomenika kulture, ali sve što rade je da prebacuju loptice jedni na druge. Grad nam je obećao 50 tisuća kuna, da bi cifra onda pala na 30 tisuća, ali nismo ništa dobili. Obećala nam je nešto i direktorica TZ-a Hloverka Novak Srzić, međutim, ni od njih nismo dobili novac – kaže Mozara.
Upit smo poslali i konzervatorima, koje smo pitali jesu li upoznati s ovim problemom i tko bi snosio sankcije u slučaju uništenja spomenika kulture, ali nismo dobili odgovor do zaključenja broja.