Dalmacija Split županija

hvala, dobri ljudi!

Upoznajte bračke face koje spašavaju živote pacijenata u splitskoj bolnici: Kad nas ugledaju kažu 'Evo nama dvije litre krvi'; A svi još pamte što je lani uradio Ivo Lukšić...

hvala, dobri ljudi!
- Navršila sam osamnaestu godinu 2. siječnja, a već u veljači sam prvi put darovala krv - kaže Vana, a darovatelj krvi je i njezin momak Antonio Dragičević

Kada splitskom Kliničkom bolničkom centru ponestane krvi, Bračani se među prvima odazovu njihovu apelu i priskoče u pomoć. Tako je bilo i proteklih dana, kada je u akciji dobrovoljnog davanja krvi u Supetru prikupljeno 96 doza te spasonosne tekućine.

Tada su u splitskoj bolnici mogli odahnuti. Nije rijedak slučaj da se brački davatelji odazovu i na individualne pozive i apele. Brač je već godinama po davanju krvi u odnosu na broj stanovnika bez premca u Dalmaciji, a drži visoko četvrto mjesto u Lijepo našoj. Tako je lanjske godine prikupljeno 1329 doza krvi, a ove će godine taj broj biti nadmašen.

Na Braču je dati krv postala tradicija, koja se uspješno prenosi s generacije na generaciju, s roditelja na djecu; biti dobrovoljni davatelj postala je i stvar prestiža.

Klubovi dobrovoljnih darovatelja krvi djeluju u Supetru, Nerežišćima, Postirima, Pučišćima, Milni, Bolu i Selcima, što znači da je pokriven čitav škoj.

– Prije 15 godina počeo sam s radom u Crvenom križu i te godine je prikupljeno 619 doza. U međuvremenu je uspješno obavljena smjena generacija i mlade snage dale su snažan zamah toj humanosti. Osnovani su novi klubovi i stalno se povećava broj davatelja – kazao je Pave Bonačić Proti, agilni ravnatelj bračkog Društva Crvenoga križa.

Poslije svake akcije organizira se prigodni objed ili večera uz zajedničko druženje, što još više spaja i učvršćuje darovatelje krvi. Ostalo je upamćeno kako je koncem lanjske godine Ivo Lukšić (24) odlučio krv darovati na dan svoga vjenčanja. Iako su ga mnogi nastojali odgovoriti od tog čina, on je ustrajao u svojoj nakani.

Tako je u prijepodnevnim satima dao krv, a u poslijepodnevnim odabranicu svoga srca odveo pred oltar. Taj primjer najbolje svjedoči koliko su Bračani odani humanom činu darivanja krvi.

Brački rekorder je Jeri Peša iz Supetra, koji je krv darovao točno stotinu puta. Pravi je kuriozitet da je stotinu davanja nanizao s 57 godina i po tome zasigurno drži primat najmlađeg člana u Hrvatskoj s troznamenkastim davanjem. Njegov otac bio je davatelj krvi pa je i on krenuo njegovim stopama, a sada njegova djeca, sin i kći, nastavljaju obiteljsku tradiciju.

– Zdravlje me poslužilo, tako da redovno dajem krv pa sam uspio doći do jubilarnog, stotog davanja. Dokle god budem zdrav, poklanjat ću krv i odazivati se na sve akcije – poručio je brački rekorder Jeri Peša, koji je uz to pohvalio odličnu atmosferu u klubu i predsjednika Matu Mladinu koji s puno ljubavi i odgovornosti vodi supetarski klub.

Peša je dvije godine bio i predsjednik Društva Crvenog križa Brača kada je trebalo organizirati prihvat i smještaj izbjeglica.

U Supetru već godinama krv nesebično darivaju majka i tri kćeri. Takvu je kombinaciju zaista rijetko naći među davateljima krvi. Majka Vesela Stančić (47) krv je do sada dala dvanaest puta, kći Branka (30) četrnaest, Marcela (28) osam puta i Vana (21) pet puta. Riječ je, zaista, o pravoj obitelji darovatelja krvi.

– I da imam sina, budite uvjereni, i on bi sigurno darivao krv – sa smiješkom na licu kazala je majka Vesela, uz napomenu kako je i njezin suprug Mario sve donedavno također bio davatelj.
Vesela Stančić je prvi put poklonila krv 2011. godine, a otkrila je i kako.

– Jedna cura koju sam poznavala nastradala je i hitno joj je trebala krv, i to baš one koju ja imam, a to je A negativna, koja je dosta tražena jer je rijetka. Odmah sam otišla u Split i darovala krv i od tada stalno sudjelujem u akcijama koje se organiziraju u Supetru. Prije tog događaja nekako sam zazirala od darivanja krvi – kazuje Vesela.

Sve tri kćeri priključile su se davateljima krvi čim su navršile 18 godina.

– Navršila sam osamnaestu godinu 2. siječnja, a već u veljači sam prvi put darovala krv – kazala je najmlađa Vana.
I ne samo to. I njezin momak Antonio Dragičević također je dobrovoljni davatelj krvi.

– Prije nego smo se upoznali, moj Antonio je darivao krv. Dakle, to nije bila moja zasluga, ali to je ono što nas još više spaja – veli Vana.

I tako dok najmlađa Vana ima momka, dotle su Branka i Marcela spremne za udaju, ali nemaju momka.
Zanimljiva je priča o Marceli. Prigodom uzimanja krvi gotovo redovito ima poteškoća i bude joj muka. Ponekad zna ostati bez svijesti, uvijek je osvježavaju vodom, a nerijetko joj moraju i noge podići u zrak. Međutim, želja za darivanjem krvi je jača od svih tih tegoba.

– Jednostavno me uhvati nekakav strah i zato znam sjediti na stolici nekada i po pola sata, ali ja, svemu usprkos, ne odustajem – kazala je Marcela.

Majka i njezine tri kćeri nastoje zajednički otići na akciju darivanja krvi. Rijeko propuštaju koje davanje, jedino ih može spriječiti bolest, viroza ili neko putovanje.

– Kad nas ugledaju, onda u šali kažu: "Evo nama dvije litre krvi" – dodale su naše sugovornice.

– Veseli nas kada naš klub iz godine u godinu ruši rekorde u darivanju krvi. I ekipa je super, a puno je i mladih ljudi. Idemo od gušta davati krv i dokle god budemo mogli, nećemo odustati od te humane nakane. Dati krv nama ne predstavlja ništa, a nekome znači puno – kazala ja na završetku najbrojnija supetarska ženska obitelj darovateljica krvi.

I da se među darovateljicama organizira ženski izbor ljepote, majka Vesela sa svoje tri kćeri bi sigurno zauzela jedno od mjesta na pobjedničkom postolju.

 

Dr. Jela Mratinović Mikulandra: Zaslužuju sve čestitke


– Brač živi s davalaštvom krvi. Uvijek sa zadovoljstvom i radošću idemo na njihove akcije i svjedočimo sve većem odazivu. Oni su zaista besprijekorno organizirani i izgradili su tradiciju davanja krvi te za takvu humanost zaslužuju sve čestitke. Mi uvijek računamo na naše Bračane - kaže dr. Jela Mratinović Mikulandra, pročelnica Zavoda za transfuzijsku medicinu splitskoga KBC-a.

 

Naslovnica Split županija