Dalmacija Split županija

čudesna priča

Ana Marušić, kozlarka s Kozjaka, prva je mljekarica solinskog područja: 'Sada kada imam majstorsku diplomu moći ću raditi 26 sati dnevno'

čudesna priča

'U ovom poslu nema godišnjeg, nema pauze ili smjena, morate biti prisutni svaki dan i ujutro i navečer. Nakon što pomuzem koze, pravim sir i jogurt, pa sve pakiram za prodajni štand...', ističe Ana Marušić'Voljela bih da sinovi završe fakultete, da imaju neki lagodniji posao. Ovo morate raditi kroz sve sezone, puno ste na otvorenom, izloženi vremenskim uvjetima', kaže kozlarka

Među 1175 ljudi koji su u proteklih godinu dana u Hrvatskoj stekli majstorske diplome je i friška majstorica – mljekarica Ana Marušić iz Solina, koja sa suprugom Mirom od 2003. godine vodi njihovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.

Iako je po struci građevinska tehničarka, ljubav prema životinjama, u čijem je okružju odrastala, presudio je njezinu životnom opredjeljenju, te se posvetila uzgoju koza i ovaca, kojima se bavi na malom gospodarstvu u Rupotini, na sjeveroistočnim padinama Kozjaka. Osnova je njihove proizvodnje kozje mlijeko, svježi kozji sir i sirutka, te meso jaradi i janjadi.

– Ovo je posao koji traži 25 sati dnevno. Ma nismo zapostavili svoje živote, ali ovo ne možete raditi tek tako. U ovom poslu nema godišnjeg, nema pauze ili smjena, morate biti prisutni svaki dan i ujutro i navečer. Nakon što pomuzem koze, idem u prostor gdje pravim sir, jogurt, pakiram i pripremam sve potrebno, a onda sve to nosim na prodaju u splitski "City Center one", gdje imam štand.

Nemam toliko mlijeka da ga nudim na veliko, ali dosta ljudi traži kozje mlijeko, posebice mladi roditelji. Ovo mlijeko nema nikakvih dodataka, rok trajanja mu je tri dana, osim ako ga ne zamrznete. Znaju me pitati jesam li dodavala vode, valjda ih je ranije netko izvarao – dočekuje nas spremno Ana u "antistres zoni", kako je ona zove, na rubnom dijelu Solina.

Na nekih 15.000 kvadrata opasanih električnim "pastirom" i uz budnu pažnju tornjaka, osamdesetak koza i ovaca slobodno brste lišće i travu na kaskadama, uz zaslušujući zvuk cvrčaka. Nudi nas ukusnim kozjim sirom "Lola", koji ima specifičnu aromu i svjež okus. Škripi pod zubima.

– Jako volim sir i razne arome, pa sama smišljam nove kombinacije s vlascem, origanom, bosiljkom, paprom... Pakiram i sir u ulju u teglicama s paprom u zrnu, ružmarinom i lovorom. I sama sebe iznenadim koliko je neka kombinacija ukusna, a prije puštanja u promet svi u obitelji moraju testirati sir i ocijeniti ga. No, svakako stojim iza svakog svog proizvoda – tvrdi ova spretna mljekarica kojoj je najnovija zanimacija i sapun od kozjeg mlijeka.

Marušići su, kako kaže, počeli od nule. Okolina je bila skeptična prema njihovoj ideji, jer kao da u Solinu nema koza (iako ih je do prije pola stoljeća imala gotovo svaka obitelj), nema stočarstva u urbanim dijelovima...

– Nisu nas shvaćali ozbiljno, ali evo, bili smo tvrdoglavi iako smo znali da tu nema velike zarade. Nije lako živjeti od ovoga. Skupiš nešto novca, pa nabaviš jednu stvar, onda opet skupljaš za drugu i tako dalje, polako. Želja nam je imati zrionicu, malu siranu koja bi nam olakšala posao. Diploma mljekarice bila mi je davna želja. Htjela sam znati zašto se nešto događa baš tako, kako sve to ide. Preko Savjetodavne službe za poljoprivredu resornog ministarstva išla sam na edukacije. Evo, i diploma je sada tu. Velika hvala mojoj obitelji, suprugu Miru i sinovima, što su me trpjeli i davali mi podršku, kao i ostalim dragim ljudima. Hvala i Gradu Solinu i Županiji, te Poduzetničkom inkubatoru Klis. S diplomom sada mogu raditi 26 sati dnevno – ne krijući zadovoljstvo kaže nam simpatična Ana.

Od potpora ima – muža, kaže. Dodaje kako joj je ipak pomagao Grad Solin, nešto i Županija splitsko-dalmatinska, no posao traži velike investicije za nabavu strojeva i širenje stada. Od novca iz EU-ovih fondova još ništa. Suprug Miro i dalje ima svoj posao, a od velike su pomoći i sinovi Marko i Mate, inače studenti.

– Voljela bih da završe fakultete, da imaju neki lagodniji posao. Ovo morate raditi kroz sve sezone, puno ste na otvorenom, izloženi vremenskim uvjetima... Uza sve ovo, treba kositi i sijeno. Baš je sad sezona kad treba misliti na zimu. Zakupimo neki teren u Zagori i odemo u košnju. Onda sijeno treba prevesti do stada, a prijevoz je skup, pa u pomoć "uskoči" naš osobni auto – ne krije nam mljekarica iz Rupotine svoje trikove i snalaženje u poslu.

Nakon što obavi sve potrebno oko stada i mliječnih proizvoda, uspije još očistiti kuću i spremiti ručak za obitelj. Ne stigne se ta udebljati, rekli su naši ljudi.

– Stignemo se i podružiti s prijateljima i posjetiti obitelj, ali da ovo traži svoj ritam, itekako traži. Ovce imaju janjčiće, pa oko njih nema velike brige, a koze treba dva puta pomusti, ujutro i navečer. Kod mužnje je higijena na prvome mjestu. Treba ispustiti prve mlazove jer se može stvoriti čep s nekim bakterijama. Onda ide mužnja muzilicom, pa zaštita vimena... Prođe tu dosta vremena. Po kozi dobijemo tri litre mlijeka dnevno, no to zna varirati. Koze su inače čudesne životinje. Osjete ako ste nervozni, loše volje ili vas nešto tišti. Kako se odnosite prema njima, tako vam i one vraćaju. To su jedine životinje koje ne mogu oboljeti od karcinoma i zato im je mlijeko iznimno kvalitetno i zdravo, jako probavljivo – zaključuju naš susret Marušići, koje smo pozdravili na odlasku iz njihove zone bez stresa.

Naslovnica Split županija