Kome vjerovati, svojim očima ili papirima? Naime, pitanje se odnosi na nadogradnju zgrade FINA-e, pardon, njezina zapadnog dijela na kojemu je investitor Ante Barbić, poznati makarski javni bilježnik, podigao dvije etaže.
Dakle, vjerujete li ovim fotografijama iz privatne arhive, koje pokazuju da se uistinu radi o jednoj cjelini koja je nakaradno "rascijepana" na dvije, vremenski i stilski posve različite građevine?
Ne samo to, nego ove fotografije koje nam je ustupio čitatelj jako dobro oslikavaju urbanističke i arhitektonske kriterije, ili, pak, njihov izostanak. Ili, vjerujete papirima u čiji smo posjed također došli, a papiri kažu: Nekad jedinstvena zgrada na koju su se primjenjivala jedinstvena pravila, uključujući i rekonstrukciju, 2003. godine je konačno cijepana na dvije čestice. Zahtjev je podnesen desetak godina ranije.
Dakle, da rezimiramo, što se tiče vlasničkih odnosa i čestica, dva su vlasnika i dvije čestice ima već nešto manje od dva desetljeća. Ipak, ujedno je ovaj papir dokaz da je zgrada arhitektonski građena kao cjelina, iako je namjena bila drugačija za pojedini dio, pa je istočni dio namijenjen za banku, a zapadni za stanove.
Pitanja o ovoj adaptaciji poslali smo, podsjetimo, i Udruženju hrvatskih arhitekata, od kojih i dalje čekamo odgovor. Od Konzervatorskog odjela odgovor nam je, pak, stigao još prošlog tjedna. Odgovorila nam je konzervatorica Anita Gamulin.
– Uvidom u kartu zaštite zgrada FINA-e nalazi se izvan obuhvata kulturno-povijesne cjeline grada, stoga i nije bila potrebna suglasnost nadležnog konzervatorskog odjela. Obično se prilikom rekonstrukcije, dogradnje ili nadogradnje traži suglasnost prvog projektanta ili nasljednika (autorska prava), ali vam o tome više može reći Društvo arhitekata. Do sada nismo razmatrali mogućnost registracije predmetne građevine kao pojedinačnog kulturnog dobra, s obzirom na to da se na listu uvrštavaju samo građevine izvornog oblikovanja uključujući i sačuvanost interijera, te od nacionalnog značenja – navedeno je u odgovoru.
Kako bilo, investitor ima građevinsku dozvolu i s tog je aspekta priča čista kao dan. Pitanje je na što rezultat sliči, a najbolji odgovor na to je komentar Maroja Mrduljaša, uvaženog kritičara arhitekture i dizajna, čiji dokumetarac "Betonski spavači" posljednjih tjedana imamo priliku gledati na HTV-u.
Naime, Mrduljaš se u prošloj Kronici načelno osvrnuo na bilo kakvu adaptaciju ove zgrade, ali kad smo mu poslali faksimil članka s fotografijama, zgrozio se riječima kako se radi o monstruoznom zdanju.
