Kad se govori o pošasti betona u Makarskoj, u posljednje se vrijeme sve češće, pa čak i javno, otvara pitanje moratorija na gradnju. Teško se oteti dojmu da ovu riječ političari koriste u populističke svrhe, no svakako je ova mjera počela na mala vrata ulaziti i u javni diskurs, kao jedino rješenje ovoga što nam se događa.
Ovu je mjeru, inače, prošle godine od Grada zatražio Marko Raos, predsjednik Odbora za prostorno uređenje, oko čega su se, kako nam je tada kazao, bili složili svi članovi Odbora. Tražili su dvogodišnji moratorij dok se ne izgradi potrebna infrastruktura.
Njihov je prijedlog odbijen, a ponovni upit o proglašenju famoznog moratorija nedavno je postavio i vijećnik vladajuće koalicije Ivan Perić. Odgovorio mu je gradonačelnik Jure Brkan riječima kako su se konzultirali s Ministarstvom graditeljstva i kako im je rečeno da ne postoji zakonska mogućnost za to.
Podsjetimo što je Brkan odgovorio:
- Pojam moratorij jednostavno ne postoji. Ne govorimo to na pamet, upit smo nakon jedne od sjednica Gradskog vijeća poslali Ministarstvu graditeljstva te dobili službeni odgovor u kojemu jasno stoji da se odluka o moratoriju na gradnju ne može donijeti. Mi imamo važeći Prostorni plan i građevinske dozvole se izdaju na temelju tog Plana. Kada bismo i ukinuli taj Prostorni plan, time ne bismo zaustavili gradnju jer je na snazi Prostorni plan splitsko-dalmatinske županije pa bi se dozvole izdavale po tom Planu, koji je puno liberalniji od našeg. Dakle, moramo se ponašati u okviru zakona i raditi na tome da što prije donesemo novi Prostorni plan grada Makarske koji će biti puno restriktivniji od postojećeg.
Gradonačelnik je, eto, nemoćan, ali je ipak bio jedan od onih koji su digli ruku za betonizaciju Glavice. I on, i svi vijećnici vladajuće koalicije, kao i nezavisni vijećnik Siniša Srzić.
Što Ministarstvo graditeljstvo kaže, do zaključenja broja nismo doznali. Dopisivali smo se s glasnogovornicom koja je na prvi upit o moratoriju poslovično brzo odgovorila, ali protupitanjem, s ciljem da pojasnimo mislimo li na odluku o privremenoj zabrani izvođenja radova koja je definirana Zakonom o gradnji u članku 132., a koja se tiče obustave radova tijekom turističke sezone.
Pojasnili smo da nas interesira obustava izdavanja dozvola za gradnju, što u Hrvatskoj, koliko smo zaključili iz našeg istraživanja, nije nitko do sada na takav način učinio.
Recentni primjer takvih "očajničkih" mjera pruža Barcelona, koja će, kako se najavljuje, efekte moći očekivati tek u ovoj godini.
Naime, glavni grad Katalonije preklani je uveo moratorij na gradnju novih hotela te zaustavlja izdavanje dozvola za apartmane, što je očito bila inspiracija i za makarske članove Odbora za prostorno uređenje. Međutim, Španjolska ima svoje zakone, a Hrvatska svoje. Naši zakoni, točnije, naš Zakon o gradnji, kako kaže i Maja Madirazzi iz URBOS-a, ne poznaje moratorij kao mjeru.
- U zakonu to ne piše. Postoje mogućnosti ako se u određenom roku ne počne raditi plan, a ograničenja su moguća i ako se ne usvoje urbanistički planovi, u tom slučaju jednostavno se ne izdaju lokacijske dozvole. Nema urbanističkog plana, nema dozvole - veli Madirazza koja kaže kako je najbolje riješiti problem u samom Prostornom planu kroz odredbe.
- Baška Voda je uvidjela problem s obimom gradnje, te su ga odlučili smanjiti kroz odredbe - kaže Madirazza.
No, Makarska je u vakuumu jer se dozvole izdaju na temelju važećeg plana i planova nižeg reda, poput Požara i Glavice. UPU za Glavicu je, podsjećamo, friško usvojen, a UPU za Požare je podosta star, dok razlog zašto se baš sada užurbano gradi treba tražiti u Izmjenama i dopunama Prostornog plana koje investitori žele preduhitriti.
Punom parom rade da iskoriste prednosti i rupe Prostornog plana čija je zadnja verzija usvojena u vrijeme Marka Ožića Bebeka, a bivša vlast Tonćija Bilića ju sve četiri godine, unatoč najavama, nije uspjela prilagoditi restriktivnijem modelu gospodarenja prostorom. U svakom slučaju, ono što u međuvremenu nastaje možda bi se eventualno svidjelo nekom pomaknutom kubističkom umjetniku koji groteskno i predimenzionirano vidi kao inspiraciju za slikarsko platno.
Prosječnom promatraču s prosječnim osjećajem za lijepo, ovi hangari nasilno nabijeni u strme podbiokovske padine desetljećima združene tek s alepskim borom izgledaju kao - šaka u oko.
Uglavnom, i Tonči Vuković, voditelj Odsjeka za prostorno planiranje, kaže kako je moratorij protuustavan. Josko Roščić će dodati da je moguće lijepo Prostorni plan uređenja staviti izvan snage, i svi zadovoljni. Nije nemoguće, uvjerava Roščić, hvaleći se kako su u Baškoj Vodi zaustavili stanogradnju. Ali, Vuković tvrdi da bi tek onda, kada bi se ukinuo važeći Prostorni plan, nastao kaos.
- Tek onda bi nastala anarhija. Bilo kakva pravila bolja su nego nikakva - tumači Vuković.
Roščić dodaje kako težište problema nije u politici, dakle, u gradskim ocima. S obzirom da je njegov zet Joze Vranješ jedan od tih gradskih otaca, nije čudno da tako govori, dok s druge strane zasluge za uspješan rat s betonom pripisuje jedinici lokalne samouprave (sebi); sasvim sigurno ne županijskom Odjelu za urbanizam o kojemu čak kritički govori.
Znači li to ili da je Općina Baška Voda (Josko Roščić) toliko moćna? Ili da su ljudi koji izdaju dozvole u Uredu za gospodarenje prostorom u Makarskoj toliko moćni da su jači i od politike? Roščić ne želi imenovati nikoga, ali će reći kako odgovore treba potražiti baš u Uredu za gospodarenje prostorom. - U Uredu se izdaju dozvole i oni su odgovorni za ono što se događa - kaže načelnik Baške Vode.
Kolega mu Ante Čobrnić isto vjeruje da je moguće, ako postoji volja, Prostorni plan staviti van snage.
- Nisam siguran, ali možda bi čak i moratorij kao privremena mjera neizdavanja dozvola bio moguć, jer takve su stvari ipak u ingerenciji lokalne samouprave. Ako bi se stavio važeći plan van snage, u tom slučaju se ne bi smjele izdavati nove dozvole, dok bi se svima koji su postupak započeli po važećem planu trebalo omogućiti da po njemu ishode dozvole, to je neko moje mišljenje - rekao je Čobrnić.
Vuković, ponavljamo, tvrdi kako bi takva mjera imala više negativnih nego pozitivnih efekata, pa bi se, kaže, tek onda događala divlja gradnja.
- Ali urbanističke planove je svakako moguće staviti van snage - zaključuje Vuković.
Postoji li zakonska mogućnost, i što o tome misli resorno Ministarstvo, svakako ćemo pratiti dalje, nakon što pribavimo mišljenje iz Ministarstva u kojem se, takav je barem naš dojam, još uvijek "vijeća" oko ovog pitanja.
Arhitekti: Moratorij nije rješenje, dajte nam dobar Prostorni plan
Svoj stav imaju i arhitekti. Leon Lulić ne misli da bi moratorij bio rješenje, čak i da postoji zakonska mogućnost za to.
- Prostorni plan koji imamo i nije toliko loš. Moratorij bi bio samo pilanje grane na kojoj sjedimo, nije cilj zabraniti nego artikulirano graditi. Bitno je kontinuirano graditi i upravljati prostorom - kaže Lulić.
Kolega mu Miljenko Franić također kaže kako nije pobornik ideje o moratoriju.
- Ne bi se ništa riješilo, samo bi se stvorio vakuum. Kada bi se donio moratorij od, recimo, šest mjeseci do donošenja novog, kvalitetnog Prostornog plana, možda bi imalo smisla, ali sad ionako nastupa svojevrsni moratorij iz dva razloga, jedan je taj da se zbog sezone svakako obustavlja gradnja, a drugi je činjenica da je 25. travnja na snagu stupio novi Zakon o gradnji. Idućih godinu dana neće se znati kako ozbiljno pristupiti gradnji i kako se izdaju dozvole, pa će ionako nastupiti pauza iz toga razloga - veli Franić koji smatra da je jedino rješenje u kvalitetnom Prostornom planu, a ne u represivnim mjerama.
Arhitektica Sanda Lukić mišljenja je da bi obustava gradnje koja je uzela maha bila pozitivna jer trenutačni tempo smatra neodrživim.
- Nekoliko nas arhitekata je prošle godine za vrijeme izlaganja Izmjena Prostornog plana išlo u zgradu Grada, rečeno nam je da pišemo primjedbe, pisali smo, tražili da se smanji katnost i povećaju čestice, a sve je to i protokolirano. Je li moratorij rješenje, ne znam, ali mislim da ima načina da se ovome stane u kraj, a svakako kao pozitivnu stvar u svemu treba gledati činjenicu da Grad ima Ured za gospodarenje prostorom pa je samim time i jedan od rijetkih malih gradova s takvom autonomijom - veli Lukić.