Zatvara li svoja vrata nakon punih 88 godina rada i djelovanja Dom za djecu i mlade “Miljenko i Dobrila” u Kaštel Lukšiću?
Pitanje je to o kojem se zadnjih tjedana naveliko raspravlja u kaštelanskoj javnosti. Nagađanja idu u dva smjera. Prvo je kako bi u prostor sadašnjeg Dječjeg doma u Kaštel Lukšiću, koji je smješten na iznimno atraktivnoj lokaciji uz more, nakon iseljenja djece koja bi trebala otići u stambene zajednice, mogli doći štićenici trogirskog Doma za psihički bolesne starije osobe, a u javnosti se naveliko govori kako je prostor “Maestralove” kaštelanske podružnice za oko zapeo određenim poduzetnicima, koji bi ga vjerojatno pretvorili u turistički objekt.
A da se nešto sprema otkrila nam je u razgovoru kaštelanska dogradonačelnica Jadranka Matok Bosančić, povjerivši nam informaciju kako je na adresu Grada Kaštela došao dopis iz Dječjeg doma “Maestral” putem kojeg su zatražili dva gradska stana za smještaj korisnika doma te za savjetovalište, a po nalogu njihova poslodavca, Ministarstva demografije i socijalne politike.
Dovoljan razlog da se postavi pitanje: Zatvara li svoja vrata Dječji dom koji u Lukšiću koji djeluje još od travnja 1931. godine kada su u današnju zgradu doma uselila, prvi put, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi. U početku su bile smještene samo djevojčice, a dom se zvao “Banovinski ženski dom”, dok su ga stanovnici Kaštel Lukšića zvali “Siromaški dom”?
Zaštitni znak Kaštela
Naime, deinstitucionalizacija pojedinih ustanova koje pružaju socijalnu skrb i slične usluge, u Hrvatskoj je započela bez velike pompe i interesa šire javnosti, a u proces deinstitucionalizacije nadležni su već uključili i Dječji dom “Miljenko i Dobrila” u Kaštel Lukšiću, a taj se proces, prema pričama želi provesti do kraja. Dok se sva djeca ne isele u stambene zajednice. U Gradu Kaštela zgroženi su na samu pomisao zatvaranja doma u kojem su odgajane generacije djece, i koji je na neki način zaštitni znak u gradu podno Kozjaka.
Dogradonačelnica Matok Bosančić ne želi ni čuti o gašenju “Miljenka i Dobrile”, a u ime Grada na traženje stanova za djecu, uputila je negativan odgovor.
– Vašem zahtjevu za dodjelu dodatnih stambenih jedinica nismo u mogućnosti udovoljiti jer takvih objekata za sada nemamo na raspolaganju. Također, stan koji je Grad Domu već dao na raspolaganje je u neadekvatnom stanju i zahtijeva obnovu – odgovorila je u ime Grada dogradonačelnica Jadranka Matok Bosančić.
Upravo tada i do nas novinara je stigla neslužbena, ali zanimljiva informacija, kako nadležni nakon smještanja djece u zasebne stambene jedinice, u njihov dosadašnji objekt imaju namjeru smjestiti korisnike Doma za odrasle osobe – Doma za psihički bolesne odrasle osobe u Trogiru. Govorilo se o stalnom smještaju tih odraslih osoba u objekt u Lukšiću, dok su drugi izvori govorili o privremenom smještaju zbog preuređenja njihova doma u Trogiru, nakon čega bi objekt u Lukšiću mogao postati dio nekih novih projekata.
Isto tako, već godinama postoje planovi da se na prostoru Doma na Čiovu izgradi – hotel.
Kako bi doznali koje su stvarne namjere, uputili smo dopis u nadležno ministarstvo i upitali ih, među ostalim, zatvara li svoja vrata Dječji dom u Lukšiću i kakvi su planovi Ministarstva s obzirom na sudbinu te ustanove.
Dobrobit djeteta
– Neslužbene informacije o kojima pišemo u resornom Ministarstvu nisu nam niti potvrdili niti opovrgli. U svom odgovoru na naše upite upoznali su nas s razlozima početka procesa deinstitucionalizacije, odnosno zamjene institucionalnog oblika skrbi u izvaninstitucijski oblik kroz pružanje usluga podrške djeci i biološkim, odnosno udomiteljskim obiteljima u domu korisnika i lokalnoj zajednici.
– Ako je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta potrebno dijete izdvojiti iz obitelji, cilj je primarno omogućiti djetetu daljnji život i razvoj u udomiteljskoj obitelji umjesto institucijskom obliku skrbi. Ministarstvo je stoga u prosincu 2018. godine donijelo novi Zakon o udomiteljstvu koji je omogućio profesionalizaciju udomiteljstva te se očekuje povećanje broja udomiteljskih obitelji za djecu u Republici Hrvatskoj. Za djecu koja nemaju mogućnost ostvariti oblik skrbi najsličniji životu u obitelji, cilj je razviti uslugu organiziranog stanovanja – dio je njihova objašnjenja, u kojem također navode da su tijekom nekoliko mjeseci imali više sastanaka s predstavnicima Dječjeg doma “Maestral” na tu temu.
Isto tako, naveli su i kako su u tijeku pregovori i s drugim jedinicama lokalne samouprave na području cijele Splitsko-dalmatinske županije jer u pojedinim gradovima i općinama nisu uopće dostupne usluge podrške djeci i obiteljima, pa se može zaključiti da bi korisnici doma, u nedostatku odgovarajućih stanova u Kaštelima, svoje mjesto mogli naći u nekom od susjednih gradova ili općina.
Bez potvrde ili negiranja
A o temi smještaja štićenika doma u Trogiru u objekt u Kaštelima nedvosmisleno su odgovorili kako se navedeni proces deinstitucionalizacije i transformacije provodi i s Domom za odrasle osobe Trogir, no bez potvrde ili negiranja naših saznanja.
Iako su do nas stigle informacije kako je Ministarstvo za sada odustalo od gore navedenih namjera, razvoj situacije ćemo zasigurno pratiti.
Jer većina djece, koja su bila dio brojnih generacija koje su djetinjstvo provele upravo u domu u Lukšiću, od davne 1931. godine do danas, svjedoci su da institucionalni oblik skrbi nije nužno najlošiji odabir, iako ima i daleko boljih. U današnje vrijeme, kada se iza mnogih promjena kriju različiti skriveni interesi, mnogi od nas pušu i na hladno.
Za sada Dom “Miljenko i Dobrila” ipak ide naprijed, a neki od planova nadležnih u domu su i brojne aktivnosti koje će još bolje odgovarati potrebama djece i mladih u lokalnoj zajednici te intenzivan rad s obiteljima, kao i s mladima koji su napustili ustanove socijalne skrbi i trebaju podršku.
Ravnateljica “Maestrala” Jelena Burazin tek nam je kratko kazala kako Dom i dalje radi i djeluje te da ima svoju budućnost i prostora za napredak uz pružanje usluga u zajednici, uz pomoć lokalne zajednice i Ministarstva i Centra za socijalnu skrb, a sve na dobrobit djece.