Prije neka tri mjeseca pisali smo o izgradnji trgovačkog centra kraj Gradske sportske dvorane, a koji se radi punom parom. Tada smo napravili genezu cijele ove priče koja će u vjerojatno skoroj budućnosti ovaj dio grada učiniti neprepoznatljivim. Jer, osim šoping centra na ovom će dijelu, već sada se to vidi po dinamici nicanja novih gradilišta, izrasti još stambenih objekata. Nekad, ne toliko davno, ovdje je planirana sportsko-rekreativna zona. Sada se pak - kao posvuda u Makarskoj - grade aparthoteli i zgrade.
Manje-više svi su se ti projekti vezivali uz ime Milana Lučića, sad su nominalno nositelji drugi investitori, a jedno je gradilište prodano. No, o tom potom. Lučićevo se ime kao ime investitora u šoping centar spominjalo u svim kombinacijama, sve do dolaska Tommyja koji je ozbiljno ušao u priču i preuzeo vođenje projekta, no Lučić nije nam želio dati nikakvu izjavu o svojim projektima, kazavši tek kako ovakvi projekti bez potpore lokalne zajednice nisu mogući.
To s potporom će biti zgodan uvod za vratiti film unatrag i podsjetiti na povijest priče s trgovačkim centrom kojemu su, kako se govorilo 2008. godine, makarski školarci trebali dati ime, te koji je trebao imati kino i kongresne dvorane. Gradonačelnik Jure Brkan će kazati kako je davno to bilo. I kako su četiri godine izgubljene ni u čemu.
Ne tako davno, 2016. godine, na jednoj tiskovnoj konferenciji, Brkan je kino i kongresne dvorane isticao kao samorazumljivu stvar koja ide u paketu sa šoping centrom, pa ga treba objeručke podržati. Tko bi lud proturječio! Međutim, valja priznati da se od 2016. godine, a kamoli od 2008. kada je pompozno najavljen projekt Aqua Alfe, puno toga promijenilo.
1. Kako su bili jednom Aqua Alfa i Georad, a iz svega proizašli maleni Georad Dugiš, Dugiš i Osejava, čisti kao suza
Prije svega, iza projekta više ne stoji društvo Aqua Alfa. Preuzelo ga je društvo Georad Dugiš d.o.o. Na prvu bi čovjek rekao da su i druga imena u pitanju, ali jedno se provlači i dalje. Prezime Lučić. Doduše, ne formalno Milana nego supruge Mirjane, čije ime stoji iza društva koje je preuzelo Aqua Alfu. Uglavnom, ako se ne sjećate, u dealu s Lučićima nekad je bio Tonči Kurilj Jabuka. Ljubav je kasnije pukla i Jabuka se povukao. S firmom Georad Dugiš Jabuka nema veze, iako bi se na prvu zbog imena firme to zaključilo.
A što se pak Aqua Alfe tiče, dio imovine, prava i obveza prenesen je na društvo Osejava d.o.o. Zavirimo li u sudski registar, i tu vidimo ime Mirjane Lučić. A više dijelova imovine Aqua Alfe preneseno je na još jedno društvo, Dugiš d.o.o. Osnovano je još 2013. godine, a uz Danijelu Lučić, kćer Milana Lučića, među osnivačima je i Tommy, no tek od prosinca 2016.godine. Da rezimiramo, Aqua Alfa više ne postoji. Možda će se čitatelj pitati zašto je u lipnju 2017.godine Aqua Alfu preuzeo Georad Dugiš i zašto su dijelove imovine preuzela ostala dva društva. I zašto Aqua Alfa jednostavno nije nastavila poslovati pod tim imenom, posebno kada vidimo da se u cijeloj priči i dalje provlači Lučić.
2. Kako (i zašto) se zainatio Tonći Bilić
Možda bi bilo dobro vratiti se na štoriju s predstečajnom nagodbom koja je otvorena u ožujku 2016. godine. No, već za godinu dana Trgovački sud u Splitu dopušta sklapanje predstečajne nagodbe između Aqua Alfe i vjerovnika. A u istoj, 2017.godini, Aqua Alfa se briše sa sudskog registra. Okrenuta je, eto, nova, čista stranica. Ima li sve to veze s tvrdoglavom odlukom bivšeg gradonačelnika Tonćija Bilića, koji se svojedobno zainatio, šaljući građevinske dozvole za trgovački centar i aparthotel na reviziju, pa je "presudio" tome da Kaufland naposljetku odustane od investicije i izgradi samostalni objekt gdje ga je izgradio?
Ima li to zaista veze s Bilićevim odbijanjem da od Aqua Alfe otkupi zemlju e kako bi se proširila Ulica Europske zajednice koja sada, vidi se po novim gradilištima, vodi i do nekih budućih stambenih objekata? Je li slika povijesnog izvatka Aqua Alfe, prepuna tolikih zapleta, ikako povezana s ovolikim odugovlačenjem, kad je sve, kako veli pozicija, moglo biti riješeno davnih dana? Je li Bilić kriv i kočničar, je li imao privatne interese da koči Lučiće? Jer, Bilić je, nota bene, bio predstavnik vlasnika komada zemlje kojega je bio kupio Lučić, no kad su oni koje je zastupao shvatili da je Lučić platio samo zemlju, a ne i kućicu na njoj, krenuli su problemi.
Takve su optužbe - da Bilić gura samo svoj privatni obiteljski interes - padale i na Gradskom vijeću, i to ne tako davno. Ili ga je, kako Bilić u donkihotovskoj maniri tvrdi, u cijeloj priči zaista više "žuljao" onaj mutni dio s milijunskim hipotekarnim zaduženjima, zabilježbama, stečajevima, predstečajnim nagodbama i sličnim kompliciranim jezičnim tvorevinama čija je suština za obične građane apstrakcija? Puno pitanja. Svaka vlast, kako se vidi, nudi drugačiji, politički intoniran odgovor.
3. Što su to skrivili švicarski franci
Bilićev odgovor je sljedeći: zemlju za proširenje ceste nije htio otkupiti jer je bila opterećena milijunskim iznosima od strane banaka i vjerovnika. Zemljište je, veli, dano u zalog kako bi se mogao dobiti kredit od banke. On ga kao ondašnji gradonačelnik, uvjerava, nije želio takvog kupiti. - Kako je sve to u određenom vremenskom periodu na kraju očišćeno, ne mogu komentirati, ali je čudno. Pogotovo u svjetlu činjenice da je 2017.godine društvo Aqua Alfa brisano iz sudskog registra - kaže Bilić koji sve skupa smatra jako neobičnim i simptomatičnim. I štetnim za grad.
- Sve i da je Grad otkupio te parcele, nije se mogao uknjižiti zbog - kako sam već rekao - hipotekarnih zaduženja, i to u švicarskim francima - dodaje Bilić. Sve te Bilićeve teorije Brkan jednostavno naziva tužakanjima, peripetijama i bespredmetnim kočenjem. I misli pritom ne samo na pokušaje obaranja dozvola, nego i na spomenutu prometnicu. Sve je, veli Brkan, moglo biti riješeno davnih dana, dok je još Kaufland pokazivao interes za realizacijom projekta.
4. Kako je potpisan sporazum prijateljstva
Priča s tom Ulicom Europske zajednice zapravo je jako zanimljiva, a seže još u vladavinu Marka Ožića Bebeka. Kako bismo znali o čemu se radi, došli smo u posjed sporazuma iz 2012.godine, koji je udario pečat na neobični deal Grada i nekolicine investitora na spomenutom dijelu. Investitori su bili Aqua Alfa (koje danas formalno više nema, ali tu je njezin pravni sljednik), Jabukin Georad i Olma. Grad se obvezao da će otkupiti čestice zemlje koje mu trebaju za proširenje ulice.
Pa kaže u članku 3 .kako će prometnica biti u općoj uporabi, no prvenstveno u u funkciji građevinskih parcela u vlasništvu investitora! I onda skoknete dva članka dalje i vidite da se Grad dalje obvezuje otkupiti dijelove parcela u roku od pola godine od potpisivanja Sporazuma. Ali, za susretljivi Grad, po duplo manjoj cijeni od one koju procijeni Porezna uprava. S time bi se "prebio" i dio komunalnog doprinosa.
Prijateljstvo i podrška između investitora je okrunjena u članku 6., gdje se investitori obvezuju jedni drugima davati suglasnosti za planirane građevinske aktivnosti. I naposljetku, Grad Makarska se svečano obvezuje izgraditi cestu najkasnije do završetka izgradnje planiranih zgrada na prostorima bivših društava Amfore i Olme.
5. Kako je promjena vlasti uvela zaplet u fabulu i koliko nas je to udarilo po džepu
E sad dolazimo do zapleta radnje. Dolaze izbori, uvijek ključan moment u sličnim pričama, a na mjesto Bebeka u fotelju gradskog poteštata je zasjeo Tonći Bilić. Kako smo rekli, on je odbio provesti u djelo dogovor između Bebeka i navedenih investitora. Zaplet bi nas, međutim, mogao koštati, i to ne malo. Aqua Alfa je tužila Grad jer nisu ispoštovali sporazum, koji, uzgred rečeno, nije nikad ni bio na Gradskom vijeću.
Donesena je prvostupanjska presuda - Grad mora platiti 4,5 milijuna kuna jer su koristili dio ceste u vlasništvu Aqua Alfe, a nisu je otkupili. Ako Visoki sud odbaci žalbe Grada, cestu ćemo platiti dvostruko. Jedan dio zbog ovrhe za korištenje javno-prometne površine u 2015.godini, a drugi dio jer je zaplet napokon počeo dobivati konture raspleta. Bilića je u fotelji zamijenio Brkan, koji je povikao: Alea iacta est! Iliti, kocka je bačena, a dio ceste je otkupljen, za cca 4 milijuna kuna. Ali to ne priječi društvo koje je tužilo Grad da odustane od potraživanja. Oni ne odustaju i ne povlače sudski spor.
5. Kako dobiti jedno, a platiti dva, i pritom zakopati ratne sjekire
Da stvar bude tužnija za Grad, Brkan kaže kako su spomenuta 4,5 milijuna kuna ovrhe (na što se Grad žalio) - tek godišnji iznos računa za "rentanje" dijela ceste. U svakom slučaju, da je na djelu ipak rasplet (neki bi rekli ulazak projekta u mirne vode, drugi bi to opisali kao zakopavanje ratne sjekire), potvrđuje i to što nam je sam Brkan rekao. Novi računi od Aqua Alfe ga jesu dočekali, no fakture, koje Bilić naziva fiktivnima i pravno neutemeljenima (stalno podvlači kako Grad nije bio niti investitor niti je radio na proširenju ceste, jer je isto, veli on, učinio Lidl!), kasnije više nisu stizale.
Auti mirno voze preko ceste, koja će u budućnosti, kako kaže famozni sporazum, prvenstveno služiti investitorima. Iako, Bilić uvjerava kako je proširena cesta do sada najviše koristila trgovačkom centru Lidl, a kasnije dakako budućem investitoru u šoping centar i u okolne objekte, što god oni budu. - Uporabnu dozvolu za dvoranu Grad je ionako dobio prikazavši "rupu" kraj Gradskog groblja, tako da nije niti bilo potrebno prikazati korištenje parkinga u novom trgovačkom centru - veli Tonči Bilić.
6. Kako Makarska i deset godina kasnije ima dvoranu s neizvjesnim parkingom
Korištenje parkinga od novog trgovačkog centra upravo i jest bilo prikazivano kao motiv suradnje. Gradu je dogovor s investitorom trebao po tom pitanju ići u prilog. Ali, kao što se više ne spominje kino, tako ni Grad ni investitor više ne spominju parking. Korisnici Sportske dvorane se snalaze, a sreća pa je tu i Lidl. Ili je barem dio do 2016., jer nakon te godine trgovački div s pravom naplaćuje parking svima osim kupcima.
Premda, u posljednjem prijedlogu Izmjena i dopuna Prostornog plana ova je vlast ipak u jednom članku navela kako trgovački centar mora rezervirati čak 160 parkirnih mjesta za korisnike dvorane. Međutim, ovo je i dalje samo u formi prijedloga. Pa nije čudno da se parking prešućuje kada jasno postavimo to pitanje. Doduše, Grad je 2017.išao na otkupljivanje parcele pored dvorane, koju je u posljednje vrijeme koristio HVIMAK, no radilo bi se o beznačajnom broju parkirnih mjesta.
7. Kako je (ot)pala Jabuka, a uletio bek
No, vratimo se još nakratko na otkup zemlje za cestu. Grad nije otkupio samo parcele za proširenje ceste. Kad je Brkan došao na vlast, na Gradskom je vijeću usvojena i odluka po kojoj Grad otkupljuje i 800-tinjak kvadrata u svrhu izgradnje jugoistočnog odvojka ulice. Odvojak će voditi prema - novim poslovnim objektima. Ako se pitate koji su to objekti, podsjetit ćemo da je, uz dakako trgovački centar, tu i aparthotel južno od Lidla. Lučićeva je to zemlja, kako se vidi iz izvatka iz zemljišnih knjiga. Iz Grada doznajemo da je građevinska dozvola pred izdavanjem.
Tu je i aparthotel između Lidla i Olme, iza kojega stoji tvrtka B.E.K.projekt. A iza B.E.K.projekta stoje Mirjan Brkić, Marko Erceg i Jure Kvesić. Za taj je aparthotel već izdana građevinska dozvola. U svakom slučaju, spomenuta je prometnica, bez koje B.E.K.-ov aparthotel, prema tvrdnjama upućenih, ne bi niti dobio građevinsku dozvolu, podigla je puno prašine, a sasvim je izvjesno da je bitno utjecala na sam projekt trgovačkog centra.
Vjerojatno vam se zavrti u glavi od svih tih imena, pogotovo kad u priču uvodimo nove likove, a B.E.K. će vas zasigurno asocirati na nogometnu terminologiju. I dok je bek uletio, Jabuka je otpao, a sklisko je već dugo i za Olmu.
8. Kako je Olma promijenila mišljenje i zašto se odlučila odreći sporazuma
Prema informacijama koje smo dobili, odstupila je, naime, i Olma, kao jedan od potpisnika sporazuma. Bilić, naime, ističe kako je Stipe Topić u ime Olme podnio zahtjev za ništetnošću sporazuma. Jesu li se osjetili izigranima, ne znamo, jer do Stipe Topića nismo uspjeli doći, ali iz jednog dopisa Gradu koji datira iz 2013.godine moglo bi se reći da im sporazum, kad su kasnije promislili, nije bio najpametniji potez.
Pristali su da im se za otkupljenu zemlju isplati 50% tržišne cijene procijenjene od Porezne uprave, a samo godinu dana kasnije kažu kako niti nemaju namjeru graditi na svojem zemljištu, pa im se tako niti ne isplati prebijati komunalni doprinos sukladno sporazumu. I naposljetku, traže da im se za oduzeto zemljište koje je Olma - kako oni sami navode - ustupila za javne potrebe i interes drugih investitora - isplati naknada po zakonu.
9. Kako su padale optužbe i mahalo računima
Do toga nije došlo. Kako smo već spomenuli, Grad je obećao kako će u roku od godine dana otkupiti čestice zemlje u svrhu proširenja ceste. Ali...planove je pomrsio Bilić koji je, kako smo spomenuli, rekao "ne" otkupu, tvrdeći kako je sve drugo pogodavanje investitoru, a ondašnja oporba ga je optuživala da zapravo samo "gura" svoj privatni interes zbog komada zemlje u obiteljskom vlasništvu.
Uglavnom, jesu li fakture koje je ispostavila Aqua Alfa realne ili ne, i je li Grad to uistinu dužan platiti, Brkan veli kako će to prepustiti sudu. Za Bilićeva mandata i sam je Grad pokrenuo zahtjev za proglašavanjem ništetnosti samog sporazuma koji, podsjetimo, izrijekom kaže kako se Grad obvezuje otkupiti ulicu najkasnije do završetka izgradnje zgrada. Na koje se zgrade mislilo, pretpostavit ćemo, uz novi šoping centar i Lidl, mislilo se upravo na planirane aparthotele. Koji se, eto opet zatvorenog kruga, nisu ni mogli završavati jer ih je kočio Bilić.
10. Kako su četiri godine Biliću bile premalo za vratiti sportsku zonu i što bi bilo kad bi bilo
Bilić tvrdi kako je u svojem mandatu želio vratiti namjenu zone na onu iz 2006.godine. Da je tako ostalo, na spomenutim parcelama nikada se ne bi govorilo ni o šoping centrima ni o aparthotelima, nego o proširenoj sportsko-rekreacijskoj zoni s parkovima, parkiralištima i ostalim sadržajima. Međutim, 2009.godine, u drugim Izmjenama i dopunama Prostornog plana, Bebekova vlast radi prenamjenu. R1 zona postaje K1 zona.
Iako zvuči čudno - ali takva su zakonska tumačenja - u K1 zoni, premda je poslovna, postoji mogućnost i za aparthotele. A u njima Bilić (kojega sad možemo nazivati kapetanom poslije 4-godišnje bitke koji je imao priliku promijeniti kurs) kao moguću prijetnju vidi izgradnju stanova formalno prikazanih kao popularne aparthotele.
11. Kako je u priču upetljano i Platno i kakve veze s ovim ima SOS Osejava
Ima li smisla sada u cijelu priču uvoditi i razlog podizanju najveće frke u Makarskoj, lanjske inicijative SOS Osejava koja se pobunila protiv 10 godina starog UPU-a Platno, gdje bi se gradili sportski tereni? Kakve to veze ima s K1 zonom i cijelom zapetljanom genezom ove priče? Itekako ima. Jer, Bebekova vlast koja je sportsko-rekreacijsku zonu pretvorila u poslovnu očito nije mogla uvjetovati investitora da na skupom zemljištu gradi sportske terene, a sama je procijenila da za to nema novca. Pa je u cijelu priču ušlo - Platno. Platno na Osejavi. Jer, tamo se našao zainteresirani investitor. Vjerojatno je slijed sada nešto jasniji.
Kao jedna od nuspojava činjenice da je ondašnja garnitura vlasti odrezala sportsko-rekreativnu zonu i dokinula mogućnost širenja sportskog centra tamo gdje je to bilo najprirodnije u najbližoj okolici Gradske sportske dvorane bit će podosta aparthotela i stambenih zgrada, jer je u prijedlogu posljednjih Izmjena i dopuna PPUG-a požutjela i zona sa zemljištem u vlasništvu Mate Jujnovića. No, priču sa za sada tek fantomskim zgradama, za koje će biti prilike da se materijaliziraju ili uistinu zadobiju oblik pravih aparthotela, nećemo dalje otvarati. A zaustavit ćemo se i s malom digresijom oko sportsko-rekreacijske zone flomasterima pretvorene u poslovnu zonu.
12. Kako su se kosturi u ormaru svađali koji su stariji, a koji mlađi
Sve to Bilić uspoređuje s kosturima iz ormara. Ali kune se da nisu njegovi. Upire prstom u dugotrajnu vladavinu HDZ-a koja je prethodila njegovoj. Što na to ima reći Bebek, ne znamo, jer nam se nije javljao na telefon. No, poznato je da se na Gradskom vijeću čudio Bilićevoj tvrdoglavosti koju je nazivao štetnom za grad. Govorio je kako Bilić ruši jedino jamstvo da ih vlasnih parcela neće "zezati", sporazum kojega je on sam potpisao. I kako je bolje otkupiti te parcele nego čekati da im druga strana, koja unatoč ponovnom prijateljstvu s Gradom, pošalje još jedan račun za korištenje prometnice.
13. Kako prijateljske odnose i zakon treba njegovati prije svega
Nezadovoljnici ovakvim raspletom u kojem na pleća Grada pada dupla cijena za proširenu cestu (iako ovrha još nije konačna, ali gradski oci uvjeravaju da će se protiv nje boriti svim silama), tzv.aparthoteli i trgovački centar bez najavljivanog kina i bez obveze na parking, mogu kukati nad sudbinom grada. Ali sve što je stari-novi investitor postigao, postigao je na temelju važećeg Prostornog plana, njegovih izmjena, ostalih zakonskih propisa i rečenog sporazuma. I pritom kulturno ostao s Gradom, s kojim je preko Aqua Alfe na sudu, u vrlo prijateljskim odnosima.
Kruna suradnje vidjet će se ne samo u trgovačkom centru koji je Makarskoj sam po sebi dobrodošao, nego i objektima koji se u Bebekovom sporazumu nazivaju zgradama. Vjerovat ćemo da je to bio širi pojam, jer u K1 zoni - zar ne - ne mogu nicati stambene zgrade. Ili, po dobro prokušanom receptu, mogu. Siroti vlasnik naivno proda apartman koji se kasnije pretvori u stan, a koji se potom renta u turističke svrhe. Ne bi li, po kategorizaciji, aparthotel zbilja trebao biti hotel s apartmanima i recepcijom, umjesto zgrade s apartmanima koji se pojedinačno prodaju? Bi, ali koga briga?!
Kronologija
2006. godine - zona je u Prostornom planu Grada Makarske imala namjenu sportsko-rekreativne. Sportski centar na Dugišu predviđen je dijelom na već postojećoj površini veličine 4,96 hektara s proširenjem prema istoku površine 7,13 hektara, ukupne površine 12,09 hektara! Osim višenamjenske dvorane, tu su bili predviđeni otvoreni sportski tereni, otvoreni i zatvoreni bazen, tenis igrališta, bočališta.
2009. godine - zonu prenamjenjuju u poslovnu zonu K1. Radi se o zoni pretežito uslužne namjene, što omogućuje i izgradnju aparthotela. Širenje sportsko-rekreativne zone vidi se na Platnu, koje se s 6,6 hektara povećava na 14,3 hektara kopnene površine i još cca 11 hektara morske, da bi kasnije u UPU-u obuhvat iznosio 22,83 hektara. Ipak, zona istočno od ove i dalje nosi oznaku R1.
2018.u prijedlogu Izmjena Prostornog plana Grada Makarske zona R1 u vlasništvu Mate Jujnovića ide u žuto. I tu se gubi velik komad sportsko-rekreativne zone, a namjena čak nije niti poslovna nego građevinska. Još novih hektara za stanove. Budući ovaj prijedlog plana još nije prošao, formalno je Jujnovićevo zemljište i dalje s markicom R1.
Vizija Mate Jujnovića
Kada već pričamo o povijesti planiranja trgovačkog centra, zgodno je, posebno u svjetlu igranja flomasterima po Prostornom planu, podsjetiti na jedan lijepi projekt predstavljen prije četiri godine. Tada je na portalu Makarsko primorje predstavljen projekt izgradnje modernog trgovačkog centra i hostela u aranžmanu Mate Jujnovića. Ne bi ništa bilo sporno da se ne radi o parcelama koje se nalaze u sportsko-rekreacijskoj zoni. Bar tada je to i dalje bila R1 zona.
Doduše, još uvijek jest, jer sve ono što je u aktualnom prijedlogu izmjena Prostornog plana požutjelo, još uvijek nije prošlo postupak, a plan nije usvojen. Jujnović je tad govorio kako se radi o 80 milijuna teškom projektu čiji je izrađivač AMG studio.