Turizam je najznačajnija gospodarska grana Splitsko-dalmatinske županije, a pršut je naš gastronomski ponos i među glavnim je delicijama koje se nude pristiglim turistima.
Riječi su to Blaženka Bobana, župana splitsko-dalmatinskog, izgovorene na 14. nacionalnom sajmu pršuta u Sinju. U nastavku župan Boban je kazao:
- Stoga treba povećati proizvodnju pršuta, ali i postići da se pršuti proizvode od svinja koje će biti utovljene na ruralnom području naše županije.
Nije župan Boban prvi koji se založio da se proizvodnja pršuta zasniva na vlastitom svinjogojstvu. Ali je upravo na Nacionalnom sajmu pršuta osjetio potrebu naglasiti da bi tek u tom slučaju - kada se zatvori ciklus od tova svinja preko prerade svinjskog mesa, u čemu je pršut samo vrh toga zahvata, i ti proizvodi serviraju na stol pristiglim turistima - dodana vrijednost proizvodnje pršuta dala kompletne rezultate, zapošljavanje ljudi i financijske efekte. Problem je, međutim, što je župan zaboravio da smo mi sami sebi najveći podmetači nogu u svemu, pa tako i u svinjogojstvu.
Stočarstvo, uključujući i svinjogojstvo, malo gdje ima potencijal kao u Cetinskoj krajini. Sinjsko, Hrvatačko i Vrličko-paško polje mogu osigurati žitarice i krmne smjese za ishranu životinja, a iste površine bi apsorbirale i sav gnoj koji se proizvede u štalama. Ponovno bi se zavrtio proizvodni ciklus kakav su stoljećima prakticirali naši preci, ali sada uz pomoć novih tehnologija zahvaljujući kojima više nema teškog fizičkog rada. Sve je to, međutim, samo sanak pusti. Bar kad su u pitanju grad Sinj, ali i ostali gradovi i općine Cetinske krajine. To je uistinu ruralni prostor. Bilo bi logično i europski, a nama bi, kao, Europa trebala biti primjer, da se na tom ruralnom prostoru uzgaja stoka, koju su preci današnjih Cetinjana oduvijek nazivali blagom. I da se taj posao uzgoja blaga, uključujući i svinje, proširi na preradu dobivenog mesa i mlijeka, sve to lijepo utrži i to baš kroz gastronomsku ponudu pristiglim turistima. Kvaka je što je uzgoj blaga u cetinskom kraju nemoguća misija.
Prema prostornim planovima gradova i općina na tom području, a svi su manje-više copy-paste, gotovo je nemoguće dobiti građevinsku dozvolu za izgradnju veće štale jer nema toga tko može udovoljiti svim propisanim uvjetima. Nije da su u prostornim planovima lokalni političari zaboravili predvidjeti mogućnost izgradnje farmi. Samo što su uvjeti takvi da ih je nemoguće ostvariti.
Kao primjer navest ćemo provedbene odredbe iz Prostornog plana uređenja grada Sinja. U njemu se navodi da se izvan građevinskog područja mogu graditi stambeno-poslovne građevine koje će biti u funkciji obavljanja djelatnosti poljoprivrede i stočarstva, čiji ćemo naziv skratiti u riječ štala. Dakle, na parceli od 1 do 2 hektara može se graditi prizemnica do 200 metara kvadratnih, s time da od susjedne parcele mora biti udaljena najmanje 10 metara. Na parceli od 2 do 20 hektara štala može imati do 400 metara kvadratnih...
Uz dodatna ograničenja koja se odnose na udaljenost od infrastrukturnih objekata, vodnih tokova i slično. Sve u svemu naprosto nemoguće. Kada se nađe pred ovakvom administrativnom barijerom, mladom čovjeku koji je zamislio da bi mu stočarstvo moglo biti zanimanje i izvor egzistencije, kao jedino rješenje ostaje odustati te sakupiti novac za kupnju karte prema inozemnim destinacijama. Ili, kao što su to u posljednjih 20-ak godina radili najuporniji, pozvati se na samopomoć i zamišljene štale graditi bespravno u nadi da će se jednom sve izgrađeno moći legalizirati, kako je to bilo nedavno.
Mogu li građani zainteresirani za stočarstvo prema važećim prostornim planovima dobiti građevinsku dozvolu za izgradnju štala, pitali smo Ivana Šipića, gradonačelnika Trilja, Kristinu Križanac, gradonačelnicu Sinja, i Dušana Đulu, načelnika općine Otok.
- Do kolovoza prošle godine na našem području takva mogućnost praktično nije postojala. Tada smo u izmjenama i dopunama Prostornog plana uređenja grada Trilja odredili prostore izvan građevinskih područja na kojima se mogu graditi i takvi objekti, odnosno štale. Najveći takav kompleks je na prostoru između naselja Ugljane-Nova Sela, zatim Tijarica-Kamensko, Podi-Krivodol, Voštane-Čačvina. Ponovno smo u postupku izmjena i dopuna prostornoplanskih dokumenata. Namjera nam je osigurati prostore za grupiranje pojedinih vrsta stočarstva. U svakom slučaju pozivamo zainteresirane građane da se jave u gradsku upravu Trilj, a mi im jamčimo da ćemo zajedno s njima rušiti administrativne barijere i osigurati im dozvolu za izgradnju štale – kaže Ivan Šipić.
- Mi znamo da u Dalmatinskoj zagori, pa ni u Sinjskom polju kao najvećem, nemamo slavonske parcele. Zato je uvjete za izgradnju štala trebalo prilagoditi ovom prostoru i našim posjedima. I u našem prostornom planu su rigorozni uvjeti pa kad se mladi čovjek susretne s njima, u samom startu prisiljen je odustati. U cijeloj Cetinskoj krajini, pa tako i u općini Otok, takvom politikom već više od 20 godina radimo nepopravljivu štetu za ljude, općinu, županiju i državu. Na jednoj strani plačemo da nam mladi ljudi odlaze, a na drugoj činimo sve da ih potjeramo. Smatram da bi trebalo maksimalno olakšati ljudima uvjete i dobivanje dozvole za izgradnju štala. U tom kontekstu mi u općini Otok voljni smo odmah krenuti u izmjenu naših prostornoplanskih dokumenata. Samo je pitanje hoćemo li na takve izmjene u korist OPG-ova dobiti suglasnost s više razine – kaže Dušan Đula.
- Sa zadovoljstvom sam saslušala riječi našega župana i shvatila ih kao poticaj potencijalnim svinjogojcima na ruralnom prostoru županije. Od župana očekujem da se na razini županije usvoje fleksibilniji kriteriji za prostorno planiranje farmi, jer je prostorni plan županije plan višeg reda, čijih se osnovnih kriterija mi moramo pridržavati pri izradi svojih planova. Naši stočari imaju male parcele te bi im to bio dobar vjetar u leđa, kao i svima onima koji žele stvaranje mogućnosti za nove farme. Grad Sinj će uputiti Županiji zamolbu da u ovom smjeru što prije povuče poteze kako bi se stvorili uvjeti za razvoj sveukupne stočarske proizvodnje, pa tako i tova svinja, od čijih bi se butova proizvodili pršuti – kaže Kristina Križanac.
Proizlazi, dakle, da su na potezu župan, odnosno Županija. Koji bi najprije u svojih planskim dokumentima trebali olabaviti krute kriterije za izgradnju štala na ruralnom područuju. Valja se, međutim, prisjetiti da se jedan od prethodnika župana Bobana, kada su mu se stočari svojedobno požalili, zgrozio na ovaj isti problem i obećao hitno rješenje u korist stočara. Obećanje je dao u Sinju, a vjerojatno ga je izbrisao iz memorije već kad je prošao Kukuzovac.