Dječji vrtić "Trilj" nedavno je obilježio 40 godina predškolskog odgoja u gradu na Cetini, jer se prva skupina predškolaca okupila pod imenom "Pčelica" još 25. veljače 1979. godine u područnom odjelu tadašnje ustanove "Neda Pavić" iz Sinja.
Kuriozitet je da je svih 40 godina na čelu vrtića Ankica Lukić, potomak stare triljske obitelji Latinac. Od 1979. do 2000. godine bila je voditeljica ispostave sinjske predškolske institucije, a od 2000., kada je Grad Trilj osnovao svoju obrazovnu ustanovu, na dužnosti je ravnateljice, po čemu je i svojevrsna hrvatska rekorderka.
Upitali smo našu sugovornicu kako se kao žena, naizgled nježna i krhka, uspjela u sredini tvrdih dinarskih gorštaka izboriti i održati na tom položaju puna četiri desetljeća.
– Nikada nisam razmišljala o položaju. Još od omladinskih dana kada sam se počela uključivati u društveni život sebi sam rekla da sredini iz koje sam potekla i u kojoj živim trebam dati najviše što mogu. Tako sam se ponašala i na poslovima u dječjem vrtiću što su, očito, zapazili i valorizirali oni koji su odlučivali – kaže Lukić i počinje svoju priču:
– Diplomu nastavnika predškolskog odgoja dobila sam 1978. godine. Samo četiri mjeseca kasnije zaposlila sam se u dječjem vrtiću u Sinju koji je planirao proširiti se i na Trilj, gdje do tada nije bilo takvog sadržaja. Kada je 25. veljače 1979. u Trilju okupljena prva skupina od 26 mališana, postala sam im odgojiteljica, njihova "teta", ujedno zadužena za rad ispostave. Godinu poslije broj polaznika se udvostručio. Iz Sinja je došla druga odgojiteljica i tako smo, s dvije grupe, radili sve do 1992. godine. Tada se broj polaznika ponovno poduplao jer smo uz dvije dotadašnje skupine, koje su vrtić pohađale prijepodne, uveli još dvije poslijepodnevne, i tako smo, s tolikim brojem djece, funkcionirali sve do 2006. godine.
Grad je 2000. godine osnovao vlastitu predškolsku instituciju, a zanimljivo je da upravo u to vrijeme naša sugovornica nije bila na čelnoj dužnosti zbog zdravstvenih teškoća. Budući da je trebalo bez odgađanja obaviti poslove oko registracije institucije, nije bilo vremena za čekanje, pa je za vršiteljicu dužnosti ravnateljice imenovana druga osoba. Lokalna vlast zatim je raspisala natječaj i Ankica Lukić je izabrana za ravnateljicu, te je bez prekida na toj dužnosti do danas.
Obnašali ste i druge dužnosti u Trilju, uz ostale i dogradonačelničku?
– Uvijek sam bila društveno aktivna, još od mladih dana. Bila sam članica brojnih udruga, gotovo svih koje su djelovale u Trilju. Inicirala sam i organizirala osnivanje udruge žena "Triljanke". Bila sam i zamjenica gradonačelnika od 2009. do 2011. godine. Tu sam dužnost morala napustiti zbog nespojivosti s ravnateljskim poslom. Bilo mi je ponuđeno da profesionalno radim kao dogradonačelnica, ali nisam željela napustiti djecu u vrtiću.
Vaša životna priča također je zanimljiva?
– Bila mi je želja da poslije završene gimnazije u Sinju nastavim školovanje studiranjem novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Majka mi nije dopustila. Rekla mi je: "Brat ti je išao studirati jezike u Dubrovnik, a vidi gdje je sada, u Njemačkoj. Ti dalje od Splita nećeš. U Splitu studiraj što god te je volja". Tako sam ja podnijela prijavu na Pravni fakultet i na Pedagošku akademiju. Primljena sam na oba mjesta. Susrela sam tada nekoliko svojih kolega iz gimnazije i svi oni išli su studirati pravo. Na to sam sama sebi rekla: gdje će nas se toliko pravnika zaposliti. I tako sam otišla na Pedagošku akademiju na studij predškolskog odgoja.
Često vas se može čuti dok pričate o djeci iz vrtića kako kažete "moja djeca".
– Sve su to moja djeca, a do sada ih je kroz vrtić prošlo oko dvije tisuće. Moj suprug i ja nismo, božjom voljom, uspjeli postati biološki roditelji. Bog me uputio u ovaj poziv i nagradio radom s djecom. U svakom trenutku provedenom među mališanima istinski uživam, ništa mi u radu s njima i za njih nije teško i zato ih sve od srca nazivam i doživljavam svojom djecom.
Kakvo je danas stanje u Dječjem vrtiću "Trilj"?
– S prvom skupinom 1979. godine startali smo u prizemlju iste ove zgrade gdje smo i danas. Zgradu je kao stambeno-poslovnu izgradila tadašnja tvornica "Cetinka". U prizemlju su namjenski uredili prostor upravo za potrebe dječjeg vrtića. Kako, međutim, nije bilo tolikog interesa za smještaj predškolaca, pripale su nam samo dvije prostorije za djecu uz popratne sadržaje, a drugi dio prostora ustupljen je tadašnjoj policiji i matičnom uredu.
Kako je rasla potreba za povećanje odgojnih skupina, vrtić se širio. Tako smo se 2006. proširili na prostor koji je ranije koristila policija, a prošle godine proširili smo se na dio prostora koji je koristio matični ured. Tako danas imamo četiri dnevna boravka pa u dvije smjene, prijepodnevnoj i poslijepodnevnoj, imamo osam odgojnih skupina. U njima je ukupno 165 djece. Naglašavam da na početku ove pedagoške godine u naš vrtić nije ostalo neupisano ni jedno dijete čiji su roditelji željeli da njihovo dijete pohađa vrtić.
Što vam se tijekom protekla četiri desetljeća rada s djecom posebno usjeklo u sjećanje?
– Polaznici prve generacije. To su danas odrasli ljudi, neki od njih već imaju i unučad koja pohađaju ovaj isti vrtić, ali oni su moja prva djeca. S njima sam prve korake radila ja kao odgojiteljica i ova ustanova.
Iza vas je više od 40 godina staža, koliko još planirate raditi?
– Ne mogu vam odgovoriti na to pitanje, jer ne znam ni sama. Do odlaska u mirovinu po sili zakona mogu raditi još neko vrijeme, još nekoliko godina. Ako budem u prilici odlučivati, radit ću sve dok budem mogla, bilo kao ravnateljica ili odgojiteljica. Bit će mi jedino važno da budem sa svojom djecom. A i kada jednom odem u mirovinu naći ću način da što više budem s njima.
Da nije 'pokojne' tvornice ni vrtića ne bi bilo
Triljski predškolci od prve skupine pohađaju vrtić u prostoru koji je izgradila bivša tvornica "Cetinka". Iako tvornice koja je svojevremeno bila ponos i lokomotiva razvoja Trilja i cijelog kraja više nema, ona je suđena i novim generacijama. Upravo na prostoru nekadašnje tvornice, koju je kupio Grad Trilj, izgradit će se novi dječji vrtić koji će imati i toliko potrebni prostor za jaslice. To će biti prvi objekt kojega će lokalna vlasti graditi u krugu bivše "Cetinke", a najveći dio novca za projekt već je osiguran iz EU fondova.