Dalmacija Split županija

NISU SAMI

Iskustva žena koje pomažu potrebitima: Makarska rivijera puna je napuštenih samaca kojima se djeca pojave tek na sprovodu kako bi preuzela nasljedstvo, a dio nemoćnih čak i odbija pomoć

NISU SAMI
Ivan Brnabić i gerontodomaćica Julijana Vitanović
Ivan Brnabić i gerontodomaćica Julijana Vitanović

- Meni je dovoljno da me samo pita: Kako ste, barba Ivo? Ili da mi donese kilo krumpira iz trgovine. Teško mi je jer sam sam, nemam djece, a bio sam jako vezan uz suprugu. Svakog dana nastojim malo prošetati i jako sam sretan sam što postoje ovako dobri ljudi koji mi pomognu. Svakog dana skuham ručak, samo da ne mislim na svoju tugu jer kad je čovjek sam, teško je.

Najteže je kada dođeš kući pa te nema tko pitati gdje si bio ili kamo ideš. Što sam stariji, to sam nekako osjetljiviji i samoća mi teško pada pa stalno plačem, iako u susjedstvu ima dobrih ljudi i svatko mi želi pomoći. No, Bog zatvori vrata, ali otvori prozore i ovakva pomoć mi znači život jer ne znam kako bih opstao. Bitna mi je duševna hrana i sada znam da nisam sam - kazuje nam 84-godišnji Makaranin Ivan Brnabić koji nas je s ekipom Crvenog križa ugostio u svom stanu u Kalalargi.

Barba Ivo se 2017. godine uključio u program "Pomoć u kući", odnosno sadašnji "Zaželi". Već dvije godine pazi ga i pomaže mu geronto domaćica Crvenog križa Julijana Vitanović, koja mu je pomagala i kada je njegova supruga bila živa te na žalost nepokretna. Tada se, kako priča, teškom mukom uključio u program koji se odnosio samo na Makarsku, a koji sada "pokriva" sva mjesta na Makarskoj rivijeri.

- Nisam imao povjerenja, bio sam malo skeptičan, ali kada sam upoznao gospođu Julijanu i Gloryana, postao sam im neizmjerno zahvalan jer ovaj posao može raditi samo netko tko ima dušu - veli Ivo.

Svim srcem zahvaljuje svojoj pomagačici Julijani i ravnatelju Crvenog križa Makarska Gloryanu Grabneru. U ovom je slučaju riječ o programu zapošljavanja žena "Zaželi" koji se počeo provoditi u veljači i koji je financiran sredstvima Europskog socijalnog fonda, dok je Crveni križ još od 2011. godine provodio "Pomoć u kući za stare i nemoćne" financiranu posredstvom javnih radova HZZ-a. Prije osam godina program su provodile dvije do četiri djelatnice Crvenog križa koje su bile raspoređene na 20 do 25 korisnika u Makarskoj, a sada "Zaželi" uključuje 12 zaposlenih žena i 80 starijih, bolesnih i nemoćnih korisnika od Brela do Gradca s time da ih je samo u Makarskoj 56.

Kako nam kazuje Julijana, kod barba Ive dolazi po potrebi, dva do tri puta tjedno jer ima još četvero korisnika.

- Odem u spizu, kupim što mu treba, od hrane do lijekova, obavljam kućanske poslove jer barba Ivo ne može usisavati zbog bolesne kičme. Posebno često dolazim kada je ružno vrijeme i kada ne može izići vani jer ne dam nikada da bude sam doma. Mi smo zapravo prijatelji, uvijek se dogovaramo oko poslova, održavamo kuću u redu da mu bude ugodno živjeti, ali najvažnije mu je da ima s kim porazgovarati - objašnjava Julijana.

Ne radi subotom i nedjeljom, ali se s Ivom tada redovito čuje telefonom da zna da je dobro, a on nju nazove i pita je li i ona dobro.

- Ako negdje odem subotom i nedjeljom, uvijek me nazove i pita kako sam putovala i jesam li stigla. Zapravo, nemam osjećaj da dolazim na posao, a ni barba Ivo nema osjećaj da sam ja službena osoba - veli Julijana.

Detalje o programu ispričao nam je Grabner koji kazuje da je od 2011. godine program bio i služben i volonterski, a sada je, srećom, opet služben i "Zaželi" traje još naredne dvije godine. Kako kazuje, na listi čekanja za uključivanje u program čija je koordinatorica Viktorija Brzica, nalazi se veliki broj korisnika i iz Makarske, a ponajviše iz Gradca pa se u pomoć uključila Općina Gradac.

- Riječ je o samcima, starijim, bolesnim osobama ili onima koji imaju djecu koja su ili daleko ili uslijed svojih obveza stave roditelje "na čekanje", ili ne brinu o njima, već čekaju da umru kako bi naslijedili nekretninu. Moramo biti svjesni da Obiteljski zakon nije loše napisan, međutim upitno je koliko se i kako provodi, a nešto što bi trebalo biti prirodno kao briga roditelja o djeci i briga djece o roditeljima, potpuno se poremetilo, i to je zbilja žalosno - kazuje Grabner koji je prije osam godina, kada je počeo raditi u Crvenom križu i pokrenuo tadašnji program "Pomoć u kući" prijavivši organizaciju na natječaj za javne radove HZZ-a, znao kakve su potrebe u Makarskoj.

Naime, Grabner je prije zapošljavanja u Crvenom križu bio potpredsjednik Gradskog vijeća i znao je kako izgleda slika socijalne situacije u gradu, a onda se dogodila i tragedija kada je čovjek samac koji je živio u centru grada umro bez ikoga svoga te su ga pronašli par dana kasnije po dojavi susjeda.

- Pokušao sam stvoriti socijalnu mrežu na način da se podaci svih organizacija međusobno razmjenjuju. Konkretno, taj nesretni čovjek imao je osigurane obroke posredstvom Grada, ali nikada se nitko nije zapitao ili provjerio je li uistinu dolazi na ručak. Nije da sustav tada nije funkcionirao, već je čovjek propušten kroz sustav i nitko ga nije ni obilazio. Potom sam napravio sastanak socijalne mreže na kojemu sam ukazao na sve ono što i sada radimo i što nam je cilj, prepoznati situaciju i pomoći ljudima kojima možemo pomoći i koji su u potrebi - veli Grabner.

Ravnatelj makarskog Crvenog križa napominje da "Pomoć u kući" nije imala veliku potporu Grada pa su djelatnice po nekoliko mjeseci starijima i nemoćnima pomagale bez ijedne lipe naknade. Zavod za zapošljavanje program je financirao posredstvom javnih radova, a Grad se uključivao samo kada bi trebalo premostiti mjesec ili dva od okončanja do ponovnog raspisivanja natječaja od strane HZZ-a. Sve se odnosilo na plaće djelatnica za koje je trebalo iz proračuna izdvojiti oko 5 tisuća kuna mjesečno.

- Prije dvije godine sam tražio da u gradski proračun uvrste stavku tuđe pomoći za stare i nemoćne, međutim ništa od toga. Bilo je prekida programa jer nije svaka vlast prepoznavala potrebu naših nemoćnih sugrađana. Kada smo imali manje djelatnica i prekida financiranja par mjeseci, bazirali smo se na najkritičnije slučajeve - tvrdi Grabner pojasnivši da sadašnji program "Zaželi" može pokrenuti svaka jedinica lokalne samouprave koja se na papiru vodi kao partner, izuzev Općine Baška Voda gdje se program također provodi, ali nemaju službeno partnertvo Općine.

- Broj korisnika se povećava iz dana u dan i sada izrađujemo listu ljudi koji ulaze u program, a koji su na čekanju. Broj djelatnica ne možemo povećati i svaka od 12 žena ima najmanje pet korisnika koje posjećuje ovisno o situaciji. Iako nam stanje s kadrom nije baš najsjajnije, pozivamo sve ljude koji imaju potrebu ili znaju za slične situacije, da nam se jave kako bismo sve stare i nemoćne uključili u program - kazuje Grabner dodavši da će 12 geronto domaćica uskoro educirati za njegovateljice koje su jako bitne u cijeloj priči, a trebalo im i kućnih majstora.

Apsurdna situacija: dio nemoćnih odbija pomoć

Premda se u program pomoći starijim i nemoćnima mogu uključiti svi potrebiti, i samci i bračni parovi, u cijeloj situaciji postoji i veliki apsurd i to kada ljudi odbijaju pomoć koja im je uistinu potrebna pa se na koncu dogodi tragedija.

- Sjećam se slučaja Makaranina koji je bio samac i bolestan, živio je u Kalalargi. Puno puta sam mu nudio ulazak u program "Pomoć u kući" samo da ga netko obiđe, ali je odbijao i govorio da ima potrebitijih i na koncu je stradao u požaru i preminuo. Jednostavno, dio potrebitih misli da mogu sve sami i to nam je mentalni zid koji pokušavamo srušiti. Starost nije bolest, već čovjek jednostavno onemoća s godinama, ali zato moramo mijenjati naše društvo koje treba biti živa zajednica s gradonačelnikom, ali ne samo na papiru - kazuje Grabner kojem nije jasno zašto Grad nije predvidio izgradnju još jednog staračkog doma.

Naslovnica Split županija