Općina Gradac napokon će dobiti svoju strategiju razvoja i ne bi to bila neka vijest - jer općine i gradovi istu su bili već dužni donijeti - da nisu to odlučili učiniti na malo drugačiji i studiozniji način. Uključivši 150-ak žitelja općine u anketu (priliku su imali svi stanovnici!) i nekoliko fokus grupa s po desetak ljudi s područja turizma, ugostiteljstva i poduzetništva.
Demokratska metoda, gdje se nije išlo na puko ispunjavanje forme, nego se ipak ciljalo na kvalitetan sadržaj, nije preveć uobičajena u Dalmaciji. Kaže nam to Dijana Ščepanović, direktorica Poduzetničkog centra "Aktiva", koja izrađuje strategiju za općinu Gradac i s kojom smo, zbog njezine otvorenosti i činjenice da uistinu ima što reći, članak o strategiji pretvorili u intervju.
- Radile su strategiju i druge općine, ali mnoge na potpuno krivi način. Prije svega, mnoge lokalne vlasti ni dan danas ne razumiju pravi smisao strateškog dokumenta. Za većinu je to tamo neki dokument kojeg moraju imati jer tako kaže EU i često ih, nažalost, ništa iznad toga ne zanima. Zato imamo puno strateških dokumenata koji bi trebali biti glavni preduvjet za kvalitetan i planski razvoj, a iste su samo mrtvo slovo na papiru. Puno stranica s puno statistike i teorije koje najčešće kupe prašinu na polici ili u polici.
Bez kvalitetne analize resursa s kojima jedinica lokalne uprave raspolaže, te bez uključivanja lokalnog stanovništva koje treba dobiti priliku da kaže koji su problem na terenu, a koji ih koče u razvoju. Jer bez razvoja lokalnog stanovništva i privatnog sektora sama lokalna uprava gubi svoj smisao postojanja. Možemo uložiti u vrhunske ceste, popločati ih sve sa zlatom, ali ako ne ulažemo u ljude, ceste će nam biti prazne, što nam se nažalost i dešava.
Često puta svjedočim da mi lokalna vlast prezentira velike infrastrukturne projekte s kojima se hvale, pa kad ih pitam za koga to radite, tko će vam u njima stvarati dodatnu vrijednost, nemaju odgovor. Jer to često puta nije važno. Bitno je sagraditi da narod vidi i da se dobiju politički bodovi, a to što s istim neće imati tko upravljat, što isto neće zaživit nego će zjapit prazno i stvoriti teret lokalnoj upravi da isto održava, to je manje bitno – ističe Dijana.
Lokalni šerifi
Najbitnije je, dodaje, čiji si, a kakve su ti ideje, to je manje važno.
- Ne'š ti strateškog dokumenta, za mnoge su to gluposti! Imamo građevinske firme koje rade s lokalnom upravom dugi niz godina, a znamo svi kako se radi, dodaju u djelatnost usluge savjetovanja. I onda kćer ili sin kopiraju s interneta neki objavljeni strateški dokument, promjene imena naselja, broj stanovnika i te "sitnice" i eto ti strategije! Radeći analize strateških dokumenata u Splitsko-dalmatinskoj županiji nailazili smo na svašta, ali najupečatljivija mi je ostala izgradnje neke ceste koje će biti gotova do 1996. godine, a strategija je za razdoblje 2015-2020. - smije se Dijana koja otvoreno i kritički govori o uvriježenom načinu donošenja strategija.
Na osnovu popisa projekata koji sadrži svaka strategija, planira se i izvor financiranja te se unaprijed zna za što će se tražiti novac iz EU-a. Ili od Županije, ministarstava, same Općine... Da o tome ne odlučuju samo lokalni političari, koji kod nas nerijetko nesmetano djeluju kao lokalni šerifi, nego i obični ljudi, iznajmljivači, vlasnici restorana, poduzetnici, željeli su u Općini Gradac poručiti kroz anketu i fokus grupe.
- Želimo uključiti ljude, svi mještani općine imali su priliku dati svoje prijedloge i kritike. Nije bio loš odaziv, ali mogao je biti puno bolji. Tu se javlja problem, jer ljudi su inertni, vlada veliko nepoznavanje materije, rekla bih čak i strah od tih nekih stvari koje njima zvuče kao space shuttle, a zapravo su vrlo jednostavne. Ja uvijek ljudima volim reći kako je strategija zapravo život. Svi planiramo, svjesno ili nesvjesno - veli Dijana.
Iz Gradca je i zato joj je, uvjerava, stalo da se strategija u najjužnijoj općini Rivijere napravi kako spada i da se uistinu provodi, umjesto da bude tek mrtvo slovo na papiru. Općina je ne plaća, dobili su 100 tisuća kuna iz europskih fondova za njenu izradu.
Šok na šok
- Jako sam emotivno vezana za moj kraj i duša me boli kad vidim da moj Gradac već godinama stagnira i trune. Događaju se neke privatne investicije, ali i ti ljudi nailaze na probleme jer ih infrastrukura općine kao ni lokalno stanovništvo ne prati. Nudila sam pomoć i prije, zvala sam poznate ljude koji su bili u mogućnosti da me uključe, posebno kad su bili natječaji, ali nažalost, izgleda da nikoga nije bilo briga.
Sad kad sam imala prilike malo detaljnije ući u cijelu problematiku općine, mogu reći da sam šokirana. Uočena je jedna velika doza neznanja, nerazumijevanja materije i nažalost, isto je dovelo do stanja u kojem se Općina nalazi. Kako napisati strateški plan projekata kad cijela Općina ima uknjiženu samo jednu nekretninu, a ista postoji već 26 godina?! Nijedna cesta, ma ništa, apsolutno ništa nije uknjiženo! Što znači da možemo aplicirati od infrastrukturnih projekata jedno veliko - ništa. I sada je forte na rješavanju uknjižbe, a znate koliko to kod nas i košta i traje.
Promjene koje su se dogodile u Gradcu ne predstavljaju zaokret od 360 stupnjeva, nego tisuću. Načelnik je pokrenuo stvari koje se godinama nisu mogle pokrenuti, a u cijelom tom procesu mene je zapravo najviše šokiralo da ljudi zbilja nisu svjesni stvarnih problema koji tište općinu - kaže naša sugovornica.
Šokirao ju je i užasno mali odaziv oporbe, posebno na fokus grupi Općinskog vijeća.
- Moram istaknuti da nisam stranački orijentirana, ne zanima me ni SDP ni HDZ. Dapače, da se mene pita, ja bih ukinula i jedne i druge jer se rijetko kad bave razvojnom politikom, a neki gotovo uvijek stranačkom. Ima stvarno iznimki i takvi ljudi rade razliku. Evo, našeg župana gospodina Blaženka Bobana hvale i ljudi iz HDZ-a, ali i iz SDP-a, i nezavisni – dodaje Dijana.
Rak rana cijele županije
Znakovito je kako novac, točnije, njegov nedostatak, zapravo i nije tolika kočnica. Dijana je 12 godina radila na menadžerskim pozicijama u banci. Odobravala je kredite, davala ljudima minuse, pitala se kako bi to bilo kad bi ljudi mogli lakše doći do novca. Otišla je iz banke, otvorila svoju firmu s namjerom da, kako veli, ljudima pomogne da dođu do novca. I već nakon godinu dana se razočarala jer je shvatila da ključni problem nije novac. Problem je, naglašava, spoznaja da imamo zbilja malo ljudi na terenu koji su sposobni upraviti s novcem. Vladaju inertnost, nezainteresiranost, needuciranost. Koji dovode do toga da par probitačnijih pojedinaca kreira cjelokupan razvoj i da rade često što ih volja.
- Zaključila sam da je u prvom obračunskom razdoblju Europska unija trebala dati novac za psihijatre, psihologe i motivacijske govornike. Da se maknemo od ustaša i partizana i gluposti koje nas koče u razvoju, jer onda ne bi postojalo 90 posto postojećih problema. Jer bismo radili na sebi, na razvoju - napola šaljivo će Dijana ponavljajući kako je veliki problem i u neinformiranosti.
- To ne treba čuditi jer ne samo da obični ljudi ne znaju koji su zadaci općine ili TZ-a, to ne znaju ni same općine i uredi TZ-a. To je rak rana cijele županije - otvoreno će o ljudima koji nam kroje lokalnu politiku.
U većini slučajeva lokalnom stanovništvu se često serviraju "kosti s ciljem da oni žuljaju i laju jedni na druge".
- Bila bih presretna da je naš glavni problem Vlada. E, da je nama jedini problem tih par stotina ljudi gore, ne bismo mi imali poteškoća. Jer, što je par stotina na preko 4 milijuna stanovnika? Smijurija. Ja uvijek kažem, problem je u nama. Da smo mi, tih par miijuna ljudi, pošteni, vrijedni i kvalitetni, lako bismo "potaracali" onih par stotina što ne valjaju. Brat s bratom ne priča zbog par metara zemlje, vlada velika netrpeljivost među ljudima, nezadovoljstvo, ljubomora, zavist... I onda su ljudi u takvom stanju vrhunski materijal da ih se nahuška da šire mržnju, da se svađaju zapravo bez realnih i pravih razloga. Hitno nam treba mentalni remont – tumači Dijana.
Kad spojimo te dvije činjenice, apatičnost, frustraciju i strah ljudi od uključivanja u procese javnog odlučivanja, te nedodirljivost onih koji, kako kaže, ni sami nisu dovoljno educirani, dobijemo ovo što imamo. Nije to čak više tek stagnacija, nego prije - propadanje.
Učili su me u banci da se ljude vodi tako da ih gaziš čizmom dok ne izbace želudac na usta, ja sam rekla 'ne'
Dijana Ščepanović direktorica je i vlasnica dviju firmi, od kojih je jedna Poduzetnički centar, a druga agencija za destinacijski menagment. Rođena je u Gradcu i možda zato dobro shvaća probleme koji muče općinu. Za sebe kaže da je atipični biznismen kojem novac nije fokus.
- Volim ono što radim, ponosna sam što često imam priliku biti dio tima koji donosi i stvara promjene, novac je samo nešto što dolazi na kraju. Kad sam počela raditi u banci, učili su me da moram na ljude čizmom dok ne izbace želudac na usta jer je to jedini način da budu poslušni i da daju rezultat. Odlučno sam rekla ne, jer sam znala da je to kratkog vijeka, pravi lider i menadžer treba biti mentor svojim ljudima, edukator, zaštitnik, dati im priliku da kažu svoje mišljenje, u čemu su bolji učiti od njih, u čemu si bolji sam, učiti ih, jer to je jedini pravi način da se stvori tim koji donosi rezultat.
U banci su me pokušali naučiti kako treba voditi ljude stvarajući veliki autoritet utemeljen na strahu, vikanju i prijetnjama. Nisam to mogla prihvatiti i dokazala sam nakon preuzimanja regije Dalmacija i Zagora, kao ključni čovjek za prodaju, da ljudi daju najbolji rezultat kad si prema njima čovjek, motivator i edukator - kaže Dijana.
Uvjerena je da veliki problem u razvoju lokalne uprave predstavljaju "egotripaši" koji misle da su najpametniji. Iako uglavnom nisu.
- Stvarati uspješne timove onima na poziciji nije u cilju jer pametni i sposobni ljudi ugrožavaju njihovu fotelju. Jako mi je žao da nisu svjesni da tako kratkoročno čuvaju svoju fotelju dok se bezglavo iz nje ne sruše - objašnjava poduzetnica.
Mještane Gradca najviše smeta problem 'vikendaša'
Koji su problemi koji najviše tište mještane općine Gradac? Mahom se ti problemi vežu uz komunalnu infrastrukturu, primarno kanalizacijsku mrežu. I - problem “vikendaša”. Vikend gosti kao nepoželjan turistički fenomen tišti stanovnike općine Gradac ne zato jer imaju nešto protiv samih gostiju, nego zato jer prekomjerni broj dnevnih turista opterećuje plaže i infrastrukturu, iako ništa ne plaćaju za svoj boravak.
- Gradac je zaista postao tranzitan i čak je na ruti agencijskih izleta u Međugorje. Na putu gosti stanu ovdje i odu se okupati. To je ono što mještane najviše muči, a zakonskog rješenja nema. Eventualno nekakva vinjeta, ali općine tu malo mogu dok pitanje ne riješi zakonodavac - veli Dijana.
Načelnik Burić: Ne želimo postati velika spavaonica, nego kroz strategiju planirati bolju kvalitetu za same mještane
Strategija razvoja općine obuhvaća planiranje vezano za otvaranje poduzetničkih zona, poljoprivrede, proizvodnje i, dakako, onoga što čini glavninu gospodarstva, turizma. No, načelnik Matko Burić veli kako ne žele sav fokus staviti na turističku djelatnosti, nego promišljati načine koji će donijeti bolju kvalitetu života samih mještana.
- Općina je relativno velika i sastoji se od mjesta koja su nekad pripadala dvjema velikim općinama, Makarskoj i Pločama, koje su razvojno dosta drugačije i čiji problemi i specifičnosti su posve drugačiji. S jedne strane, primjerice, imamo Drvenik koji je pripadao Makarskoj i koji ima potpuno riješenu infrastrukturu, od kanalizacije do prometa. Razlog je činjenica da se dosta ulagalo u turizam. S druge strane, imamo Gradac koji je pripadao Pločama i koji je slabije razvijen, ali zato ima dosta plaža. Drvenik pak nema dovoljno plaža s obzirom na to da ima čak sedam hotela s četiri zvjezdice. Ti neki specifični problemi su, dakle, različiti po mjestima. Ali, gro problema je svuda isti. To je nedostatak sadržaja zimi - kazuje Burić.
Rješenje za problem imaju. Rade teretane u općinskim prostorima, u planu je planinarska kuća i dom kulture.
- Jest da je turizam glavna ekonomska grana, ali ne mogu dopustiti da se pretvorimo u veliku spavaonicu - tumači načelnik.