Svi oni koji su uvjereni da je matematika dosadna, imaju predrasude. U krivu su i oni koji misle da su prvašići premali za učenje programiranja. Pogrešna su i uvjerenja da se u jednom školskom satu ne mogu skupa raditi hrvatski, matematika, programiranje i bilo koji drugi predmet. Kao što je krivo misliti da se sve to ne može raditi kroz igru. I da glavni alat može biti na prvi pogled jedna obična igračka. Točnije, robot.
Naravno da će tako misliti svi oni koji imaju sljedeća uvjerenja. Pod broj jedan, da je jedini oblik ozbiljne nastave podučavanje ex cathedra. Dalje, da su glavni alati staromodna ploča deprimirajuće tamnozelene boje koja strogo sugerira konzervativni pristup i škripeća kreda čiji zvuk će i danas kod nekih evocirati stresna sjećanja. Kao treće, da je ocjena mjerilo i poticaj. I na koncu, da su igra i zabava rezervirani isključivo za veliki odmor.
Srećom, takva uvjerenja pomalo odlaze u prošlost jer se i sami prosvjetari manje-više slažu kako je naš školski sustav, unatoč kojekakvim pompozno najavljivanim reformama, hnosovima i obećavajućim dvojnim sustavima obrazovanja, zastario i zahrđao. Kao i da je takav, zaostao u nekim prošlim vremenima, u vrlo slaboj komunikaciji sa životom i potrebnim vještinama, a jednog dana i potrebama na tržištu.
Školski sustav ipak nije kočnica za učitelje i nastavnike koji imaju volju i ambiciju u njega takorekuć rukama i nogama ugurati nešto posve drugačije. Rukama i nogama jer se kreativnije podučavanje, premda je učinkovitije, teško uklapa u raspored. I uopće nije plaćeno.
Bračni par Vranjković iz podgorske Osnovne škole don Mihovila Pavlinovića spada u mlade prosvjetarske snage koje motivaciju vide u cjeloživotnom učenju i, dakako, samoj djeci. Estera Vranjković predaje matematiku i nastavnica je koja ruši sve one predrasude s početka teksta. Njeni klinci s guštom usvajaju gradivo matematike, usput uče programiranje, analizu i sintezu riječi, te naposljetku - programiranje. Tako se njihova izvannastavna aktivnost i zove - mladi programeri.
Sve to, kako rekosmo na početku teksta, rade uz pomoć robota, bube koja klizi po hamer papiru prema uputama koje joj daju djeca. Ako buba, kao dio programerskog alata, stigne na cilj kako treba, to znači da su djeca dobro odradila matematički proces zbrajanja, te analizu najkraćeg puta do cilja, dakle algoritme. Ujedno to znači da su mališani dobro surađivali te u timu zajednički došli do uspjeha.
- Oni sa strelicama prave algoritam od prve točke do zadnje, imaju polja koja moraju preskočiti, a sve što rade prati gradivo. Moraju naći najbrži put do cilja, a postavljanje uputa zapravo predstavlja usvajanje algoritama koji su temelj za programiranje. Pritom uče matematiku, programiranje, geometriju, ali i slova iz abacede. Naime, moraju složiti algoritme od slova koja pripadaju njihovu imenu - objašnjava nam Estera Vranjković.
Na ideju je došla sama, a da se ideja može implementirati u nastavu uvidjela je na projektnom sastanku u Švedskoj. Po povratku iz Švedske napisala je program učenja programiranja za učenike drugog i trećeg razreda, a provodi ga u sklopu izvannastavnih aktivnosti koristeći BeeBot i BlueBot robote, te pripadajuću opremu.
Treći je ovo tjedan u kojem se provodi program, a kod djece nismo primijetili ni tračak odsutnosti i dosade. Glavica mora biti stalno fokusirana, a fokusira ju želja da doprinese uspjehu ekipe, ali i sam zabavni oblik učenja.
Mia i Paula objasnile su nam što je cilj i složile se da im je ovakva nastava daleko zabavnija od "obične". No, zakon je isključiv. I apsurdan. Iako je ovakav oblik učenja sasvim sigurno učinkovitiji, što Estera podcrtava riječima kako su ova dva pristupa kao "nebo i zemlja", po zakonu ga Estera može ubaciti samo jednom tjedno. Te u isti sat ugurati prvaše, drugaše i trećaše. A to znači i više sati pripreme potrošiti na ovakav oblik podučavanja nego na redovnu nastavu. I ne dobiti ni kune za to. Jer, radi se o izvannastavnom programu.
Eto zašto ne vlada navala na osmišljavanje i apliciranje ovakvih programa za koje škola može dobiti novac iz EU fondova. Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića do sada je, od 2008. godine, povukla 110 tisuća eura iz programa Cjeloživotno učenje i Erasmus+. Jedan od glavnih "krivaca" za ovo je profesorica engleskog jezika Anita Lasić koja se, veli nam ravnatelj Jakov Batinović, od početka zauzela za ove projekte koje sada nećemo nabrajati jer ih je uistinu puno.
Ono što im je zajedničko jest da obogaćuju školu. Estera kaže kako se na način koji je ona osmislila može raditi čak i s četverogodišnjacima. Ono što je pozitivno u ovom procesu, osim usvajanja znanja, jest i usvajanje poželjnih vještina, ali i iskustvo timskog rada.
- Djeca se ovdje uče raditi u grupi, oni jedno drugo ispravljaju, pomažu si međusobno, podučavaju jedni druge u tom procesu i cijelo vrijeme surađuju. Kroz zabavu usvajaju gradivo koje im u redovnoj nastavi možda zadaje poteškoće. Nema pritiska, nema straha od ocjena, a učinak je daleko veći. Da je sustav drugačiji, sasvim sigurno bih više koristila ovakvu metodu, iako iziskuje daleko više pripreme. Samo za izradu hamer papira trebaju mi dva sata - veli nam kreativna Estera.
Kreativna u ovakvim procesima postaju i djeca. Osnovci, veli nam nastavnica, već imaju ideje kako bi robota-bubu iskoristili za primjenu gradiva.
- Meni je super da oni već sami smišljaju ideje.To je velika stvar - zaključuje Estera.
Škola budućnosti već odavno bi trebala biti škola sadašnjosti, ali znamo gdje živimo i koliko kaskamo. Baš zato, ovakve priče, premda su dokaz da iznimka potvrđuje pravilo, pokazuju da sustav, kakav god on bio, čine pojedinci. I njihova motivacija. Društvo u kojemu prosvjetari, i uopće odrasli, nemaju motivaciju, ne može stvarati ni motiviranu djecu. Koja god znanja im nagurali u glavice.
Slijedi nabava 3D printera
Josip Vranjković profesor je geografije, ali na izvannastavnoj aktivnosti tinejdžere ne podučava ovom predmetu nego programiranju i modeliranju. Za razdoblje od 2016. do 2019. imenovan je Scientix ambasadorom za Hrvatsku, a Scientix je zajednica koju financira Europska komisija s ciljem promicanja i popularizacije STEM obrazovanja.
Da bi s podgorskim osnovcima primijenio tzv. učionicu budućnosti, sudjelovao je na edukaciji u Bruxellesu, a učionica budućnosti opremljena je suvremenom tehnologijom koja omogućuje istraživanje inovativnih pedagoških pristupa, korištenje tableta, mobitela i računala u nastavi, provođenje različitih pokusa najsuvremenijom opremom, promovira timski rad te potpunu samostalnost učenika u procesu stjecanja znanja.
Podgorski učenici viših razreda imaju tako priliku biti kreativni, a profesor Vranjković veli kako će im sva ta saznanja danas-sutra itekako dobro doći na tržištu rada.
Učenik sedmog razreda Bepo nadaren je za modeliranje i ovakav mu se pristup nastavi sviđa, veli dok zajedno s kolegicama traži najbolje rješenje.
- Ne znam što ću kasnije upisati, ali možda mi ovo iskustvo pomogne u odluci - kaže Bepo.
Mentor napominje kako je modeliranje samo djelić onoga što rade.
- U planu nam je nabavka 3D printera pomoću kojega ćemo moći printati najbolje ideje - najavljuje ovaj profesor geografije.
Anita Lasić - jedna od deset u Hrvatskoj
Podgorska škola provodi i KA2 projekt pod nazivom Approaching Better Teaching s partnerima iz Mađarske, Švedske i Poljske. Posjećujući partnerske škole, učitelji promatraju kolege u njihovu radu, s naglaskom na nastavu usmjerenu na učenika, odnosno na nastavnika. Nakon toga se učitelji kroz razgovor referiraju na sličnosti i razlike u pristupu.
Ravnatelj Jakov Batinović kao alfu i omegu ovih projekata ističe profesoricu Anitu Lasić, ona provodi i projekt Europeana.
- Europska unija ustanovila je potrebu da se informacije o europskoj kulturnoj baštini okupe na jednom mjestu. Slijedom toga, osnovana je Europeana, mrežna platforma koja omogućuje uvid u više od 50 milijuna digitaliziranih izložaka, knjiga, glazbenih brojeva, likovnih umjetničkih djela, skulptura, fotografija i drugo. Više od 3000 ustanova, od velikog Louvrea do lokalnih muzeja i galerija su se uključili u ovu inicijativu. Kako bi približili sadržaje široj javnosti, EU je odabrala nastavnike koji će kreirati nastavne sadržaje vezano za zbirku primjenjive u nastavi - kaže Anita Lasić koja je jedna od deset odabranih hrvatskih nastavnika.