Uz epitet kako smo jedna od najglupljih nacija, Hrvati se mogu podiči kako smo i vrsni poznavatelji umjetnosti te agilni "zaštitnici" umjetničkih djela. Pa ako nam umjetničko djelo ne paše, mi ga jednostavno – srušimo!
A upravo je to sudbina spomenika nevino stradalim civilima u Drugom svjetskom ratu postavljenom u Čišlama, mjesnom odboru zagorskog dijela grada Omiša, mjestu u nekadašnjoj Poljičkoj Republici koja se diči povijesnim vrednotama, bogatom kulturnom baštinom...
No, i dugogodišnjom svađom mještana o samom izgledu spomenika i njegovoj sudbini.
A kako neki (ili netko) suvremenici više ne njeguju ostavštinu svojih predaka, već žele sve "potaracati" iz nekog drugog, prijašnjeg doba, s tom mišlju vodiljom "ljubitelj umjetnosti", bolje reći vandal ili više njih, su se namjerili na spomenik žrtvama četničkog pokolja iz Drugog svjetskog rata koji je 1986. godine podignut na platou iznad osnovne škole "1. listopada 1942. godine".
Naime, na taj datum su talijanski fašisti zajedno s četničkim hordama ubili i poklali mještane, redom starce, žene i djecu, njih 107 stradalo je tada od neprijateljske ruke. Bili su to stanovnici zaselaka od Gata do Zvečanja, a baš iz Čišala ubijeno je njih dvadeset sedmero.
I njima u sjećanje, civilnim žrtvama, podignut je spomenik. Tadašnja općina Omiš financirala je materijal za gradnju, a mještani su volonterskim radom uredili spomen-obilježje. No, početkom devedesetih sa spomenika je uklonjena zvijezda petokraka, pa se išlo i dalje – čekićem su otučene ploče s imenima ubijenih mještana, da bi se u rujnu 2015. godine uništio i okoliš spomenika.
Umjesto dvije klupe i zelenila, plato se "zalio" asfaltom kako bi se napravilo okretište za školski autobus, sve zbog sigurnijeg odlaska i dolaska školaraca. Tada smo pisali i o reakciji mještana koji su željeli da se spomenik obnovi, uredi okoliš i budu vidljivo navedena imena stradalih jer se redom radi o njihovim precima, rodbini koja je ubijena samo zato što se našla na putu zlotvora.
Tražili su tada Stipe Šaškor, Ljubo Čović i Ivo Šaškor, obnovu spomenika, no evo tri i pol godine kasnije više nema ni – spomenika!
Netko je odlučio uništiti umjetničko djelo akademskog kipara Krunoslava Buljevića, inače podrijetlom iz Lokve Rogoznice, koji je bio redovni profesor kiparstva na beogradskoj umjetničkoj akademiji.
Očito je nekome smetao kiparov rad za koji se govorilo da sliči na jugoslavensku štafetu, koja je bila simbol obilježavanja rođendana predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, dok je drugima smetalo što taj uradak iz onih "mračnih vremena" uopće stoji u Čišlama. Iako je bio podignut u sjećanje na njihove mještane.
– Htjeli smo obnoviti spomenik, da budu vidljiva imena stradalih, pa to je naša rodbina. Htjeli smo postaviti i spomen-ploču našem junaku Anti Šaškoru, poginulom u Domovinskom ratu. No, evo sada su postigli ono što su planirali. U prvoj fazi su oštetili spomenik i ploče s imenima ubijenih i zaklanih, a u drugoj su ga kompletno uništili – govori nam Stipe Šaškor, zgrožen sredinom u kojoj živi, pa dodaje:
– Ovo je vrlo nezgodna sredina, ima agresivnih i nepismenih, naši stari nisu bili takvi iako su sve vrijeme bili ponosni Hrvati. No "desno krilo" današnjih mještana inzistira na tome da je spomenik partizanski, kao da ne vide da na tim pločama pišu imena naših predaka.
Pa su se upravo oko toga čiji je spomenik i vodile svađe između dviju struja mještana, jedni su željeli da na njemu bude hrvatski grb i križ, drugi su željeli samo grb, treći bez natpisa "Računajte na nas", pa … Puno je tu bilo želja, no jedno je evidentno – sada više u Čišlama nema sjećanja na nevino stradale mještane upravo njihova zaseoka.
– Spomenik je odavno bio ruglo, i prije trideset godina su s ploča padala slova imena ubijenih. A zašto su ga sada srušili stvarno ne razumim. Pa nikome nije smeta. Nadam se kako će ga Grad obnoviti i urediti, zbog naših ubijenih – odriješit je Željko Čović, predsjednik Mjesnog odbora Čišla.
A mi ćemo za kraj tek citirati još jednog mještanina koji je najkonkretniji u pojašnjenju situacije:
– Tko je srušio spomenik, to je napravio kako bi prikrio četničke zločine! Četnici su prije 77 godina ubili i zaklali naše majke, očeve, bake, braću i sestre, a sada više nema spomenika na kojem su pisala njihova imena. Kada umremo i mi, naša djeca više neće znati za taj strašan zločin.
Incident prijavili policiji
– U dva navrata smo organizirali sastanke s predstavnicima mjesnog odbora te mještanima, kako bi dogovorili obnovu spomenika, pripremili idejno rješenje i uredili taj dio. No nismo uspjeli ništa usuglasiti oko detaljnog izgleda samog spomenika – doznajemo od gradonačelnika Omiša Ive Tomasovića, koji kaže i ovo:
– Kada smo dobili prijavu da je spomenik srušen, poslali smo naše redare na uvid, koji su snimili situaciju i naravno sve smo prijavili policiji. Tu naša ingerencija završava, možemo samo čekati rezultate policijskog rada.
Ogorčen je poteštat zbog ovog vandalskog čina jer je spomenik podignut u čast ubijenih mještana, civila iz tog kraja, pa mu jednostavno nije jasno zašto se netko obračunava sa spomenikom koji je sjećanje na mučki čin pokolja od prije punih 77 godina.