Poput žitnog sunca sjaje betlehemske jaslice koje je za ovaj Božić priredio mladi postirski župnik don Jure Martinić (31) sa svojim suradnicima u župnoj crkvi svetoga Ivana Krstitelja. No zrake koje se šire iz hridi na kojoj se rađa božanski Ditić padaju na nimalo romantične asocijacije: oznake opterećenosti našega doba i naših života.
Don Jure je tako na teološki način i s umjetničkim pristupom upozorio na već poznatu činjenicu: Isus je došao na ovaj svijet, rodio se u štali kako bi već stvoreni svijet posvetio svojim čovještvom, postavši "nama u svemu jednak osim u grijehu".
Došao je mijenjati krive slike o Bogu i opterećujuće okvire u koje su ga ljudi smjestili. Nije došao da bi ljude uljuljkao u omamljujuće obilje blagdana, u sumanutu trku po trgovinama i tegljenje skupih poklona, nego da čovjeku svih vremena pomogne živjeti njegovu svakodnevicu, prožeti njegov život, radovati se s njim i nositi tegobe života. Zato se učinio malenim, bespomoćnim da bi bio blizak osamljenima, napuštenima, nesretnima, bolesnima, potrebnima, da bi – postavši čovjekom – ušao u sve pore ljudskog života.
Lako razumjeti, teško prihvatiti
Postirske jaslice o Božiću 2018. godine na obodu nose simboliku koju je lako razumjeti, ali nekima možda i teško prihvatiti. Redaju se tako različiti simboli svakodnevlja: pegla, gratakaža, teća, potom lijekovi i medicinska pomagala, onda čekić, špice i kamena ploča, ribarski arti poput mreže i ferala, jedan mali turanj i boca vina, masline i agrumi, školski libri, pa laptop, tablet, računi, kalkulator i novac, dječje igračke i sportska oprema. A možda će najneobičnije izgledati šugaman, očale za sunce, japanke i euri! Dvanaest tematskih cjelina stoji pred prizorom Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa, koji stoje u središtu svega i tako tvore cjelinu "Jaslica s porukom" naslovljenih: "Po Njemu je sve stvoreno i sve stoji u Njemu!"
Don Jure je ideju postirskih jaslica predstavio svojim župljanima riječima:
– Tebi i meni, nama, ljudima ovog vremena, ovoga našeg "danas", vremena sa svim svojim prednostima i nedostacima, Kristovo rođenje u špilji, na poljima, među pastirima, ne znači ništa osim podsjetnika da je to bilo nekoć, prije dva tisućljeća. Prizor Isusova rođenja u jednoj od špilja betlehemskih polja, među ovcama i pastirima, danas može nešto reći samo onima kojima je to svakodnevica, kao nekad izraelskim pastirima, a to su današnji pastiri i stočari, ljudi kojima je to i danas kruh svagdašnji.
Takav prizor može nas vratiti u naše djetinstvo, kad smo uglavnom samo u crkvenom prostoru viđali jaslice većeg formata, s kipovima i bogatom rasvjetom. Danas uglavnom svaka obitelj u prostranim kućama u kojima živimo upriličuje klasične jaslice na svoj način. Uz to, živimo u vremenu kad su jaslice dio prosinačkog dekora u mnogim izlozima, po parkovima... Koliko taj uobičajeni "klasični" prizor jaslica danas govori svima nama? Nisam siguran! Naša svakodnevica ne poklapa se sa svakodnevicom ljudi Isusova vremena. Zato sam se odlučio na nešto drukčije, na nešto što nas provocira, izaziva na razmišljanje.
Kamena hrid
– Naš neobični prizor jaslica s različitim segmentima svakodnevnog života trebao bi ukazivati da se Krist – Riječ, rađa i danas, da se utjelovljuje među nama, u našim životima. To je već i učinio. Svojim utjelovljenjem posvetio je čitav stvoreni svijet, ušao u svaku poru ljudskog života... Lako nam je to izreći, ali puno puta provesti u praksu, živjeti po tome, nije jednostavno. Jaslice u našoj crkvi napravljene su kao jedna prodolina, iz koje se izdiže kamena hrid. Na kamenoj hridi je Sveta Obitelj – prizor Isusova rođenja.
Ta kamena hrid simbolizira Krista koji je "zaglavni kamen". Grane koje izlaze iz središnje hridi nose poruku da u Kristu sve stoji, on je balans svega; bez njega sve pada. Kao što piše sveti Pavao: "U njemu je sve stvoreno i sve stoji u njemu." Možda smo više puta skloni senzacionalizmu, živjeti od trenutaka viđenosti i slave, biti na različitim skupovima. Ali u našoj svakodnevici, u ustaljenom ritmu života, tražiti neki poseban znak i smisao, za nas nije baš uobičajeno – navodi don Jure, dodavši kako svjedoci Isusova povijesnog rođenja mogu i nama biti primjer.
– Došavši u štalu-špilju u Betlehemu, pred očima pastira i kraljeva nastalo je iznenađenje, možemo reći i razočaranje. Očekivali su da će naći nešto veličanstveno, nešto posebno, kad ono zvijezda se zaustavila iznad štale. I mi često mislimo ili očekujemo od Boga nešto veličanstveno, nešto što će naš život i življenje odvojiti od ove naše stvarnosti, no dogodi nam se ono što se dogodilo pastirima i kraljevima. No, potaknuti njihovim primjerom, pozvani smo ne okrenuti se natrag, nego poći naprijed. Oni su ušli unutra, poklonili se Otajstvu i doživjeli su upravo tu nešto posebno – to malo Dijete – taj osjećaj: došli smo cilju makar smo očekivali drukčije – smatra don Jure, tumačeći prizore s oboda Isusovih jaslica.
Dvanaest zraka
– Dvanaest zraka izrađeno je od dvanaest snopova pšenice. Ishodište im je prizor Kristova rođenja: Isus, Marija i Josip. Radi se o simbolici svjetla, jer Krist je svjetlo koje uklanja noć grijeha i tamu iluzija. Poruka zraka time se ne iscrpljuje. Svaka zraka povezana je s predmetima koji govore o onome što nam je potrebno i oko čega se vrti naš život od djetinjstva do starosti. I nije to sve. Govor zraka se pretače u govor o Bogu, jer Božić želi rasvijetliti našu svakodnevicu i naše korake. Poruka ide i korak dublje: po Bogu rođenom za sve ljude daje nam se prepoznati sebe i druge u pravome svjetlu. Štoviše, govori o potrebi da učvrstimo povezanost naše svakodnevice s Bogom.
U predmetima se svatko može prepoznati jer pred sobom vidi ono što je vezano uz dječju igru, školu, trening, rad u tvornici i na moru, napor oko loze i masline, rad oko ovaca i ostalih domaćih životinja, posao u turizmu i ugostiteljstvu, rad u klesarstvu i građevinarstvu, žene i majke u obiteljskom domu, poslovi kuhanja, spremanja, pranja, peglanja, plaćanja računa... Ipak, sve te stvari iz tog "izloga" priča su o nama, ljudima modernog doba. Ne treba biti posebno pozoran da bi se uočilo koliko nam stvari u životu mogu koristiti, ali i odmagati.
Nažalost, možemo postati robovi stvari, sluge potrošnje. I zato Božić može pomoći oko prepoznavanja pravih vrijednosti. Da bi se to moglo, posebno danas, potrebno je Božje svjetlo, jer se njime vidi kamo i kuda ići – smatra postirski župnik, dodavši kako nije nepoznato da se prema mnogim stvarima u životu možemo postaviti kao prema "bogovima", nagomilavajući ih s nadom da će nas usrećiti, da je to potraga za sigurnošću.
– Dovoljno je u predbožićno vrijeme vidjeti koliko se toga pokreće i okreće da bi se došlo do ovih ili onih stvari. Bog nije na prodaju, ali se, nažalost, u slavljenju Božića može vidjeti jesmo li prodali dušu stvarima koje kupujemo. Nećemo reći laž ako kažemo da bismo i Božić najradije prilagodili sebi, svojim mjerilima sretnog života. Zato je poruka o zrakama poruka o pozivu na učvršćivanje povezanosti s Bogom da nam, posebno u turističkim mjestima, gramzivost ne bi otela dušu i predala nas iluzijama.
Vjerujem da je moguće biti svjestan kako se preko svakodnevnog posla, preko svakodnevnih obveza, može posvećivati sebe i druge. Zato je proslava otajstva Utjelovljenja poseban dar, ali bez vjere u nama ono ostaje za nas zatvoreno i sputano našim nemarom. Božić je svakako poziv na ravnotežu, na obnovu narušenih odnosa – ističe don Jure.
Pjesme, napjevi, obredi
– Držim da se za cijeli otok Brač, kao i za ostale naše otoke, može reći da su u prošlim vremenima slavili Božić s manje jela i ukrasa, ali s mnogo više vjerskih sadržaja i rodbinske povezanosti. Slavilo se skromnije, ali dostojanstvenije. Bilo je sigurno i više zanosa. Ne želim reći da toga nema i danas, ali posvuda se osjeti da Božić dobiva sve više izvanjsko značenje, neko uvezeno blještavilo, a manje vjerskog duha. Čini mi se, a tako se može čuti i od starijih otočana, da je nekada bilo više radosti uz Božić.
Možda je razlog u tome da su naša mjesta živjela uz crkvu i s crkvom. Cjelokupni način života u prošlosti pomagao je prihvaćanju crkve kao dnevnog boravka u kojem je imala mjesto svaka obitelj. U njoj se blagdanima okupljala većina mještana i nudilo se ono što se nije moglo dobiti na drugome mjestu. Nekako se podrazumijevalo da se bez crkve ne može. U božićno vrijeme, barem kod nas u Postirima, dobrim dijelom je to još i danas vidljivo. Pjesme, napjevi i obredi daju poseban čar Božiću. Uostalom, dovoljno je spomenuti božićno kolendavanje pa da se sjetimo što je sve Božić značio. Darivanje je bilo skromnije, ali važno u vremenu kad je svega bilo oskudnije – podsjeća župnik Martinić, poručivši:
– Božić je sam po sebi poruka koja se tiče svih ljudi i, rekao bih, izgleda da je razumiju svi ljudi. Poželjeti se može mnogo lijepoga, korisnoga i potrebnoga, ali možda bi bilo najbolje ovoga Božića susresti se sa svojim željama. Pročistiti želje, usmjerenja i strasti pod svjetlom betlehemskog Djeteta. Eto to bih poželio svakome jer nam je to svima potrebno. Ako već Božić svake godine pobudi u nama lijepe osjećaje, onda se moja lista želja tiče i toga. Naime, Božić iz svih ljudi barem nakratko izvuče ono najbolje iz nas. Na tome ne bi trebalo ostati, nego bi otud trebalo nastaviti, krenuti dalje.