Korniž gradske rive u nadolazećoj sezoni u večernjim satima neće više odisati šušurom, pjesmom niti mirisom ribe s gradela jer ribarske večeri, izgleda, odlaze u povijest i to odlukom direktorice TZ Makarska Hloverke Novak Srzić. Tako Makarska ostaje bez svog ljetnog zaštitnog znaka, a Makarani bez zarade na veselim večerima koje su najviše bile zanimljive turistima što zbog atmosfere, što zbog ukusnih ribljih delicija, pršuta, sira, vina, ali i suvenira i sporanika koji su mogli kupiti na štandovima kojih je bilo oko 30.
Da će nam ribarske večeri kojih se samo u 2018. godini održalo deset, po četiri u srpnju i kolovozu i dvije u rujnu uistinu ostati samo u sjećanju, potvrdila nam je Novak Srzić koja kaže da je najveći problem bila nečistoća koja je iza trgovaca ostajala na kamenu korniža, ali, kako tvrdi, za Makarane i turiste ima nade, boljeg rješenja i to putovanja brodom do mjesta na Rivijeri u kojima se održavaju ribarske večeri.
- Makarska je postala preveliko mjesto za ribarske večeri iza kojih bi nam ostajala samo masnoća i sve se to pretvorilo u ljetni vašar kakav više nećemo gledati po rivi. Međutim, kao direktorica TZ-a Makarska potrudit ću se sugrađanima i gostima omogućiti doživljaj autentičnih ribarskih večeri i to na način da ćemo s nekim od brodara dogovoriti organizirani prijevoz do mjesta u kojima se odvijaju ovakve vrste zabava, kazala je Novak Srzić dodavši da će se umjesto pučkih fešti u gradu tijekom sezone održavati finiji festivali primjereni Makarskoj kao turističkom središtu. ''A što će biti sa sugrađanima koji su bar nešto zarađivali od fešti'' - upitali smo direktoricu TZ-a Makarska koja na to kaže kako se Makarani mogu prijaviti za sudjelovanje u ribarskim večerima od Brela do Gradca.
Ukidanje ljetnih pučkih večeri teško je ''palo'' trgovcima, domaćim prodavačima ribe i ribljih proizvoda, a među kojima su Antonia Srzić i Željana Cimera, dok je vlasnik solane Ramova Ivan Šimić na feštama prodavao svoj poznati solni cvijet. Kako nam kazuje Antonia Srzić koja se još ne može načuditi ovoj čudnoj odluci, na ribarskim večerima samo se riba prodavala na 15 štandova koje su unajmljivali i sportski klubovi u cilju ''popravljanja'' budžeta.
Prodajno mjesto po večeri Gradu se plaćalo 1500 kuna, a zarada trgovaca bila je do 2000 kuna i to nakon isplate za štand.
- Ako je odluka o ukidanju ribarskih večeri koje se na rivi organiziraju najmanje 40 godina, uistinu konačna, onda je to zbilja velika katastrofa i za Makarsku i našu tradiciju od koje nam više ne ostaje ništa. Fešte su bile turistička atrakcija, a nama jedini izvor zarade i stvarno sam jako ogorčena jer je odluka žalosna - kazuje nam Srzić dodavši da su se brojni turisti godinama ljeti u Makarsku vraćali samo zbog ribarskih večeri i točno su znali u koga žele kupovati riblje delicije, a i gušt im je bio sjediti na klupama, jesti i piti i uživati u dalmatinskoj glazbi. Ukidanjem tradicionalnih ljetnih fešti posebno je ogorčena Željana Cimera kojoj nije jasno što to na koncu Makarskoj ostaje za vrijeme sezone.
- Ukida se sve što je bio makarski brend i pitam se što je dalmatinski grad bez ribe i mora i što ćemo ponuditi gostima kao vid zabave? Pa od ribarskih večeri živjelo je 50 obitelji i na svakom od štandova radilo je po petero ljudi koji su se svim silama trudili napraviti savršenu riblju spizu, kazuje nam Cimera dodavši da je Makarska osim zimi, počela umirati i ljeti.
- Brojni gosti su prema datumu održavanja ribarskih večeri organizirali svoje godišnje odmore, a sada je uništeno sve što je vrijedilo. Malog čovjeka se ukidanjem fešti ubija da bi se pogodovalo restoranima, kazuje Cimera koja nadodaje da bi svakom brodaru zabranila odvoženje gostiju iz Makarske iz koje će sada, osim danju, bježati i noću na ribarske u druga mjesta. Protiv ukidanja fešti je naravno i Šimić koji kaže da je ovakav potez TZ-a Makarska nedopustiv jer se ide linijom manjeg otpora, a grad je osiromašen za jedan događaj.
- Ribarskih večeri zapravo odavno nema i onakve kakve trebaju biti kao što se organiziraju u Krvavici, prestale su postojati prije pet godina. Pogrešna je odluka o njihovom potpunom ukidanju jer se trebalo ući u koštac s problemom pučkih fešti koje su vremenom postale devijantne, ali ih se nikako nije smjelo skroz izbaciti iz programa ljetnih događanja, kazao je Šimić dodavši da je fešte trebalo reprogramirati jer se ovakvim novim potezom trgovce ostavilo na milost i nemilost, a turiste bez zabavnog sadržaja.