.jpg)
Renovirali ste kuću i sad ne znate kamo s betonom, pločicama i armaturom? Prepustili ste sve to izvođaču radova i prijevozniku, ali ne znaju ni oni.
Ne znaju ni načelnici općina na Rivijeri, a ne znaju niti u Hrvatskim šumama koje već godinama protiv svoje volje "udomljavaju" raznorazni kruti otpad, ne znaju niti u Makarskom komunalcu, ne znaju u Gradu, a ne znaju, čini se, niti u Županiji.
Ako ste od ekološki savjesnijih individua koje nisu mirne dok ne doznaju da je njihov šut završio na propisnom mjestu, a ne da je balkanski iskrenut iza prve okuke na putu prema bajkovitoj Kotišini, morat ćete ili odustati od preuređenja ili od svojih moralnih ekoloških principa ili masno platiti za odvoz na najbliži legalni deponij koji je desecima, ako ne i stotinu kilometara daleko, odnosno duplo toliko kada vam prijevoznik obračuna "povratnu kartu sa zbrinjavanjem".
Upravo ovim zaključkom, koji smo namjerno stavili u sam uvod članka, završili smo naše istraživanje započeto konkretnim slučajem deponiranja na Voliciji, ili točnije, jednim od mnogih, jer prelijepi krajobraz Podbiokovlja već je godinama nagrđen mjestimičnim ilegalnim deponijima, stršećim "instalacijama" sastavljenim od odbačenog betona, keramike, željeza, i ostaloga građevinskog otpada.
Kao što nasuprot mirisnoj borovini na obroncima Biokova strši grezi građevinski otpad, logičnom promatraču u jednako su nespojivom kontrastu i ove dvije činjenice kojima raspolažemo.
Prva činjenica je ubrzana, rekli bismo "histerična" gradnja podno Biokova, a druga je nepostojanje legalnog deponija otpada koji je logičan nusproizvod apartmanizacije.
Ne samo da investitori, građevinari i prijevoznici muku muče s deponiranjem šuta, nego i same jedinice lokalne uprave nemaju blage veze kamo će sa šutom kad same rade neke kapitalne projekte.
Antu Čobrnića, načelnika općine Tučepi, muči cesta iznad hotela "Jadran" koju sada grade. Manje problematični zemljani "višak" materijala iskoristit će oko same ceste, kameni će "reciklirati" i njime nakon mljevenja nasuti obalu, no još nisu sigurni što će s betonom. Kamo je sa šutom "krenuo" izvođač na hotelu "Jadran", koji je pretprošle godine preuređen, pitam usput načelnika, a on će, iskreno, da ne zna.
Ne zna misterij šuta ni Stipe Ursić, breljanski načelnik, koji tek oprezno kaže kako do sada nisu osobno bili investitori pa se nisu morali brinuti oko toga. No i sam priznaje da se radi o velikom problemu za investitore.
– Nitko ne zna gdje se to odlaže, sve je prepušteno izvođaču koji se potom snalazi – kaže Ursić.
Što znači snalaziti se, na neuvijen način tumači susjed mu Josko Roščić, načelnik općine Baška Voda. Padaju teške riječi kojima bi se institucije u normalnoj državi pozabavile i ispitale njihovu utemeljenost, ali kod nas nema straha, pa svi prozvani mogu nastaviti mirno spavati, ili deponirati, već prema željama.
– Sve se radi mimo kontrole, a legalnih deponija nema. Rudarska inspekcija ne radi svoj posao. Zato nam se i dešavaju Gornje Igrane i Šošići, tamo završi 60 posto materijala s Rivijere, ali i cijelog Podbiokovlja. Jedan dio ide na Zagvozd, jedan na Zadvarje, zatrpavaju se plodni dolci, netko tu zarađuje lijep novac, a nadležna je jedinica lokalne samouprave – otvoreno će Roščić.
Na pitanje tko dijeli novac, odgovara kako ne zna.
– Znam samo da netko očigledno dijeli novac! Tko je to, je li investitor, vlasnik zemljišta, redari... Ne mogu zamisliti da rudarske inspekcije nisu u stanju to nadzirati – dodaje Roščić.
Svjestan je da je velik teret na jedinicama lokalne samouprave, točnije na komunalnom redarstvu, no dodaje da se sve te "crne točke" svejedno lako mogu samo jednim đirom na motoru utvrditi te naložiti njihovo saniranje.
– Mi smo taj problem s ilegalnim deponijima riješili. Imamo rampe i postavili smo kamere. Prvi put prekršitelje obavijestimo da uklone šut, ako to ne učine u par sati, onda to napravimo mi o njihovu trošku. Šuta kod nas nema – kategorički tvrdi baškovoški načelnik.
Svoje su deponije sanirali i Breljani, kaže nam Ursić, pa ih više nema niti u Brelima niti u Gornjim Brelima. Zato Općina Gradac ima problem s dva ilegalna deponija, za čiju se sanaciju upravo pripremaju. Uskoro ih čeka veliki "bauštelski" posao. Rušit će se stara odmarališta koja su pripala Gradcu. No, kamo sa šutom?
– Iskreno, ne znam, najvjerojatnije u Ploče gdje postoji jedan takav deponij, jer bliže opcije nemamo. No i taj se zatvara do 2028. godine. Dobro je da ste otvorili tu temu jer imamo velik problem. U rješavanje tog problema treba se uključiti Ministarstvo zaštite okoliša koje bi trebalo biti malo otvorenije. Ja zbilja jesam "eco friendly", ali nama treba jedno odlagalište s ove strane Biokova.
Lako još za hotelijere koji će platiti koliko košta, ali običnog čovjeka koji adaptira apartman skuplje će doći prijevoz i odlaganje na 100 kilometara udaljenom deponiju, nego samo renoviranje. Moramo naći rješenje. Meni je jasno da nitko neće u svojem dvorištu otpad, i jasno je da smo turistička destinacija gdje nešto takvo ne smije biti na vidljivome mjestu, ali isto je tako evidentno da nam treba jedan bliži deponij – kaže načelnik Matko Burić.
Tko je spreman prihvatiti odlagalište šuta u svojoj općini, pitanje je između ostaloga i za neke više instancije, točnije, kako Burić kaže, za resorno ministarstvo. Pitanje koje se postavlja vezano je za stimulacije jedinica lokalne samouprave koje bi prihvatile šut u svojem susjedstvu, tako bi se vjerojatno značajno smanjio broj ilegalnih deponija kojih ima na sve strane, osobito u Makarskoj.
Općina Baška Voda planira na zemljištu bivšega kamenoloma u Bastu napraviti deponij šuta, a najavljuje kako će imati i drobilicu.
– Mljet ćemo određene količine, ali bit ćemo isključivo servis za Bašku Vodu, za obiteljske kuće. Ako se dogodi rušenje Baškog polja i Dječjeg sela, onda nećemo biti u mogućnosti zbrinuti sav taj silan otpad te ćemo zajedno s ministarstvom tražiti zakonito rješenje – veli Josko Roščić kojega ne zanimaju susjedi, već neka svatko sam rješava svoj problem.
Doznajemo da Podgorani planiraju reciklažno dvorište upravo za šut, koje bi sadržavalo i mogućnost odvajanja betona, što je preskupa opcija, no načelnik Ante Miličić je nervozno reagirao na ovo pitanje, kazavši nešto u stilu da preuranjeno pisanje o tome može stvoriti samo probleme.
Navodno su, naime, dobili lokacijsku dozvolu, ali ih koči nekakav upravni spor. U svakom slučaju, ova ideja na tragu je rješenja problema, međutim, općine bez ministarstva ili Županije ne mogu puno napraviti.
Makarski gradonačelnik Jure Brkan veli kako, koliko je njemu poznato, ne postoji niti jedan jedini legalni deponij na području naše županije.
– Županija nema deponij, a sporan je po meni i sam zakon koji tretira zemljani iskop prebačen na drugo mjesto u vlastitom vrtu kao ilegalni deponij, što je nonsens. Imamo veliki problem jer nakon što i sami saniramo neka odlagališta, postavlja se pitanje a gdje ćemo mi sa šutom? – kaže Brkan.
Iz Županije nismo dobili odgovor do zaključenja broja. Županu smo uputili e-mail, čuli smo se kratko i telefonski, no naknadno nikakve informacije nismo dobili. Ostala su visjeti u zraku pitanja poput onoga o planiranju deponija na našem području, ili pak sanacije ilegalnih odlagališta na području županije.
Zanimao nas je i komentar Roščićeve tvrdnje da su svi postojeći deponiji ilegalni te kako je očito da netko tu dijeli novac, odnosno željeli smo znati što je (ako je) poduzeto po tom pitanju.
Da nijedno odlagalište, uključujući i ono najkorištenije u Šošićima, nije legalno, tvrdi uostalom i makarski gradonačelnik Brkan.
Onda nije čudno da se ni jedinice lokalne samouprave – čast iznimkama – nisu uhvatile ukoštac sa sanacijom. Jer, onda bi i same morale biti dionikom nemoralnog procesa zbrinjavanja otpada. Tako barem tvrdi sam Brkan, koji kaže da za šut nije predviđeno nijedno odlagalište na području cijele Splitsko-dalmatinske županije.