Evo nas napokon kući - tim su nas riječima u Seget Vranjici dočekali Reinhold i Elke Schmidt, bračni par iz Neu-Ulma u Njemačkoj.
Nije herr Reinhold došao u vlastiti dom, ali kao da jest, jer taj zaljubljenik u vranjičko more, ali i ljude, punih pola stoljeća ljetuje kod obitelji Bilota, a baka Marija, njezin sin Mirko i nevjesta Svjetlana kao pravi domaćini priredili su mu nezaboravnu feštu.
Svemu se pridružila i Turistička zajednica općine Seget, koja je supružnicima Schmidt dodijelila zahvalnice i prigodne poklone.
Osim što je sa suprugom proslavio 50 godina vjernosti Seget Vranjici, popularni gost u svojem je drugom domu proslavio i 70. rođendan. Suze radosnice mogle su se vidjeti u očima Mirkova "brata Reinholda" dok nam je, prisjećajući se prvih dolazaka u trogirsku okolicu, prepričavao sve što je proživio tijekom brojnih sezona u Hrvatskoj.
- Nigdje nam nije tako lijepo kao u Seget Vranjici kod naše familije. Da, naše. Pa Mirko je meni brat, baka Marija je kao moja majka, a Svjetlana kao sestra. Ti ljudi su moja familija jer ih volim kao svoje. Zaljubio sam se u ovo mjesto prvi put kad sam došao kao dvadesetogodišnjak i spavao u malom šatoru ispod masline.
Dobro ste me razumjeli, u šatoru uz more, pod maslinama bake Marije. I tako nekoliko godina dok me nisu primili u kuću. I onda sam postao njihov, baka Marija mi je bila kao majka. Ja bih joj dao sav novac koji sam imao, a ona bi odredila koliko mi je dovoljno za večernji izlazak. Čuvala mi je pare da imam za cijelo ljetovanje - ističe naš sugovornik, čija supruga Elke kod obitelji Bilota dolazi već 43 godine, otkada se udala za strastvenog ljubitelja Vranjice.
- Ovo je raj na zemlji, ni za što ovo ne bih mijenjao. Prošao sam sve vaše otoke, cijelu obalu, ali kod moje kuće u Vranjici je najljepše - oduševljen je Schmidt, koji nije ni slutio kakvu mu rođendansku feštu priređuju domaćini.
Bilo je tu morskih specijaliteta, janjetine, odojka, vina i kolača, a sve su začinili dobrom dalmatinskom pismom uz tortu i vatromet. Prvog susreta s prijateljem iz Njemačke prisjetio se i domaćin Mirko.
- Sprijateljili smo se još dok je kampirao ispod maslina i nakon nekoliko godina ponudili smo mu sobu, da ne spava vani. Moja majka bi mu kuhala, spremala ga za izlaske, vodila računa o njemu kao da joj je sin. Ne prođe niti 15 dana da se mi ne čujemo preko telefona, skypea i sličnih "veza". Čak smo i kumovi, on je krizmani kum našem sinu. Prošli smo sito i rešeto, bančili smo po "Medenoj", izlazili u "Lava", ma nema di nas nije bilo - naglašava Bilota i dodaje:
- Kada se njegov otac u visokoj dobi razbolio, kazao je Reinholdu da nazove brata u Hrvatsku. On me je nazvao i kazao mi da dođem u Njemačku po auto. Da mi otac želi pokloniti auto jer on više ne može voziti. I poklonio mi ga je, novo novcato auto koje je moja supruga vozila više od 20 godina.
- To su ljudi koji znaju što je prava riba, gemišt, janjetina... Znaju što je prava spiza koju valja zaliti dobrom kapljicom vina. Na jesen oni dolaze k nama, beremo masline, on vozi traktor, ide na ribe - kaže Svjetlana, i sama "uvozna" vranjička nevjesta iz Rusije, koja je svog Mirka upoznala na plesnjaku u "Medenoj".
- Stvarno je rijetkost da netko 50 godina posjećuje isto mjesto, pa ne sumnjamo, gotovo smo sigurni da im je Hrvatska postala druga domovina. Sretni smo što ovakve ljude imamo uz sebe i ne pretjerujemo kada kažemo da su oni postali dio naše obitelji - poručuju supružnici Bilota, napominjući da su im rastanci uvijek najteži:
- Bude i suza i smijeha, ali znamo da nam opet dolaze.