Što se događa s HDZ-om u nekadašnjoj dalmatinskoj utvrdi? Na vlasti su bili 23 godine, jedva je prepustili, a mladi gradonačelnik sada vlada kao da oporba ne postoji

Osim preko jagoda i Tina Ujevića, Vrgorac je u posljednjih nekoliko godina na regionalnoj i nacionalnoj društvenoj razini postao prepoznatljiv po neprestanim i nemilosrdnim političkim borbama.
U relativno malom gradu, s jedva 6500 stanovnika raštrkanih u 28 mjesnih odbora, diljem slabo naseljene Vrgorske krajine politika je postala važan dio života građana. U bilo kojoj svakodnevnoj situaciji moglo se slušati građane kako bistre lokalnu politiku, a više stotina sadašnjih i bivših gradskih vijećnika, seoskih odbornika, svakojakih stranačkih funkcionera i aktivista uguralo se u čak devet političkih stranaka glasno agitirajući za svoju stvar.
U tome su se služili i blogovima i društvenim mrežama prije nego mnogi drugi. Koliko su Vrgorčani srčano ulazili u političke borbe pokazuje činjenica da su izlazili ne samo na redovite lokalne izbore 2013. i 2017. godine, već i na one izvanredne 2014., 2015. i 2016. godine. Dakle, u pet godina održano je pet lokalnih izbora te su se izmijenila tri gradonačelnika i dva vladina povjerenika!
Ovoga ljeta navršile su se dvije godine otkada je HDZ u Vrgorcu nakon 23 godine izgubio vlast, a konce na svim razinama preuzela Nezavisna lista mladih s neformalnim partnerima iz SDP-a.
Stalne političke borbe kojima smo svjedočili proteklih godina gotovo su potpuno zamrle, a politička scena Vrgorca se utišala. Od devet nekadašnjih stranaka potpuno su s političke scene nestali maleni HSS, HSP, HSP AS, HSU, HNS i HSLS. Preostale su samo tri velike stranke, a u mnogo čemu se sve svelo na jednog čovjeka - gradonačelnika Antu Pranića.
Tijekom svih kampanja, ali i kroz dvije godine na vlasti, Pranić i NLM su prema vani isticali svoju mladost, radišnost i poštenje; naglašavali su da su oni političari 21. stoljeća koji će zamijeniti stare olinjale strukture te da znaju kako spasiti Vrgorac od iseljavanja i bankrota. I zaista, snažno se služeći populizmom uz vješto korištenje društvenih mreža. mladi nezavisni Vrgorčani postali su prepoznatljivi daleko izvan granica Vrgorca. Štoviše, nakon gubitka Vlade i Metkovića, Mostovcima je Vrgorac postao izuzetno važna utvrda, pa Pranić od stranke dobiva svu potrebnu pomoć, čim je zatraži.
Na koncu, dosta toga je i učinjeno, ponajviše u pogledu sređivanju sustava, povlačenja europskog novca i prodaje parcela u Gospodarskoj zoni Ravča. Međutim, daleko više je obećano, ali će se na realizaciju ipak dugo čekati. Dojam je ponekad da su najave i obećanja svečano dana na društvenim mrežama svrha samima sebi. No, nije to ništa novo jer političari uvijek obećavaju, ali način prezentacije u ovom slučaju može biti zamka za nezavisne jer stvara dojam među neupućenim i nestrpljivim građanstvom da su i najteži infrastrukturni projekti lako provedivi. A nisu.
Osim što je pokrenuo i izgradio svoju stranku, prvu sa sjedištem u Vrgorcu i 298. u državi od stjecanja hrvatske neovisnosti, u Pranićevu političkom radu važno mjesto zauzima i vrlo aktivan interes za stanje i odnose u redovima njegovih političkih suparnika, ali jednako i u redovima nominalnih partnera. Štoviše, on kadroviranjima i obećanjima aktivno radi na razdoru i frakcionaštvu unutar HDZ-a i SDP-a i time olakšava svoju vladavinu u Vrgorcu. To je dovelo do situacije u kojoj HDZ i SDP kao stranke gotovo uopće više ne djeluju, već se njihova aktivnost svela na pojedince. Međutim, koketiranje s drugom stranom stvara u posljednje vrijeme nervozu i u nezavisnim redovima tako da je ovakva politika ništa drugo nego balansiranje na tankoj žici.
NLM-ovci Praniću koncesije prema HDZ-u komentiraju riječima: "Nismo se za ovo borili", HDZ-ovci ga otvoreno etiketiraju zbog koalicije s ljevičarima, a SDP-u smeta njegovo povezivanje s tvrdom desnicom.
NLM u Vrgorcu vlada pomoću SDP-a preko neformalnog partnerstva, jer službene koalicije nikada neće biti s obzirom da su nezavisni ipak puno bliži desnici. Taj SDP je bez predsjednika već godinu i pol dana, još otkako je dotadašnji predsjednik Rade Bobanac dao ostavku na svoju dužnost nezadovoljan političkim odlukama predsjednika stranke Davora Bernardića. Zajedno s njime otišli su jedan potpredsjednik i stranački tajnik. Ostao je, međutim, drugi potpredsjednik, Tomislav Jelavić, koji je postao vršitelj dužnosti predsjednika. Međutim, u ovih godinu i pol dana nisu održani unutarstranački izbori za niti jednu funkciju, Gradski odbor djeluje u krnjem (i očito protustatutarnom) obliku, Forum mladih je nestao, a dva vijećnika u Gradskom vijeću uglavnom bez prevelike rasprave podržavaju prijedloge gradonačelnika Pranića.
Na terenu su se raspale SDP-ove mjesne stranačke grupe, a tek rijetki plaćaju članarinu, iako je članova relativno velik broj (oko 250). Ovakva situacija na prvu ruku zaista čudi, pogotovo kada se ima na umu da je SDP, prvi put nakon 1993. godine, na vlasti u Tinovu gradu. Međutim, ta vlast se jedva očituje u Gradskom vijeću, a na izvršnoj razini ne postoji. Uz to, na naplatu je došla dugogodišnja katastrofalna unutarstranačka politika. SDP je godinama imao snažnu osobu predsjednika u obliku Rade Bobanca, ali nedostajala je ista takva druga, treća i četvrta osoba u gradskoj organizaciji, kadrovi se nisu izgrađivali a kada je Bobanac otišao, stranka se srušila kao kula od karata.
Odgovornost za to je u velikoj mjeri na bivšem predsjedniku, ali i na onima koji su ostali u tijelima stranke, pa i samom članstvu. Stranačka baza postoji i dalje, ali je izgubila vezu s centralom u Vrgorcu, pa se u cijelosti pasivizirala ili priklonila Praniću. A samome Praniću je u interesu slabljenje SDP-a, ali ne njegov nestanak, jer bez 500 glasova ljevice on ne može biti izabran za gradonačelnika niti dobiti većinu u Gradskom vijeću. Zato je ovakav nesređeni i oslabljeni SDP idealan. Naime, stranka je načelno tu, okuplja ljevicu, ali u Gradskom vijeću ne ometa Pranića u donošenju odluka.
Kada je preuzeo dužnost, prvo što je Ante Pranić učinio bilo je rezanje dugo stvaranih čvrstih veza HDZ-a i gradske uprave. Sistematizacijama radnih mjesta i otpremninama riješio se najzvučnijih HDZ-ovaca, koji pak nisu ostali na ulici jer su u vrlo kratkom vremenu uglavnom ostvarili sinekure u državnim i županijskim ustanovama i tvrtkama. Nakon odlaska starog vodstva, na čelu s Ivicom Pandžićem, i kratkog interregnuma s Antom Markotićem, stranku je preuzeo tadašnji ravnatelj Gradskog kulturnog središta Željko Primorac. On nije uspio pomiriti sve stranačke frakcije niti spriječiti Pranića u oduzimanju dijela HDZ-ova biračkog tijela. To nije uspio jer stranka, umjesto da što više proširi svoju bazu usidrena na centru ili desnom centru, u svome je diskursu otišla previše desno, u ekstremne vode. A izgubila je i dobar dio svojih prekograničnih glasača koji su izbrisani s popisa birača.
Primorac je vodio stranku dvije godine, sve do ovoga ljeta, kada je odlukom "odozgo" za stranačkog povjerenika postavljen Zdravko Primorac, gradski vijećnik HDZ-a u Vrgorcu.
Stranka trenutačno nije u dobrom stanju, svela se na aktivnost nekolicine pojedinaca koji nekoordinirano djeluju u Gradskom vijeću i izvan njega. Metodom mrkve prema jednima, a batine prema drugima, Pranić svakodnevno pokušava podijeliti HDZ i tako ga rastrojiti. Po Vrgorcu se zna komentirati da je HDZ heterogena stranka s frakcijama, a koje može povezati samo vlast u lokalnoj samoupravi, pa je zato sada lagan plijen. Međutim, radi se o čvrstoj organizaciji odanog članstva i biračkog tijela koja se i u prošlosti znala izvući iz različitih kriza, pa treba još pričekati i vidjeti koliko je Pranić – a čija je strategija jasna od prvog dana – zaista uspješan. Kako kaže stara novinarska frazetina: pokazat će vrijeme.