Svaka nova vlast znači i nova obećanja u smjeru otoka i otočana. To redovito budi i nadu samih stanovnika hrvatskih otoka, a u tom smjeru išla je i najava ministra državne imovine Gorana Marića, kako će se vrijedne nekretnine i zemljišta prepustiti na upravljanje jedinicama lokalne samouprave. Pa je tako prvi čovjek novoustoličenog ministarstva bio zatražio da mu gradonačelnici i načelnici pošalju listu prioriteta - što bi im olakšalo buduće poslovanje i ulaganje.
Tako se na tom popisu našlo bezbroj devastiranih odmarališta firmi iz bivše države, vojarni nekadašnje vojske, državna zemlja koja, iako rekosmo državna, vlasnika u stvari i nema jer – nije knjižena na državu, kao i stanovi nekadašnjih tvrtki koje su odavno propale i pravno ne postoje, pa šume koje i jesu i nisu državne...
Puno toga se našlo na tom popisu, a mi smo provjerili stanje na terenu, preciznije na Visu i Šolti kojima ovakav vid poticaja, bolje reći razrješenja imovinsko-pravnih odnosa, itekako trebaju ako se žele razvijati i zadržati mlade.
Prebacivanje vlasništva
- Tražili smo od ministra Marića da nam država vrati na upravljanje šest stanova u Komiži, kako bi mogli sutra poboljšati i kadrovsku i demografsku sliku otoka. Tko će vam doći živjeti na škoj, ako nemate osiguran smještaj? Takvih šest stanova bila nam je odlična platforma za “pregovore” sa apotekarima, liječnicima ili učiteljima koji su željeli zasnovati radni odnos u Komiži – u priču o državnoj imovini koja bi se sutra opet trebala prepustiti jedinicama lokalne samouprave uvodi nas Tonka Ivčević, gradonačelnica Komiže, na južnoj strani otoka Visa. Naime, do 2012. grad je i upravljao sa šest stanova koje je izgradila tvornica “Neptun”, no pretvorbom te poslije privatizacijom, ti stambeni prostori postali su vlasništvo države, koja je ingerenciju predala - gradu.
- Brinuli smo o stanovima, plaćali pričuvu, jedan koristi apotekar, drugi liječnik, a ostali su dati socijali za stanovanje. No zadnjih šest godina brigu je opet preuzela država, a nama na “terenu” to baš i ne da puno manevarskog prostora kada nekom od stručnjaka nudimo radno mjesto na otoku, a bez mogućnosti stambenog zbrinjavanja. Stoga sam i zamolila ministra Marića da nam država opet vrati te stanove, jer će se skoro jedan i isprazniti, a mi domicilni najbolje znamo tko i što nam treba za bolji život. Kada nam dođe stručnjak, ako mu možete ponuditi stan, odmah s njim dolazi i obitelj, pa će sutra ostati i živjeti na Visu – pojašnjava dalje Ivčević, iznoseći i primjer dobre prakse. Tako je Komiža za vrijeme premijera Zorana Milanovića dobila dva državna objekta u vlasništvo.
- U nekadašnjoj gradskoj bašti, koju nam je država darovala, uredili smo dnevni boravak za strarije mještane, a u nekadašnjem Domu JNA sada imamo Kulturni centar Ivan Vitić i Interpretacijski centar Geoparka.
Niže nam čelnica Komiže, inače iz redova SDP-a, još jedan dobar primjer kada jedinica lokalne samouprave dobije na korištenje državnu imovinu – Radnu zonu Ravno, za koju je u tijeku natječaj za izradu projektne dokumentacije.
- Plan je sutra imati u zoni suhe vezove, reciklažno dvorište, skladište za ribarski ili neke druge obrte. Ulaganje je sufinancirano od strane Splitsko-dalmatinske županije i hvala županu Blaženku Bobanu na podršci jer otvaranje radne zone donosi i nova radna mjesta, a to nam je gorući problem na otoku. Ne može se živjeti od sezonskih poslova, za mlade obitelji treba osigurati stalni posao, a time je uvjetovan i njihov ostanak u našoj Komiži.
Nova radna mjesta na Šolti
Na sjevernoj strani otoka, više od desetljeća imaju sličan problem, budući grad Vis “obiluje” vojarnama bivše JNA, koje propadaju, a mještani ne mogu ništa s njima jer su u vlasništvu države.
- Valjda ćemo napokon i taj problem privesti kraju! Ministar Marić tražio je listu prioriteta, sve je u proceduri, pa čekamo skoro rješenje. Svi problematični prostori, sve građevine su definirane prostorno-planskom dokumentacijom, a sutra bi ih “iskoristili” za poboljšanje života na otoku, od turističkih namjena, gospodarskih, pa stambenih i društvenih. Puno toga je u planu, puno toga nam treba, a i moći ćemo sve to realizirati ako nam država prepusti prostore na upravljanje – kazat će Ivo Radica, HDZ-ov gradonačelnik Visa, koji se može pohvaliti i povećanjem broja stanovnika u svom gradu, te odličnim turističkim rezultatima, najboljim u nautičkom sektoru.
Novim ulaganjima želi to sve i “podebljati”, obnoviti “kasarne”, prenamjeniti ih modernom životnom stilu, što bi definitivno bio još jedan zamašnjak poboljšanja demografske slike Visa. A to valjda svi želimo!
Što se događa na Šolti, škoju najbližem Splitu, upitali smo nezavisnog načelnika Nikolu Cecića-Karuzića:
- Novim zakonom o državnoj imovini već je jedan veliki problem otoka Šolte riješen. Naime, prije punih 15 godina investitorima su Šoltani prodali zemljište na južnoj strani otoka, u Livki, no kako to kod nas uvijek biva, zapelo je na imovinsko-pravnim odnosima. Sada se i na to napokon stavio “ad acta”, sve je regulirano, pa ćemo sutra imati u toj uvali marinu, hotel s pet zvjezdica i 1650 ležajeva, a nama mještanima to osigurava ono najvažnije – nova radna mjesta.
Nabraja dalje Cecić-Karuzić kako je stalno zaposlenje jedini magnet za zadržati ili privoliti nove obitelji da za svoju adresu izaberu – otok. Nema previše tu mudrovanja, ili imaš posao ili seliš na kopno.
Čekamo, a ne znamo što!
- Imamo čvrsto obećanje iz ministarstva kako će nam država darovati zemljište, parcelu u Srednjem Selu, gdje nam je plan izgraditi starački dom. Zatim čekamo okončanje i pregovora što sa dvije vojarne na Šolti. Jedna je iznad Grohota “Vela straža”, a druga na zapadnom dijelu škoja kod Maslinice “Marinča rat”. Razgovara se o dodjeli koncesije na 99 ili 50 godina budućim investitorima ili će se dati na upravljanje općini. Vidjet ćemo koji je model najbolji, no samo da se napokon nešto i pokrene. Sve nešto čekamo, a ne znamo što! A jasno je svima - bez ulaganja nema ni rezultata, nema novih stanovnika na otoku, nema napretka - sve ono što, nažalost, svi znamo, iznosi nam načelnik Šolte, i s pogledom uprtim u Zagreb, u vladajuće, kako će se ovog puta ipak nešto i pokrenuti, pomaknuti s mjesta, a ne samo ostati na obećanjima.
Jer, evo, već skoro tri desetljeća imamo državu, a očito još ne znamo kako najučinkovitije raspolagati tom našom, državnom imovinom.