Na Hvaru živi i šest stalno nastanjenih Engleza, a mi smo pohitali do onog najpoznatijeg, donekle i najčudnijeg, poznatog blogera Paula Bradburyja, da bismo čuli što kaže o srazu dviju reprezentacija u nogometu – hrvatske i engleske.
– Nakon studija njemačkog i ruskog jezika, a zatim humanitarnog rada u Gruziji, Ruandi i Somaliji te kraćeg ili duljeg boravka u čak 95 zemalja svijeta, skrasio sam se u Hrvatskoj. Moja supruga je Jelšanka Miranda Miličić Bradbury, s kojom imam dvije prekrasne kćerkice Hannah (11) i Taliah (9), a uz njih sam se posve zaljubio u ovu prekrasnu zemlju. Nije mi puno trebalo da vidim sve to bogatstvo oko sebe i čvrsto sam svim silama odlučio promovirati svoju novu domovinu u vodičima, knjigama, portalima...
Ipak, nakon početnih dojmova, moram reći da danas nije lako biti Englez u Hrvatskoj, najprije sletiš ovdje ko padobranac, moraš puno lavurat, a sada se još treba i opredijeliti za koga si, za Englesku ili za Hrvatsku – veli Paul, kojeg cijeli otok zna po njegovim kratkim rukavima u doba kada snijeg pada ili kada najjača bura puše, kao pivopiju koji reklamira hrvatska vina...
Veselje i tuga
Zanimljivo mu je da se hrvatski narod sada odjednom budi, da napokon Modrića i Subašića dižu u nebo, iako je prije samo nekoliko tjedana bilo sasvim drukčije. Ljudi očito zaboravljaju na sve probleme, na puno toga i okreću se nogometu, žele kakav-takav odušak. Ništa drukčije nije ni u Engleskoj, euforija trese i veliki škoj, pa ipak je polufinale SP-a prvi značajniji uspjeh te reprezentacije nakon 1966. godine, kada je kao domaćin bila prvak.
Englezi vjeruju u odličnog vratara Pickforda, iskusnog Younga, nepredvidljivog Sterlinga, a napose kapetana Kanea koji se toliko "nazabijao" u Rusiji.
– To je zaista točno, i nas muči taj Brexit... Treba nam nešto da malo zaboravimo na sve teškoće, a nogomet je dobra prilika. Na prijašnjim prvenstvima smo uglavnom "davili" po terenu, ali čini mi se da je Gareth Southgate sada unio puno novina u igru, ekipa je mlada i u usponu; riječ je o jednoj utakmici i nikad se ne zna kako će to završiti. Naravno, supruga i kćeri su za Hrvatsku, a ja ću slaviti ako dobije Engleska, no neću biti tužan ni ako njihova ekipa uđe u finale.
Bit će čuda ako se bude razigravalo na penale, pijani Englezi će u slučaju pobjede, ali i poraza, rasturiti sve po obali i škojima. Neće oni gledati je li to zbog veselja ili neizmjerne tuge i neka se zato snage reda dobro pripreme – poručuje Bradbury, koji će utakmicu najdirektnije komentirati za brojne portale iz svog ureda u "Splendidu".
Eto, tako razmišlja čovjek koji je odrastao u Manchesteru, ali se svom ocu koji je tamo stigao iz Birminghama još kao šestogodišnji dječak zakleo da će do kraja života ostati vjeran Aston Villi. Zato mu je i danas čisto neugodno, da ne kažemo koju grublju riječ, kada mu netko spomene najvećeg (i gradskog) rivala Birmingham City, a u nas mu je Hajduk i dalje svetinja.
To je fenomen, dodaje on, a mi ćemo našim "vatrenima" poželjeti proboj u završnicu SP-a, bez obzira na veliko prijateljstvo s Paulom, ništa mu se zbog toga neće dogoditi. Nama se pridružuje i Mario Cvrković, jelšanski Slavonac koji svojim prigodno ukrašenim karetom po mjestu svakodnevno promovira Hrvatsku, ne samo u ovoj, nego i u svim drugim prigodama.
Mark Thomas: Moji će svakako u finale...
- Bit će 2:0. Naravno, za Englesku. Prvi gol zabit će Kane, drugi Sterling...
Prognoza je to Engleza Marka Thomasa ishoda večerašnje (srijeda) polufinalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva u Moskvi. Urednik "The Dubrovnik Timesa", prvog hrvatskog lista na engleskom jeziku i počasni konzul Ujedinjenog Kraljevstva u Dubrovniku već 20 godine živi u Hrvatskoj, oženjen je Hrvaticom i s podijeljenim osjećajima dočekuje ogled "vatrenih" i "triju lavova".
Srce, dakako, vuče domovini, pa će u poluzavršnici navijati za Englesku, a ako Hrvatska pobijedi i prođe dalje, odjenut će kockasti dres i s vrha gradskih zidina podržati "vatrene" u borbi za svjetski tron.
- Kako god okreneš, moji ulaze u finale – opisuje kratko svoju win-win poziciju Thomas, koji je od malih nogu ljubitelj nogometa i fan engleske reprezentacije, bez obzira na ranking.
A te 1998., kad su Hrvati osvojili broncu, a Englezi ispali u ranoj fazi natjecanja, Mark se doselio u Dubrovnik i ostao trajno u Gradu. Stigao je poslijepodne uoči otvorenja Igara, dan kasnije su "stari" "vatreni" osvojili treće mjesto na Mundijalu. Dva desetljeća poslije, Hrvatska i njegova Engleska su među svjetskih top četiri. Ćudljivi bog nogometa spojio ih je na stadionu Lužnjiki i Marka doveo u krajnje neobičnu situaciju. Iako se na Facebooku našalila da će do kobne srijede tražiti razvod, njegova supruga Dubrovkinja Boba neće se ljutiti, kakav god bude krajnji rezultat. Marku na ruku u tom pogledu ide ženin manjak interesa za nogomet.
Hrvati su favoriti
Donedavno je gospođa Thomas, kaže, mislila da će Hrvatska s Brazilom igrati za naslov, a Engleze je otpisala. I Mark je na početku smotre bio sumnjičav prema svojim zemljacima:
- Priznajem da nisam vjerovao da će "tri lava" ovako daleko dogurati. Isprva smo mislili da će i sam prolazak grupe biti uspjeh. Pa smo onda preživjeli triler na jedanaesterce s Kolumbijom, pa preskočili Švedsku... nacija je u pozitivnom šoku, još i više jer smo na Svjetsko prvenstvo poslali najmlađu moguću reprezentaciju, bez iskustva i velikih očekivanja. Mislim da je izbornik Gareth Southgate odigrao ključnu ulogu u ovom plasmanu. On je i na igrače i na gledatelje djelovao kao apaurin, posložio je na pravi način momčad, što mu nije bilo teško jer je kao trener mlađe reprezentacije upoznao većinu današnjih prvotimaca – govori Mark Thomas dok nam pozira u bijelom dresu s grbom engleskoga nogometnog saveza.
Tri lava u polju crvenih ruža najstariji su nogometni amblem na svijetu, što ne čudi ako se zna da je Otok zavičaj najpopularnije globalne igre. Dok se naš sugovornik razbacuje navijačkim rekvizitima, Dubrovčani u prolazu dobacuju: "He is going home". Mark se zasad drži one "It is coming home", misleći pritom na pobjednički kip božice koji Engleska čeka od davne 1966. godine.
- Iskreno, meni bi bilo najdraže da Engleska bude prvak, a Hrvatska treća, ali nisam siguran da će tako na kraju i biti. Francuska je u ovom trenutku najbolja na turniru. A vi Hrvati ste, ako pogledate momčadi, blagi favoriti. Kod nas je samo kapetan Harry Kane svjetska klasa, a kod vas je cijela hrpa igrača ključna za najveće svjetske klubove, Barcelonu, Real, Liverpool... srednji red vam je mnogo bolji od našega, tako da je teško reći što će na terenu prevagnuti. Igra se 90 minuta, lopta je okrugla. Argentina, Brazil, Španjolska i Njemačka su odavno doma, a za nas i vas još ima šanse – ističe Mark, omotan navijačkom zastavom koju neće javno pokazivati jer utakmicu planira gledati u "miru" svoje kuće.
Bit će napeto, ali ne i neizvjesno u završnici. Jedna njegova momčad igrat će za zlato, druga za broncu, pa što bude, kaže ovaj vjerni navijač Wimbledona, londonskog nogometnog trećeligaša koji dijeli ime s najprestižnijim teniskim turnirom.
- Bijelo-crvena moja....Hrvatska ili Engleska, za Marka su stihovi i boje isti, samo je uzorak različit. Kockasta za Modrića i "vatrene", križ svetog Jurja za Kanea i družinu.
Nick Colgan: Slavit ću tko god pobijedi!
Na spomen imena Nicka Colgana svi partijaneri, posebice ljubitelji elektroničke glazbe u Hrvatskoj, odgovaraju: "Garden!"
Nekadašnji producent ultra-popularne grupe UB40 u našoj zemlji postao je poznat nakon što je na Jadran doveo festival "Garden". Od njega je u nekoliko godina stvorio brend. Na hrvatsku obalu već više od deset ljeta dovodi tisuće Engleza. Nekad u Petrčane, danas u Tisno.
I Colgan se odavno skrasio u Hrvatskoj. Prvo u Zadru, a od prije dvije godine postao je stanovnik Zagreba. Zato Nicku neće biti lako kad "vatreni" večeras krenu na "Gordi Albion". U polufinalu Svjetskog prvenstva srest će se njegove dvije domovine. Ona "prava" – Engleska i "pričuvna" – Hrvatska.
Kako ste reagirali kad ste shvatili da će se u polufinalu Svjetskog prvenstva u Moskvi susresti Engleska i Hrvatska?
– Bio je to nevjerojatan osjećaj! Za mene je to, što mi Englezi kažemo, win-win situacija, s obzirom na to da će jedna od reprezentacija, od kojih se to, realno, nije očekivalo, doći do finala.
Jeste li pratili dosadašnje utakmice hrvatske i engleske reprezentacije?
– Naravno! Obje su reprezentacije igrale odlično, pokazale su klasu tijekom cijelog turnira, makar sam dobro izgrizao nokte nakon svih tih produžetaka i jedanaesteraca! Živci su mi dobro narušeni, ali, ipak, s veseljem čekam današnju utakmicu.
Za koji klub navijate na Otoku?
– Nogomet je oduvijek bio moj sport broj jedan. Dok sam bio dijete, igrao sam ga svaki dan u parku, nakon škole. Sve dok ne bi pao mrak. Ja sam iz Birminghama, pa je jedini klub za koji mogu navijati naš drugoligaš Birmingham! Moj je unuk nedavno postao članom tog kluba, na što sam vrlo ponosan.
A za koga navijate u Hrvatskoj?
– Kad sam u Zadru i na obali, navijač sam Hajduka. Kad sam u Zagrebu, podržavam Dinamo, ha-ha!
Imate li ljubimca među današnjim engleskim reprezentativcima?
– Engleska ima talentiranu, mladu momčad. Teško je odabrati samo jednog. Možda su mi najdraži Kane, koji se ove godine profilirao u velikog strijelca, i Trippier, koji daje 110 posto u svakom dvoboju.
Tko vam je broj jedan među "vatrenima"?
– Modrić, Subašić i Rakitić su dosad bili sjajni, ali mi se puno svidio Badelj. Nije imao veliku minutažu, ali je odličan vezni igrač.
Pretpostavljam da ćete utakmicu gledati u vašoj ljetnoj bazi, Tisnom?
– U pravu ste. Spustit ću se iz uvale Rastovac, gdje se odvijaju zabave, u centar Tisnog. Jedva čekam da utakmica počne! Stalno pričam o njoj sa svojim prijateljima iz Engleske. Dobar dio njih je išao u Moskvu. A danas ću se javiti uživo i za jutarnji program BBC radija, da bih pričao o utakmici.
Imate li podijeljene osjećaje kad je u pitanju reprezentacija za koju ćete navijati ili ste, ipak, domoljub?
– Kao što sam već rekao, dvoboj Hrvatske i Engleske će mi biti lakše gledati nego bilo koju utakmicu dosad, jer ću slaviti tko god prođe!
Za kraj, vaša prognoza. Tko će igrati u finalu Svjetskog prvenstva?
– Ako me već prisiljavate na odgovor, onda ću reći Engleska i Francuska. No, ja sam vam očajan, kad su u pitanju predviđanja. Najviše mi je žao što se Engleska i Hrvatska nisu mogle sresti u finalu – poručio je Nick Colgan.