StoryEditorOCM
DalmacijaEkološka katastrofa

Godinu nakon požara: vegetacija se polako oporavlja, ali za ptice je to još uvijek - pustinja

27. svibnja 2018. - 10:58

Trebat će desetljeća da se na prostoru podno Mosora kojeg je prošlog ljeta poharao veliki požar začuje opet pjev brojnih ptica koje su tu imale svoj dom. Promjene u ekološkoj mreži podno Mosora su drastične – tako stanje godinu dana nakon katastrofe u kojoj je plamen stigao do prvih kuća Splita opisuje Ivica Lolić, predsjednik Ornitološkog društva Brgljez kamenjar iz Žrnovnice.

Udruga od 2010. godine provodi monitoring ptica, odnosno, redovito prati i promatra ugrožene vrste i zajednica ptica i prati migracijske sustave ptica za Hrvatsku agenciju za okoliš i prirodu (HAOP).

Rezultati tih istraživanja su uključeni u strateške nacionalne dokumente poput Crvene knjige ptica, dokumenta koji evidentira ugrožene ptičje vrste u Hrvatskoj, zatim, Strategiju zaštite prirodne i krajobrazne raznolikosti, Atlas selidbe ptica i sl. U svakom slučaju, Ivica Lolić je dobro upućen u ekološke posljedice velikog požara.

U odnosu na prije, s ornitološkog stajališta, cijelo je to područje, kaže jednostavno Lolić, pustinja. I, suprotno uvriježenom mišljenju, ptice se ne mogu tek tako skrasiti na nekom drugom području.

- Požar je jako negativno djelovao na veliki broj ptica. Sada je to područje pustinja, izgubilo se jako puno staništa. Najviše su stradale ptice dupljašice, koje su izgubile svoja mjesta za gnježđenje. Teško će se to nadoknaditi, iako je područje rijeke Žrnovnice povoljno stanište bogato hranom, ali ptice sada nemaju dovoljno duplji za gnježđenje. U samom požaru je najviše stradao leganj, Caprimulgus europaeus, kojeg je vatra zatekla baš na gniježđenju, baš kada su imali mlade. Leganj se gnijezdi malo kasnije nego druge pjevice, a inače su su bili brojni podno Mosora upravo na dijelu koji je izgorio. Mislim da se može reći da je izgorjelo preko 1500 mladih ptića – kaže Lolić.

Što manje ptica, više mušica!

Dupljašice – osim leganja, tu su još žune, djetlići, sjenice, ali i ćuk i sova - vrlo su važne ptice za funkcioniranje ekosustava. Pjevice među njima se hrane ličinkama i kukcima, dok se ćuk i sova hrane glodavcima. Na taj način imaju važnu ulogu u kontroli štetnika.

I vrste koje požar nije zatekao na gniježđenju, nastavlja dalje Lolić, pretrpjele su velike štete jer promjena staništa je, kao i kod ostalih vrsta, i kod ptica jako teška. Sva su povoljna staništa u pravilu već zauzeta.

- Ptice su često veoma izbirljive kad "biraju" stanište na kojem će živjeti. Tijekom godine mijenjaju staništa, no uvijek se vraćaju na isto područje radi gniježđenja. Uzmimo kao primjer Eleonorinog sokola koji se gnijezdi na dalmatinskim pučinskim otocima poput Sv. Andrije, a zimuje čak na Madagaskaru. Ptice imaju složeni životni ciklus selidbe, gniježđenja i podizanja mladih. Zbog takva načina života, veoma su osjetljive na negativne promjene u okolišu pa su upravo zato njihovo bogatstvo i raznolikost dobri pokazatelji kvalitete okoliša i za ljude koji u tom istom prostoru žive. S obzirom na to da se uvijek vraćaju na isto područje na kojem imaju svoj teritorij, svoje granice, one zapravo nemaju gdje pobjeći. Na primjer, podno Mosora su se gnijezdili orlovi zmijari koji će jako teško pronaći novo stanište, jer su sva prigodna staništa zauzeta od drugih parova. Isto tako i dupljašice, razne žune i djetlići, one više uopće ne žive na opožarenom području jer su ostale bez šume i izvora hrane, a sve druga pogodna područja su zauzeta. Jako će teško naći mjesto negdje drugdje – pojašnjava dalje Lolić.

Posljedica požara je tako smanjenje ukupnog broja ptica. Vrste kojih su šume bile pune vratit će se tek nakon što narastu nove šume, ali ne odmah, već nakon što te nove šume dovoljno ostare da se u dupljama stabala mogu gnijezditi. Riječ je, dakle, o desetljećima. Istovremeno, područje rijeke Žrnovnice i dalje će biti bogato hranom – kukcima, mušicama, komarcima – koje neće imati tko jesti, i eto potencijalnog problema za ljude. Već ovog proljeća se stanovnici pojedinih istočnih dijelova grada žale na najezde mušica, a u godinama koje dolaze - taj će problem biti samo još veći.

Nestanak čitavih vrsta

Lolić ipak kaže kako se uništenje ptičjih staništa ne može, barem još ne, dovesti u vezu s najezdom štetočina.

- Riječ je o prirodnim ciklusima, pa je tako npr. populacija lastavica stabilna samo ih je sve manje u urbanim sredinama, a više se drže prigradskih krajeva i sela gdje za njih ima više hrane. Tijekom migracije strada i do pola lastavica, ali se vrsta oporavi na gniježđenju jer jedan par ima dva gnijezda godišnje. Dakle, na nestanku dupljarica profitirat će neke druge vrste. Populacija ptica pjevica za koje također radimo monitoring i dalje se gnijezdi na ušću Žrnovnice i ne pokazuje neka odstupanja, a opožareni kraj će npr. pogodovati grabljivicama, kojima je vatra očistila teren, ili jarebicama kamenjarkama - kaže Lolić.

No, iako će se ovakvom razvoju događaja možda razveseliti pokoji lovac, činjenica je da je riječ o scenariju u kojem je biološka raznolikost drastično reducirana, odnosno čitav kraj je biološki osiromašen. Dalmacija je pri tom osobito važno područje kada je raznolikost ptičjih vrsta u pitanju.

- Od 401 zabilježene ptičje vrste u Hrvatskoj, u Dalmaciji ih živi više od polovice. Razlog tome bila su očuvana i raznolika stajališta, no zbog ljudskog djelovanja, što ekspanzije gradnje, što zbog isušivanja močvarnih područja, što zbog sve većih i sve češćih požara, ta raznolikost je već uvelike ugrožena. Nestaju brojna staništa, kaže Lolić, a biljne i životinjske vrste izumiru i do 1000 puta brže nego u prirodnim okolnostima. Dalmatinski pelikan nekad je vladao dolinom Neretve, a posljednji su primjerci nestali početkom 20.-og stoljeća, kao i ćelavi ibis, crkavica, sup starješina. Riječ je vrstama koje su izumrle u Dalmaciji, a njima treba pridodati još desetke kritično ugroženih (bjeloprsta ševa gnijezdila se upravo na opožarenom području), ugroženih (skoro sve grabljvice, od surog orla do raznih vrsta sokolova) i osjetljivih vrsta. Za očuvanje ptičjih vrsta zadnjih je godina uložen veliki trud, i sada treba početi ispočetka, zaključuje Lolić.

Važnost monitoringa

- Prethodnih godina naše je društvo postavilo brojne kućice za ptice na ovom sada opožarenom području. Gotovo su sve izgorjele. Hitno je potrebno postaviti nove kako bi se održala stabilnost ptica dupljašica koje su najviše pogođene gubitkom prirodnih duplji koje su također izgorjele sa stablima. Do sada je društvo Brgljez kamenjar tijekom monitoringa koje smo provodili za HAOP na nekim područjima po prvi put utvrdilo nova područja gnježđenja važnih vrsta ptica koje se nalaze u crvenoj knjizi - npr. gnježđenje triju vrsta na imotskom polju kao što su kosca (crex crex), šljuka kokošica (gallinago gallinago), malobrojne gnjezdarice eje moćvarice (Circus aeruginosus). Sada treba provesti monitoring opožarenog područja kako bi se dobio uvid u stvarno stanje, odnosno, procjenu o tome kako najbolje i najbrže pridonijeti stabilnosti onih vrsta koje su požarom izgubile svoja mjesta za gniježđenje.

Ne bi bilo loše niti pri pošumljavanju izgorenog područja voditi računa i o ornitološkom gledištu, kaže na kraju Lolić, a to bi značilo da svakako prednost treba dati bjelogoričnoj šumi, prije svega hrastu, pred borom.

 


Ornitološko društvo „Brgljez kamenjar“ utemeljeno je 2010. godine kao dobrovoljna, nevladina strukovna organizacija koja se bavi očuvanjem ptica i njihovih staništa. „Brgljez kamenjar“ istražuje svijet ptica i sudjeluje u njegovoj zaštiti, prati i promatra ugrožene vrste i zajednica ptica (monitoring), prati migracijske sustave ptica, radi na popularizaciji znanosti o pticama (ornitologija) i problematici zaštite ptičjeg svijeta. Naime, rezultati našeg djelovanja uključeni su u strateške dokumente na nacionalnom nivou (Crvena knjiga ptica, Važna područja za ptice u RH, Strategija zaštite prirodne i krajobrazne raznolikosti, Atlas selidbe ptica Hrvatske itd.).


U Crvenoj knjizi ptica, kao posebno ugroženo stanište navodi se rijeka Cetina, odnosno Sinjsko polje, sjeverozapadna Dalmacija i Pag, Vransko jezero i dolina Neretve.
 

Cetina:
Područje uključuje rijeku Cetinu, stoji u knjizi, od izvorišnog dijela do ušća, te nekoliko krških polja uz nju: Paško, Suho, Sinjsko i Hrvatačko.
- kritično ugrožene vrste:
veliki ronac, crvenonoga prutka, crnoprugasti trstenjak
- ugrožene vrste:
eja močvarica, eja livadarka, zmijar, ćukavica
- osjetljive vrste:
mali sokol, sivi sokol, kosac, kratkoprsta ševa
 

Sjeverozapadna Dalmacija i Pag:
Područje s mnogo muljevitih i pjeskovitih obala i sprudova, plitkih uvala, laguna
i zaštićenih morskih kanala te kamenjarskih pašnjaka.
- ugrožene vrste:
eja močvarica, eja livadarka, zmijar, siva štijoka, ćukavica,
morski kulik, žalar cirikavac, veliki pozviždač, zlatar pijukavac, mala čigra
- osjetljive vrste:
blistavi ibis, mali sokol, sivi sokol, mala šljuka, vlastelica, prugasti
pozviždač, oštrigar, kratkoprsta ševa, velika ševa
 

Vransko jezero i Jasen:
Ovo područje obuhvaća Vransko jezero kod Pakoštana, najveće jezero u Hrvatskoj, te okolna staništa.
- kritično ugrožene vrste:
mali vranac, mala štijoka
- ugrožene vrste:
bukavac, čaplja danguba, velika bijela čaplja, zmijar, eja močvarica,
eja livadarka, siva štijoka, riđa štijoka
- osjetljive vrste:
blistavi ibis, mali sokol, mala šljuka, vlastelica, kratkoprsta ševa
 

Delta Neretve:
- kritično ugrožene vrste:
mala štijoka
- ugrožene vrste:
bukavac, zmijar, eja močvarica, siva štijoka, riđa štijoka, morski
kulik, brkata sjenica
- osjetljive vrste:
mali sokol, mala šljuka, oštrigar, vlastelica, prugasti pozviždač,
velika ševa

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. travanj 2024 16:38