Jedinstveno rješenje za dva goruća problema: Ovaj čovjek ima ideju kako jednim potezom vratiti život u dalmatinsko zaleđe i na obalu dovesti kvalitetne, zadovoljne radnike

Darijo Antunović, bivši izvršni direktor KTC Jadran, za Makarsku je kroniku iznio svoju viziju turizma i odgovorio na pitanje do kad možemo ovim tempom zidati apartmane i otvarati hotele s obzirom na održivi razvoj, postojeću infrastrukturu i ograničene prirodne resurse.

Sprema li nam se potpuni turistički kolaps? Istaknuti stručnjaci otkrivaju do kad možemo ovim tempom zidati apartmane i otvarati hotele te upozoravaju: 'Ove greške ne smijemo ponavljati jer ćemo se pretvoriti u favele koje nitko ne želi posjetiti'

Antunović najbolje govori o sebi kao turističkom djelatniku koji nije dijete socijalizma, nego je navikao na stalne mijene i prilagođavanje istima, kada kaže kako on u problemima voli vidjeti prilike. Tako je i s deficitom radne snage uslijed sve veće izgradnje i razvoja turizma.



- Ključni problem nije samo broj djelatnika, niti njihova kvaliteta. Jedan od problema je kvaliteta života tih djelatnika. To možemo gledati kao ogromni problem, što uistinu jest, ali u tom problemu možemo vidjeti fenomenalnu priliku. Moj je princip da iz najgore situacije izvučem nešto što će u konačnici rezultirati pozitivnim ishodom. Dakle, osnovna strategija zadržavanja radnika u Hrvatskoj nije samo povećanje plaća, iako je to jedna od mjera, prva mjera zapravo. No radnici ne idu samo zato vani, nego još više zbog odnosa koji je tamo puno ljudskiji, jer tamo imaju osjećaj da su cijenjeni. Nitko neće vani otići zbog par stotina eura - počinje Antunović.

Što možemo onda učiniti da zadržimo radnike, a da to nije samo veća plaća?

- Idemo razmisliti što nas okružuje. Imamo s jedne strane tunel Sv.Ilija, a u planu je i povezivanje Ravče s južnim dijelom Rivijere. Svi pričaju kako treba revitalizirati Zagoru. A evo prilike. Kroz ekspanziju gostiju koji će doći u nove hotele bit će nužno promišljati o radnicima, a upravo je Zagora idealna lokacija za izgradnju smještajnih kapaciteta za radnike. Blizina i prometna povezanost sa Zagorom iz koje se ionako rapidno iseljava prilika su da se sve to napravi - gore.

I tako ne bismo imali sezonu samo uz more, nego bi i Zagora imala svoju sezonu. Uz turiste u prvom redu do mora Zagora bi dobila svoju sezonu koja bi trajala 5,6-8 mjeseci...A ti bi ljudi isto imali potrebe u smislu ugostiteljskh objekata, trgovina, koji bi se uslijed ovih procesa otvarali. Ljudi bi stanovali gore, i revitalizirali Zagoru, a mi bismo riješili pitanje kadra čiji je preduvjet zadovoljan i kvalitetan radnik.

Bi li se na taj način mogle preseliti cijele obitelji?

- Naravno. Pojedinci bi u tome vidjeli priliku za otvaranje obrta gore, jer bi velik dio potrošnje bio usmjeren upravo gore. Ta bi mjesta nesumnjivo doživjela procvat, jer bi dobila ljude koji će tuda cirkulirati i pokrenuti procese za koje svi misle da su nemogući. Uz kvalitetan smještaj i korektne plaće radnici bi bili zadovoljni, a onda bi kvalitetno i motivirano odradili i sezonu.

A stalni radni odnos kao rješenje?

- Još bolje, tako bi se izbilo još razloga za odlazak, a samim time bi i kvaliteta turizma bila bolja. Čak ako bi u konačnici, zbog samih ulaganja, cijene za turiste bile veće, gost će uvijek radije platiti malo više za uslugu koja je kvalitetna, nego neznatno manje za uslugu koja nije dobra. Investitori će morati biti spremni uložiti u te objekte, ali dugoročno će se isplatiti i njima, i turistima, i Zagori koja će se revitalizirati.

A ako se to ne dogodi, kakav nas crni scenarij čeka?

- Mislim da to nitko ne može procijeniti, ali ja bih radije razmišljao pozitivno. U svakom slučaju, investitorima bi trebalo biti maksimalno spreman izaći u susret, pri čemu mislim na jednice lokalne samouprave. Jer, kroz druge pozitivne efekte koji će dovesti ljude u raseljeni dio, zanemariva je svaka olakšica.

Mislite na komunalni doprinos?

- Između ostaloga. Kratkoročno bi to možda dobro došlo, ali dugoročno će se dobiti puno više ako se bude gledala šira slika. Za investitore se treba boriti, i lobirati da ulažu u njihovim krajevima, jer će otvaranjem radnih mjesta i otvaranjem novih objekata stvoriti prosperitet za jedinicu lokalne samouprave.

Imaju li po vama jedinice lokalne samouprave autonomiju da se same dogovaraju, primjerice Makarska i Vrgorac, ili moramo čekati da država takvo što zakonski regulira? 

- Bilo bi idealno kada bi postojala regulativa na razini države u smislu strategije, koja bi investitorima omogućila da već kod planiranja imaju jasne okvire na koji način mogu ulagati i koliko će ih to koštati, ako bi htjeli izgraditi i smještajne jedinice za radnike. Jer, ako se investitor mora boriti ovdje sa svim dozvolama i proći kalvariju, pa sve to isto prolaziti gore, onda je to veliki problem. Nije stvar samo u novcu, nego vremenu i energiji.