- Zašto smo tu? Pa triba ljudima pomoć, a nama je čast - možda se u ovom konciznom odgovoru krije uspješno djelovanje i to punih 80 godina članova Dobrovoljnog vatrogasnog društva Dugi Rat, koji će ovu značajnu obljetnicu obilježiti događanjima u sljedećih mjesec i pol dana.
Pa su htjeli vatrogasci sve prvo "začiniti" zajedničkom fotografijom svih veterana i mlade ekipe koja sada drže konce "gašenja" u svojim rukama. A mi smo se u ćakuli s onim vremešnijima na tren vratiti u prošlost, 1938. godine kada je ideja za osnivanje vatrogasne jedinice došla od inženjera Vladimira Brucklera i strojobravara Ante Kašpara, inače dvojice Slavonaca koji su tada radili u dugoratskoj tvornici "La Dalmatienne".
Vlasniku "fabrike" Francuzu Grossu bilo je neobično da netko želi dobrovoljno gasiti vatru budući da su u njegovoj zemlji to obavljale vojne jedinice, no kako su požari u tvorničkim postrojenjima bili realna opasnost, Gross je financirao i cijelu vatrogasnu opremu: dvokolnu ručnu vatrogasnu štrcaljku, 400 metara kudjeljnih cijevi, mlaznice, ljestve prislanjače i kukače te rastegače, pa vitla, konopce, šljemove, lopate, pijuk, sjekire...
- I tako su naši preci gasili u Industrijskoj vatrogasnoj četi tvornice "Le Dalmatienne", no rat je sve poremetio, a 1950. godine postajemo Industrijsko dobrovoljno vatrogasno društvo, a zatim DVD "Dugi Rat". Po stažu u vatrogascima sam najstariji, od 1951. godine sam uključen u gašenje, a i dan danas sam tu - pojašnjava nam 85-godišnji Hrvoje Paštar, strojobravar koji je kao i redom svi "veterani-pumpjeri" bio uposlen u tvornici "Dalmacija".
- Tvornica nam je osigurala opremu, pa i prvo vozilo, kamion "ševrolet" kojem smo sami popravili i izgradili karoseriju, te time dobili prva navalna kola - kaže nam dalje Drago Gabrić, još jedan 85-godišnjak, koji je uključen u DVD od 1957. godine kada je pomogao gasiti veliki požar u Gornjem Sitnom, pa kako je uzeo šmrk u ruke, tako je među vatrogascima i ostao.
Bio je Drago i tajnik i predsjednik društva, a i danas bez obzira na desetljeća na plećima, prijateljima zna popraviti aluminijske felge na vozilima. Jer moto svih njih je pomoći drugima, pa nam to ističu i ostali iz ove "povijesne postrojbe": 80-godišnji Marko Vojnović koji je u društvo ušao 1954. godine, bio i zapovjednik te godinama održavao opremu.
- Svi su vam oni bili izuzetno aktivni u društvu, ili zapovjednici ili tajnici ili predsjednici - otkriva nam Miro Mimica legendarni Pape, te pohvaljuje ove momke koji su godinama bili pri pomoći svojim sumještanima kada je trebalo gasiti vatru, dovoziti vodu žednim mistima u planini koja ni danas nemaju tekuću vodu, ili spašavati mačke s grana, ulaziti preko balkona u stanove jer su vlasnici zaboravili ključeve, a bilo je i naručivanja usluge buđenja baš njima vatrogascima.
Pa nabraja ta "sveta" imena ljudi koji su svoje slobodno vrijeme stavili na raspolaganje - bez ikakve naknade, bez potrebe za reći hvala.
- To su naši momci koji su godinama radili kako bi imali u mistu vatrogasce: i danas 70-godišnji Živko Mladin, 78-godišnji Miho Laušić, 84-godišnji Frano Bagarić, 76-godišnji Jozo Tadinac, 83-godišnji Ante Trogrlić, te Nikša Matulić (70) koji je i danas aktivan u dežurstvima, 68-godišnji Tomislav Kadić, pa 70-godišnji Dušan Tomić koji je u dva mandata bio predsjednik, a i oba sina Josip i Pavao su mu vatrogasci.
A 46-godišnji Pavao je aktualni zapovjednik. Bilo je kod nas i tri generacije, od djeda, oca i sina. To je naša obitelj Bandalo: nažalost sada pokojni Stanko i Ivica, no najmlađi Stanko je naš dozapovjednik.
Jer stara vam je navada u Dugom Ratu kako muški dio familije ide u vatrogasce. Tko jednom proba gasit požar, taj se "nakači za cili život".
- Imamo vam mi i žena, po desetak-dvanaest bi ih bilo po sezoni, a članice društva su Antonia Franolić i Ivanka Tomić. Ali i jednog poginulog, našeg neprežaljenog Zdravka Rakelu Bemba, koji je stradao u požaru na Korčuli 1986. godine, pa u njegovu čast organiziramo malonogometni turnir evo već 14. godinu - nižu nam dalje, pa možemo reći svi i uglas, one povijesne momente vatrogasni veterani i počasni članovi DVD-a, no svi s jednom željom – da napokon riješe problem doma.
Od početka djelovanja, znači punih 80 godina budući da su u mjestu od njih po djelovanju tek "stariji" nogometaši "Orkana", vatrogasci su vam u prostorima "fabrike". Zgrada u kojoj se nalaze polako se raspada, garaže su oronule, kao i vozni park, pa najavljena izgradnja novog doma za DVD raduje sve.
- Imamo građevinsku dozvolu, a vrijednost projekta je 9 milijuna kuna - iznosi nam brojčane podatke 29-godišnji zapovjednik Frane Marčić:
- Dobrovoljaca koji izlaze na požarišta je 45, a ukupno imamo 82 aktivna člana. Raspolažemo sa sedam vozila, četiri za intervencije, a dva za prijevoz ljudi, no nažalost dva nam vozila ne mogu proći tehnički pregled: jedno navalno i jedna cisterna. Najstarije u našoj garaži je 1978. godište, a najmlađe sa 1988. godinom proizvodnje, no imamo obećanje iz Općine Dugi Rat kako će nam uz pomoć županijskih poticaja kupiti novu cisternu.
- Samo zahvaljujući općini i radimo, ona nas financira s oko pola milijuna kuna godišnje, za gašenje, pa odvoz cisterni s vodom u sezoni... - predstavlja nam sadašnju situaciju zapovjednik Pavao Tomić, dok tajnik Marin Carević naglašava odličan rad s vatrogasnom mladeži, koja nižu odlične rezultate na natjecanjima pa na krilima tih odličja i ostaju u postrojbi.
Jer kako su nam kazali svi odreda ti Dugoraćani, i oni nešto stariji i oni mlađi, kada se "zaraziš" vatrogastvom, kada prvi put budeš na požarištu, ostaješ vatrogasac cijeli život.
Pa kada čujete sirenu i vidite kako trkom s plaže, iz kafića, iz svojih kuća, momci "lete" put vatrogasnog doma, onda znate kako je negdje akcija. Bez obzira koji je dan, koji je sat!
Tako je bilo i na minuli Božić - pukla je vodovodna cijev i cijeli su dan vozili cisterne s vodom opskrbljujući građane ispred njihovih domova vodom, premda su njihovi ukućani njih čekali za božićnim obidom.
Takvi su vam ti vatrogasci...
Veliki požari, ali i poplava
U prisjećanju najvećih akcija, izdvajaju veliki požar na Veliku Gospu 1985. godine kada je odbačeni opušak prouzročio dvodnevnu vatru iznad Duća i Dugog Rata, pa 1986. godine kada je gorjelo skladište splitske tvornice "Jugoplastika", ali i veliku poplavu 1955. godine u Hidroelektrani Zakučac.
Voda je tada prekrila sve okolne kuće i zemlju, te je trebalo cijelu noć "šekati" vodu kako se ne bi izgasila oprema u hidroelektrani. Pomagali su oni i na drugim požarima, onom na Korčuli, pa velikom koji je harao Pelješcem 1998. godine, te vatri 2001. na brdu iznad Omiša, pa ovaj zadnji "splitski" 17. srpnja 2017.