S prvim trajektom na Brač je stigla Slobodna Dalmacija, s njom i vijest o Q groznici sa žarištem u Nerežišćima, a već s drugim, samo nekoliko sati kasnije, cijeli je otok pričao o toj top temi. S njom u paketu i o onom, za sada jedinom bračkom hospitaliziranom pacijentu, koji je s bolešću što se prenosi preko zaraženih ovaca u kontakt došao na području Nerežišća.
Rasprave su počele odmah, na ranim kavama, na marendama, u salonima trajekata s provom prema Supetru. Konzultirale su se pastirske snage, ovčari su startali s internim pitanjima, a između svih njih istaklo se ono glavno - čija to bolesna bračka ovca crnu vunu prede?
Nakon Imotskog, Q groznica stigla i na Brač! 'Balkanskom gripom' zaražena još jedna osoba, tim epidemiologa stigao na otok
- Cilo jutro po vaporu vičedu kako je neka YU groznica zatresla Brač. Ća su ono govorili, da je zaražena bračka janjetina. I da se nama Bračanima crno piše. Ma kako to možedu govorit! To niko bulazni. Naša je pramenka ko suza čista - kaže nam jedna Nerežiška, ne vjerujući da je Q groznica i njena bakterija svoju prvu ovogodišnju otočnu žrtvu centrirala baš u njenom mistu.
- A da nisu mislili na YU groznicu? Ono ka iz bivše Juge. Jedino od tamo, iz Bosne može ona nama doć, ako je uopće došla. To garant nije od naše ovce. Zato je i zovedu YU umjesto Q jer je iz regiona - nadovezao se Supetranin Petar.
Brač ne da na svoju pramenku, nije ni brendirana, ni zaštićena, vodi se kao dalmatinska pramenka, no svejedno, nitko na nju ne da ni pisnuti. Svi se pričama o napadu na njihovu miljenicu načuditi ne mogu, tvrdeći kako je to neko dobro bubnuo. I to samo kako bi im iz zavisti napakostio, da bi se njihova janjetina teže prodala. A umjesto nje primat stekla uvozna.
No, istina je ovakva, a to se saznalo negdje oko podne dana kada se Q vijest proširila, kako je prva bračka žrtva općinska službenica iz Nerežišća. Pala je, sumnjaju, dok je brala šparoge. Ušla je na ledine, oko suhozida, i za nesriću udahnula Q bakteriju, vjerojatno iz neke zaražene, osušene ovčje posteljice.
Q groznica se tako prenosi, udahom aerosola u kojem se nalazi uzročnik, dodirom sa zaraženim stajskim gnojivom, ili kontaktom s odbačenom posteljicom nakon janjenja. Ponekad prođe bez problema, često traži i bolničko liječenje, a jedan od simptoma je i atipična upala pluća.
- Nema na Braču nikakve Q groznice niti epidemije. Da je tome tako barem netko od pastira, ili makar članova njihove obitelji sada bi imao simptome. Ja sam stočar s Vidove gore, od kad sam ču za Q groznicu, i to od vas, zva san svugdi okolo. Zavrti san puste pastire, koliko od njih čujen ove godine nije bilo niti jednog ovčjeg pobačaja. A Q groznica se inače i po tome poznaje. Uvik u prirodi, od kada je ovaca, bilo je i Q groznice. I tu i tamo se ona zna dogodit. Znači nije da je nema, i da je sporadično neće i ne može bit. Ali da ćemo pričat o epidemiji, to ne stoji - kaže stočar s Vidove gore Mario Gospodnetić, apelirajući ipak na kolege da svaku zaostalu posteljicu odstrane spaljivanjem, a primijećeni pobačaj evidentiraju i prijave u nadležnu veterinarsku stanicu.
Kaže kako je, kao i većina stočara ili svih onih s ovcama poslom vezanih, zasigurno prebolila Q groznicu, stječući time doživotni imunitet. Kao da se ona nečim posebno manifestira, veli, malo fibre, malo malaksalosti, malo te boli glava, ništa drukčije od neke prehlade ili gripe. Ista stvar. Hoće kazati da je Q groznica takva bolest da je praktički možeš imati, i pritom misliti da si uhvatio proljetnu virozu jer si na varljivo sunce izišao bez jakete.
- Nema za čovika straja. Ta groznica zna malo bit jača kod nekih ljudi lošijeg imuniteta. Evo lani je bilo nekoliko slučajeva, ma i preklani. Zna se dogodit, sporadično s vrimena na vrime. Ali to je tako, svugdi po svitu. Napada uglavnom one s cukrom, malaksale, meškinjave. Nemojmo ljudi stvarat paniku, širit ludilo, nema potribe. Pa mi stočari smo prvi na toj obrani. Ako pazimo, a nadam se da se svi pridržavaju onoga što triba, a svi znamo što triba, tada tih Q, YU, ne bi tribalo bit - kaže Gospodnetić.
Dakle, što treba? Broj jedan, paziti da na otok preko meke granice s BiH ne stiže živa roba s četiri noge koja nije prošla zdravstvenu proceduru. Da ne stižu iz tih ruralnih krajeva uvezeni ovnovi za rasplod. Da se vodi računa o stajskom gnojivu koje je također prijenosnik zaraze. Da pastiri paze na eventualni pobačaj, i janjenje koje se treba provoditi u kontroliranim uvjetima. U svakoj od ovih nabrojanih karika lako se može naći ona puknuta. Neka otvorena vrata koja bi mogla značiti bolest.
- Bože moj, a može se dogodit i da puhne jugo, pa s Vidove gore donese bakteriju Q u zraku, i baš ta jedna jedina pogodi čovika nasrid čela na trajektu u Supetru. Eto. I to je moguće. Ali u malom postotku. Mislim da mjesta panici nema. Ali da se triba pazit, triba, ovo je vrime od janjenja. Sad pastiri i stočari trebaju otvoriti oči. Stalno smo svi u kontaktu - kaže Gospodnetić.
A što na sve ovo kaže kralj bračke pečene janjetine, poznati kuhar i meštar od ražnja Ivo Jugović iz humačkog restorana Kopačina? Dok stoka bleji, narod priča, kod njega se oko podne vatrica za janjčiće već počela ložiti. On je prije konzumacije ona zadnja karika, čovjek koji janjad pogladi i odvede na vječnu vatru. Uf, koliko ih je na njegovom ognju tako u nebeska lovišta kroz plamen prošlo.
- Ni ne brojim više. A recimo da je većina ovoga s Brača. Evo ovako ću ja vama reć. Da je tu Q groznice, ja sam joj prvi na udaru. I bome da me uvik uvati strah kad dođu ovako neke priče. Zato san i lani zva okolo, svoje prijatelje veterinare, likare. Raspitiva san se. I uvik ću skakat kad je ova tema u pitanju. Ali znam jedno, niti na Braču ima Q groznice, niti se od nje umire. Stvara se fama, strah, a ne triba. Ja sam meštar od janjetine, i ovako ću vam savjetovat. Jedite bračku pramenku na sto načina, ništa vam neće bit, ja vam to, Ivo Jugović iz Kopačine, garantiran sto na sto! Jedino vam može po zlu poć ako baš na cilo stado pečeno odjednom napadnete. E tu vam baš ne mogu garantirat. Ljudi moji o čemu pričamo, ma kakva Q groznica. Nema straja - kaže Jugović.
Napravila je groznica na Braču i jednu dobru stvar. U nekoliko je sati toliko povezala ljude iz stočarskih voda i onih njima pridruženih, da je odmah otvorila i stara, goruća pitanja. A ono najvažnije među njima je kako njihovu janjetinu brandirati, kako je zaštititi da konačno imenom i prezimenom postane njihova, bračka. Odmah su pali i prvi dogovori za nastavak započetog davno procesa.
- To je nešto najvažnije što nas čeka - rekli su nam Jugović i Gospodnetić, pokazujući i to kako u nečem tako lošem uvijek ima i nešto dobro.
Uvoz stajskog gnojiva na škoj
Udruga uzgajivača domaćih životinja "Vidova gora" žarište problema vidi u velikim količinama stajskog gnojiva koje preko Supetra i Sumartina bez ikakve kontrole stižu na otok. Odakle dolazi, što u sebi skriva, kakve bolesti može imati, to jako muči članove Udruge. Tim više što se isto to gnojivo baca po svim bračkim vrtlima.