U posljednje 34 godine, od kada postoji HGSS stanica Makarska, vrleti Biokova kriju tajnu pet nestalih osoba, i to bez 32-godišnjeg Poljaka Mareka Wozniaka čiji slučaj još nije zaključen, mada se osnovano sumnja da su njegovi posmrtni ostaci prije 20-ak dana pronađeni u blizini Velikog Brda.
Pripadnici HGSS-a Makarska u tom su razdoblju sudjelovali u više od 300 potražnih akcija od kojih se 108 odnosi od 2014. do 2017. godine, dok ih je oko 200 provedeno od 1984. do 2014. godine kada se i tragalo za nesretnim Poljakom. Nažalost, na Biokovu nikada nije pronađeno ni traga od petero muškaraca, po dvojice Čeha i Zagrepčanina te 28-godišnjeg mladića iz Bosne i Hercegovine.
O potražnim akcijama na Biokovu Kronika je pisala prije četiri godine kada nam je tadašnji tajnik HGSS-a Milan Bulatović, koji je stanicu Makarska 1984. godine osnovao s Dragom Ercegom i Borutom Kurtovićem, ispričao kako je kroz 30 godina obišao gotovo svaki kutak Biokova pa tako i pamti i svaku od oko 200 potražnih akcija. U većini slučajeva, riječ je o potragama za Česima, Poljacima i Slovacima koji ljeti krenu markiranom stazom pa iz znatiželje skrenu s puta.
S druge strane, HGSS vrlo rijetko spašava s Biokova Talijane i Austrijance koji se prije uspona informiraju, prikupe sve moguće podatke o stazama i brojevima službi te se dobro pripreme za uspon.
Na Biokovu nema dubokih jama koje čovjek ne bi mogao vidjeti pa da bi možda upao u njih jer je riječ o kraškom području, već je uglavnom riječ o neopreznosti i znatiželji. Primjerice, Čeh koji je 2016. godine pronađen mrtav, nije ponio lampu prilikom odlaska na Biokovo i slijedio je svjetlo koje je ugledao u noćnim satima te je došao na rub grebena i pao niz stijene.
Sve akcije pamti i sadašnji tajnik HGSS-a Stipe Bušelić. Kako pojašnjava, najveći problem u većini slučajeva je što HGSS-ovci ne znaju kada je i kojim putem osoba ili više njih otišla na Biokovo jer se obično nestanak prijavi tek sutradan ili noću kada je vrlo teško pretraživati teren. HGSS uvijek radi preventivno pa karte, letke i prospekte na hrvatskom, češkom, engleskom i njemačkom jeziku sa savjetima, upozorenjima, telefonskim brojevima i planovima ruta dijeli gdje god stigne, od ureda TZ-a do turističkih agencija, recepcija hotela, ulaza u JU Park prirode Biokovo i apartmana posredstvom iznajmljivača.
Ukratko, i Bulatović i Bušelić nude isti zaključak: Biokovo ne oprašta gluposti i nepromišljenosti.
- Što se tiče priča o Česima koji na Biokovo idu u japankama i bez vode, to je samo prenapuhana fama jer sam ja osobno u zadnjih 30 godina spasio samo dvije osobe koje su na nogama imale japanke ili sličnu ljetnu obuću neadekvatnu za uspon - kaže nam Bušelić.
Spašavali su, veli, i obitelj Kanađana s dvoje maloljetne djece koji su išli stazom označenom na "divlje" od lovaca ili amatera planinara, dok u slučaju osoba koje nikada nisu pronađene akcije ne zaključuju, a u većini slučajeva posmrtne ostatke nesretnika pronađu ili planinari ili spašavatelji i to uglavnom za vrijeme šetnje ili planinarenja.
- Kada čovjek ode sam na Biokovo a da se prethodno ne pripremi, ne ponese dovoljno vode, ili ako mu se dogodi nezgoda pa padne i "odleti" mu mobitel, onda nikoga ne može ni nazvati niti mu itko može pomoći. Da je riječ i o najiskusnijem planinaru, nikada se u planinu ne ide sam i to posebno po stazama koje nisu markirane i bez prethodne najave obitelji ili prijateljima - upozorava Bušelić.
Svake godine u prosjeku sudjeluju u tridesetak potražnih akcija, kako na Biokovu, tako i diljem Dalmacije, ostatka Hrvatske, a odlaze i u Bosnu i Hercegovini. Među 30 akcija iz 2014. godine, jedna osoba je pronađena mrtva i počinila je samoubojstvo, a isto je bilo i 2015. godine kada su sudjelovali u 26 akcija među kojima i u potrazi za svećenikom iz inozemstva koji se izgubio u Međugorju.
- Nikada nismo doznali je li pronađen jer nam nitko nije ni javio. Potom smo 2016. godine imali 28 akcija u kojima su četiri osobe pronađene mrtve, od čega jedna na Biokovu, na području breljanskih Škrabića, i čiji se identitet do danas nije ni utvrdio - nabraja Bušelić, dodajući kako je u potražnim akcijama koje se odvijaju zimi uglavnom riječ ili o djeci ili o starijim i dementnim osobama.
Pripadnici HGSS-a Makarska tijekom 2017. godine sudjelovali u 24 akcije u kojima je pet osoba pronađeno mrtvo, dok se za 28-godišnjim Igorom Davidovićem iz BiH i dalje traga. Međutim, kako kaže Bušelić, ako se strani državljanin, kao što je slučaj ovog nestalog mladića, pronađe živ ili mrtav na području druge države ili u svojoj državi, HGSS Makarska obično o pronalasku ne bude ni informiran pa se osoba i dalje vodi kao nestala.
Od pet mrtvih osoba iz 2017. jedna je počinila samoubojstvo u Grabovcu, druga je ubijena, a treći je Nijemac koji je preminuo na području Smokvine uslijed srčanog udara. Ostale dvije su 55-godišnja Poljakinja i invalid Domovinskog rata koji je mrtav pronađen u Zagvozdu gdje je i stanovao.
Za Poljakinjom koja je pronađena mrtva u gustišu uz stazu pod vrhom živogoškog Strna, tragalo se četiri puna dana po temperaturama koje se nisu spuštale ispod 36 stupnjeva. Uz pripadnike HGSS-a Makarska, u potrazi su sudjelovale i njihovi kolege iz Imotskog, Gospića, Splita, Šibenika, Dubrovnika i Sinja, a čim su pronašli njezino tijelo, dobili su dojavu kako je na predjelu iznad Podace nestao 28-godišnji državljanin BIH. Kako kaže Bušelić, mladić iz BiH na Biokovo se iz Podace u koju je stigao na odmor sa prijateljima, uputio u šest sati, sa sobom je ponio vodu i bio je u dobroj kondiciji, međutim, HGSS-ovci mu nisu uspjeli ući u trag, a izgubio mu se i signal mobitela,
Sedam tužnih sudbina
NIKADA PRONAĐENI
Maksimilijan Mandl
Zagreb, nestao prije 1984. godine
Idriz Idrizović
Zagreb, nestao u rujnu 1984. godine kada je na Biokovo krenuo s grupom, no on se odvojio od njih i malo zaostao i od tada mu se izgubio svaki trag.
Miroslav Novotny
Čeh, nestao u srpnju 1998. godine
Jiri Gajda
Čeh, nestao iznad Drveničkih stina u rujnu 2010. godine
Igor Davidović
BiH, nestao u kolovozu 2017. godine prilikom uspona na Biokovo iznad Podace
PRONAĐENA TIJELA
Jan Fiala
Čeh, u kolovozu 1985. godine krenuo na Biokovo iz Živogošća, a kosti su mu pronađene 1986. godine
Aleksandar Vučetić
Srbin, nestao je 1990. godine u kolovozu kada je na Biokovo krenuo sam iz kampa Baško Polje. Kosti mu pronađene u svibnju 1995. godine
Potrage za životinjama
Samo u zadnje četiri godine pripadnici HGSS-a Makarska spasili su oko 30 životinja koje su ili zapele među biokovskim liticama ili su ih se vlasnici na najgori mogući način htjeli riješiti pa su ih izgladnjele ostavili na planini.
Tako su spasioci 2014. godine iz vrleti konopima i sajlama izvukli po jednog psa i janje, 2015. godine dva psa i cijelo stado ovaca koje je zapelo među liticama, godinu kasnije opet psa i jednog jarca, a lani su spasili psa, mačku i četiri štenca od kojih je jedan uginuo.
- Kao što srčano sudjelujemo u potražnim i akcijama spašavanja ljudi, tako spašavamo i jadne životinje jer je svaki život dragocjen. Iz jame smo spasili kravu tešku oko 250 kila i to smo se dobro pomučili dok smo je izvukli. Međutim, nesretna životinja je nakon dva dana skončala među vučjim raljama - kaže nam Bušelić.
Splićani se vratili doma, a HGSS-ovci ih tri dana tražili
U više od tri desetljeća, HGSS-ovci su se prilikom sudjelovanja u akcijama doista nagledali svega i svačega pa su tako sudjelovali u dvije akcije u kojima su tražili osobe koje zapravo nisu ni bile izgubljene.
Kako nam kaže Milan Bulatović, dvojica Splićana na Biokovo su krenula 27. studenoga 1983. godine, a nestanak su prijavile njihove obitelji. HGSS-ovci su ih tri dana tražili po Biokovu, bilo je oblačno i hladno, padala je kiša, a Splićani su se vratili kući i nikoga nisu obavijestili mada su znali da se za njima traga.
Drugi slučaj je 24-godišnji Francuz Jean Luc Leger kojeg su spasioci tražili u srpnju 1987. godine. Francuz je nestao iz tadašnjeg Omladinskog centra u Baškoj Vodi čijim je recepcionarima rekao da ide na Biokovo,a kasnije se ispostavilo da se vratio doma u Pariz što je i sam javio telefonom, a za to vrijeme se potraga po Biokovu također odvijala tri dana.
Francuz je u iznajmljenoj sobi ostavio svu prtljagu i ostale osobne stvari tako da nitko nije ni mogao pomisliti da se vratio doma. To je ujedno bila i prva potražna akcija u kojoj je sudjelovao helikopter.