Dalmacija Split županija

razlog uvijek isti

Demografska kataklizma u Imotskoj krajini: odselila se gotovo četvrtina stanovnika, ljudi odlaze brže nego u najgorim vremenima Jugoslavije

razlog uvijek isti

Ovakav ekonomski egzodus biblijskih razmjera može se usporediti sa sedamdesetim godinama kad je ovaj kraj napustilo desetak tisuća stanovnika od 47 tisuća koliko ih je ondje živjelo 1971.

Imotskim krajem opet hara pošast iseljavanja: prema podacima Državnog zavoda za statistiku iz Imotske krajine, grada i osam općina; Ciste Provo, Lovreća, Lokvičića, Prološca, Zagvozda, Podbablja, Zmijavaca i Runovića od 2011. do 2016. godine odselilo je 5968 stanovnika, a do 2018. prema neslužbenim podacima još oko dvije tisuće!

Kad se uzme da je na tom području prema popisu iz 2011. godine živjelo oko 32 tisuće ljudi, onda je riječ gotovo o četvrtini stanovnika, mahom mlađih! Ovakav ekonomski egzodus biblijskih razmjera može se usporediti sa sedamdesetim godinama kad je trbuhom za kruhom (poneki su išli i zbog političkih razloga) ovaj kraj napustilo desetak tisuća stanovnika od 47 tisuća koliko ih je ondje živjelo 1971. godine.

Povijest se ponavlja - ovako je bilo šezdesetih prošloga stoljeća... FOTO: Ivan Grudelj

Istini za volju ne idu baš svi Imoćani u bogate kapitalističke zemlje, mnogi odlaze u veća središta u Hrvatskoj gdje je lakše doći do posla ili dolaze zbog studija, prvenstveno u Zagreb i Split. Ipak, za razliku od prijašnjih ekonomskih migranata koji su redovito ostavljali doma suprugu i brojnu djecu s mišlju da će se jednom vratiti, ovi današnji se očito ne namjeravaju vratiti. Odlaze cijele obitelji, čupajući trajno korijen iz starog kraja i stvarajući negdje drugdje novi život. Na staro ognjište možda navrate dvaput na godinu, a njihova djeca i unuci vjerojatno neće ni toliko...

Razlog uvijek isti

Nije teško dijagnosticirati razloge iseljavanja, odgovor je uvijek isti: nema posla. Mnogi od onih koji odlaze kažu da bi ostali da im je naći kakav-takav posao. Ali u imotskom kraju ga jednostavno nema. Nije njima lako reći, ali će priznati kako je u ono vrijeme "prije" ipak bilo posla za šest, sedam tisuća ljudi, i to sigurnog posla, pa se uz poljoprivredu moglo dobro živjeti. Nije ni one u Njemačkoj dočekalo direktorsko mjesto, i oni su proživljavali tragične dane oskudice i jada dok se ne bi snašli, pa su mnogi i ostajali. Daj šta daš, bolje vrabac u ruci nego golub na grani.

A nakon devedesetih redom su propadali veliki pogoni koji su održavali život u Imotskoj krajini: Trimot, Vodoprivreda, Imostroj, Agrokoka, Napredak, Vodogradnja, Brodosplitov pogon u Prološcu, Novogradnja, Imota... Veliki je to bio udarac za malu sredinu od koje se nikad neće oporaviti, niti će tvornice tako brzo proraditi, vjerojatnije je da nikad i neće. Oni poduzetniji ufaju se u turizam, ali dok se on osovi na noge i omogući dobar život nekom zamjetljivom broju stanovnika puno će vode proći Vrljikom.

Imena i prezimena onih koji su otišli, ispisana na imotskom autobusnom kolodvoru FOTO: Branimir Boban/HANZA MEDIA

Hrvatska svake godine ostaje bez 90 tisuća ljudi – upozoravaju naši demografi, od kojih prirodnim putem "odlazi" oko 18 tisuća, a svi ostali su u potrazi za poslom. Imotska situacija može se usporediti s nekoć najbogatijim dijelom poljoprivredne Hrvatske, kraju iz kojega je nekoć bilo nevjerojatno tražiti kruha drugdje, istočnom Slavonijom: samo u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj u 2016. godini ukupno je prijavljeno 2425 privremenih odlazaka izvan RH, a brojke su još i veće za 2017. i 2018. godinu...

Komentar ovih strašnih podataka ovog puta nismo tražili od demografa, njihove podatke i činjenice navodimo, nego od imotskog župnika fra Kristiana Stipanovića, gvardijana Samostana sv. Frane, koji je u svakodnevnom kontaktu sa stanovnicima.

Užasnuti promatrači

- Ne, situacija nije blistava, nemoguće je ne uočiti tolike odlaske mladih ljudi, većinom zbog ekonomskih razloga. Mi djelujemo karitativno, organizirali smo pomoć potrebnima, ali jasno je da mladi i sposobni ljudi žele zaraditi svoj kruh, a to nažalost najlakše mogu ostvariti ako odu u bogatije zemlje. Uvjeren sam da ih ne bi toliko odlazilo kad bi kod kuće mogli doći do zaposlenja i zato je ovaj strašan egzodus zapravo problem koji moraju rješavati političari i gospodarstvenici. Mi ostali smo svi užasnuti promatrači koji mogu donekle olakšati patnje naroda, ali teško ćemo zaustaviti ogroman val koji odlazi - mišljenja je fra Kristian koji je dvanaest godina u imotskog župi.

FOTO: Braco Ćosić

- Kolika se sreća može naći u stranom svijetu, to je veliko pitanje, svi odlaze ali samo mali broj ih se uspije snaći, osigurati nešto više od posla i pukog preživljavanja obitelji. Ali nije ni to malo ako to isto ne mogu dobiti doma, premda su svjesni kako bi im bilo najljepše biti zaposlen u rodnom kraju gdje će imati i puno više vremena za obitelj nego na zapadu – kazuje fra Kristian, kojeg smo propitali i za župne statistike iz kojih se može puno toga uočiti po ovom pitanju.

- Osjetan je pad, nije upitno, vidimo to po broju sakramenata. Recimo, nekad smo imali stotinu prvopričesnika godišnje, a sada ih je 65 do 70, slično je i s krizmom. U prva dva mjeseca ove godine imali smo 14 sprovoda i šest, sedam krštenja. Ranije smo imali godišnje 35 - 40 sprovoda i 70 - 80 krštenja, treba vidjeti kakva će biti statistika do kraja godine. No, treba napomenuti da mnogi koji ne žive u Imotskom žele svoju djecu krstiti ovdje, takvih je sigurno dvadesetak obitelji godišnje pa i to treba oduzeti od brojke stalnih stanovnika. Pad je očit, lagan, možemo se samo nadati da će se zaustaviti - poručuje župnik Stipanović.

 

 

 

Naslovnica Split županija