- Ma daj, pomozite nam da vratimo našeg Matu! On je zaštitni znak našeg "sela", niko od nas se ne može priviknit da ga svaki dan nema tu među nama. Ono, baš fali, sve je pusto bez Mate - apel je to kojim su nam se obratili brojni mještani Kaštel Kambelovca tražeći da im pomognemo kako bi na kambelovske ulice opet vratili svog dugogodišnjeg pometača ulica, 31-godišnjeg Matu Bedalova.
Devet godina Mate sa svojim kolicima, dvije metle i lopatom brine da Kambelovac svaki dana izgleda čist i uredan. Njegova akcija svakim radnim danom počinje u sedam sati, nakon što iz kule Cambi na ulice izvuče svoj radni alat. I tako, korak po korak, po cijelom Kambelovcu, u svakom kutku mjesta, pred Matom nestaju papiri, opušci, prazne boce, sve smeće koje se preko noći nakupi po terenu koji pokriva.
Međutim, odnedavno Mate više nema po kambelovskim kalama, ulicama i Brcu. Pitali su se Kambelovčani di je nesta njihov Mate, a kad su saznali, nije im vrag da mira i odlučili su stvar uzet u svoje ruke. Pozvali su nas i zamolili da napišemo lipu priču o pometaču Mati, kambelovskom grdelinu božanstvena glasa, i da im pomognemo da ga vrate tamo di mu je misto.
- Vratite nam našega Matu - uglas povikaše ljudi koji su nas dočekali na kambelovskom Brcu pa nam objašnjavaju razloge.
Vridan i veseljak
- Mate je jedan divan momak, čovik koji svaki dan tu živi s nama. I kad radi, i kad ne radi, Mate je tu. On je naš zaštitni znak, veseljak koji svaki dan pozdravi više puta, navikli smo na njega. Navrati dok ja pritačen vino u konobi, kaže: "Dobar dan, Vlado". A ja ga uvik pitan: "Mate, ajde popij malo vina!", a na šta mi on spremno odgovori:
"Ne mogu, radin. Posal čeka, samo san te tija pozdravit." I produži dalje sa svojin radnim alatom, na šta mu ja iz zezanja dobacin: "Ajde, pa nije ti posal toliko precizan s ton metlon, moš malo popit."
Ali neće, Mate je odgovoran, ali odgovoran je i Renći koji je doša na teren umisto Mate.
- Ma znaš šta, Mate je naš i ne damo ga, ali najbolje bi bilo da rade obadva u našem mistu - veli nam jedan od najboljih kaštelanskih vinara Vlado Perišin.
I Tonči Berket i Ante Topić složni su da Matu triba vratit na ulice Kambelovca.
- Mate je čovik, ljudina. Moramo ga vratit u misto. Ma, njega kad sretneš liti, a vanka je 40 stupnjeva, umisto da kuka i plače, nama Mate zapiva. A di ćeš većeg veselja - o Mati će ova dva Kambelovčanina.
I u lokalnoj butigi vide da nema Mate. Prodavačica Krunoslava Matković priča nam kako je puno vridan, kaže kako i njihovo smeće iz dućana često zna odnit bacit.
- Ma, momak je ludilo, šaljiv. Jednostavno smo navikli na njega. Iskreno, malo mi je čudno započet radni dan, a da njega ne vidin na Brcu. Navikneš se s godinama, a svi mi znamo da navike nije lako minjat - komentira nam Matin odlazak na novi teren u Kaštel Lukšić prodavačica Krunoslava.
A dok bilježimo sve šta su nam o Mati kazali brojni lokalci, stiže i Ina Dražin - žena koja nas je pozvala i pokrenula inicijativu za Matin povratak.
'Dajte im veće plaće'
- Ponosni smo da imamo naš Vlastiti pogon. Svi ti ljudi koji rade u pogonu su naši heroji i tribalo bi im dati najveće plaće. Kad sam se prije šest sedam godina vratila iz Norveške živjeti u Kaštela, prvi čovjek na kojega sam naišla bio je Mate. I kad dere bura, i kad je kiša, i kad je vrućina, Mate je tu, radi. Bura mu nosi smeće, ali on ga kupi više puta. Jednostavno, i on i svi ti ljudi koji rade posao kao što je njegov, zaslužuju sve pohvale - smatra Ina Dražin.
A sam Mate, sritan šta ga ljudi hvale i žele nazad u Kambelovac, samozatajno nam govori:
- A, šta ću ja, ja se ne smin bunit. Ono šta šef kaže, tako mora bit. Posal je posal, ja ga moran odradit, bija on u Kambelovcu ili Lukšiću. Da mi nije drago bit u svome mistu - je, ali ne mo'š birat, radi i pokrij se ušima - odgovorno će Mate, koji uz sve obiteljske obaveze i posao još i piva u crkvenom zboru. I to već trinaest godina.
A kad su nas već pozvali da im pomognemo Matu vratit u svoje "selo", onda je red da nazovemo i one odgovorne, one koji su Mati i njegovim kolegama na poslu nadređeni.
Vraćaju ga među svoje
Zovemo glavnoga, šefa pogona Ivana Čaglja. Uvodimo ga u priču, a on nam kaže kako su ga ljudi iz Kambelovca već zvali i tražili da se Mate vrati na staro radno misto, a mi pitamo zašto ga se uopće i micalo.
- Mate je iz Kambelovca preraspodijeljen na područje Lukšića zbog korištenja godišnjih odmora drugih zaposlenika. Nama je cilj da čovjek koji devet godina radi na istome mjestu i koji zna svaki kutak tog mjesta, tu i ostane. A ovaj signal građana je dokaz da je Mate dobar radnik. Dok god Mate bude takav - Kambelovac će biti njegov - lijepe vijesti nam kaže šef Vlastitog pogona Ivan Čagalj.
A priča o Mati pročula se i na petom katu "kaštelanske Banovine". Tamo gdje se kroje sve važne odluke. Stigla je ćakula o Mati i do uha poteštata, koji, kako nam veli, nije Mati "smistija" Lukšić.
- Ali će zato, obećava nam, udovoljiti željama građana i smistit ga opet među svoje. U Kaštel Kambelovac, tamo di mu je i misto - obećava gradonačelnik Denis Ivanović.