U gotovo svakodnevnoj poplavi neželjenih i ne baš lijepih događaja, iz vrličke radne zone Kosore stiže priča kakvih Hrvatskoj nedostaje kao vode žednom u pustinji.
Riječ je o gradnji tvornice za preradu metala koja bi kroz dva proizvodna programa – čeličnih konstrukcija kućišta strojeva za toplinsku obradu metala te mikrolijeva – u doglednoj budućnosti trebala zapošljavati 70-ak radnika s izgledom daljnjeg širenja.
Inicijator gradnje tvornice u Kosorama je Nedeljko Vučemilović, obiteljskog podrijetla iz vrličkog naselja Ježevića.
Vučemilovićevi roditelji su 50-ih godina prošlog stoljeća iz Vrlike otišli živjeti u Viroviticu. Iz Virovitice su se otisnuli na rad u Njemačku, gdje je dospio i Nedeljko kao sedmogodišnjak. U Njemačkoj se školovao, završio fakultet i stekao titulu diplomiranog inženjera strojarstva, oženio se Njemicom Ankom i s njom dobio troje djece.
Elita njemačke industrije
Vrijedan i poduzetan, u Njemačkoj je osnovao vlastitu tvrtku u kojoj danas njegovih 60-ak zaposlenika, od kojih je sedam inženjera, proizvode strojeve za toplinsku obradu metala, s kojima su vodeći u Europi.
O tvornici u Vrlici razgovarali smo s Vučemilovićem i njegovim partnerima, Perom Krezićem, stručnjakom za mikrolijev, i Joachimom Helmutom Reeseom, suvlasnikom ugledne obiteljske tvrtke s 300 zaposlenih, vodeće u toplinskoj obradi metala. Svi oni su elita njemačke metalne industrije.
Ukupna ulaganja su 2.500.000 eura. Trenutačno je zaposleno 13 radnika. Montaža linije mikrolijeva odvija se pod vodstvom ing. Nikole Uzuna, zamjenika gradonačelnika Vrlike, a na uklanjanju svih birokratskih barijera svakodnevno radi direktor tvrtke Nikola Maras.
– U Njemačkoj smo vidjeli da raste potražnja za strojevima koje proizvodi moja tvrtka. Teško nam je bilo osigurati kvalitetne stručne radnike. U isto vrijeme jedan naš kupac prodavao je svoj pogon mikrolijeva. S njemačkim prijateljima i partnerima počele su kombinacije u kojima sam ja bio katalizator između Pere Krezića i Joachima Reesea. Opredijelili smo se locirati proizvodni pogon u rodnom kraju mojih roditelja, u Vrlici. Od prvog razgovora s bivšim gradonačelnikom Ivanom Ćorićem osjetili smo dobrodošlicu i krenuli smo. Tijekom 2015. godine osnovali smo zajedničku tvrtku "VR Metal", od Grada Vrlike kupili parcelu na kojoj smo izgradili poslovni prostor, a odnedavno smo počeli s montažom strojeva.
Što će se proizvoditi?
– U mojoj tvornici u Njemačkoj, proizvodeći strojeve za termičku obradu metala, radili smo sve, od čeličnih konstrukcija kućišta do termoizolacije, elektrike i elektronike. Odlučili smo proizvodnju kućišta u cijelosti preseliti u Vrliku. Tržište je povećalo potražnju za našim strojevima jer smo se nametnuli kvalitetom, po kojoj smo prvi u svijetu, vrhunski, pogotovo kada je riječ o našim pećima za nitriranje čelika. Za ovaj dio proizvodnje u Vrlici kupac će biti moja tvornica u Njemačkoj, ali i drugi koji proizvode druge strojeve. Na ovim poslovima u Vrlici planiramo zaposliti 20-ak radnika, prvenstveno bravara i varilaca, ali i tehničara te inženjera konstruktora.
No, to nije sve.
– U Njemačkoj proizvodim i strojeve za mikrolijev, i to za brizganje voska, izbijače keramike, peći za žarenje keramike i drugo. U Njemačkoj smo kupili liniju takvih strojeva koju sada montiramo u Vrlici. Na toj vrhunskoj tehnologiji u ovom pogonu proizvodit će se mikroodljevi za kojima potražnja na tržištu uočljivo raste – kaže Vučemilović.
Da je vratiti ljude
U razgovor se uključuje Pero Krezić, koji kaže:
– Za početak ćemo na mikrolijevu zaposliti 12 – 15 radnika. Taj broj će rasti do 50-ak zaposlenih, a dinamika će ovisiti o tržištu i stručnosti radnika. Naše tržište je europsko. Vjerojatno ćemo startati proizvodnjom za kupce u Njemačkoj, ali računamo i na potencijalne kupce u Hrvatskoj jer ovdje ovakve proizvodnje nema. Nema industrijske grane koja nema potrebe za mikroodljevima, od autoindustrije, proizvodnje medicinske opreme, kemijske i vojne industrije i drugih – veli Krezić.
Pitamo Vučemilovića je li istina da su buduće radnike u vrličkoj tvornici već školovali u njegovim njemačkim pogonima.
– Da, na obuci je bila skupina bravara, varilaca i električara koji će raditi na proizvodnji metalnih konstrukcija. Iznimno smo zadovoljni kvalitetom i stručnošću tih ljudi. U Njemačku ćemo uputiti inženjere i tehničare, pogotovu ljude elektrostruke koji će uz inženjera Krezića voditi proizvodnju mikrolijeva u Vrlici. O tome upravo dogovaramo s njemačkim partnerima koji proizvode mikroodljeve. Ostali zaposlenici obučit će se ovdje tijekom uhodavanja proizvodnje.
No, Vrlika je demografski opustošena. Boje li se da neće imati dovoljno radnika?
– Vrlički kraj ima veliki potencijal u energiji, vodi i zemljištu i to su snažni razvojni argumenti. Treba samo vratiti ljude. Ja vjerujem u demografsku renesansu ovoga prostora. Uvjeren sam da će "VR Metal" svojom proizvodnjom pridonijeti tome osiguravanjem radnih mjesta.
A kolike će biti plaće radnika?
– Ovisit će o njihovu radu i učinku, a već sada su iznad hrvatskog prosjeka. Uvjeren sam da će biti motivirajuće za povratak mladih vrličkih obitelji. Mi nismo došli iz Njemačke da bismo davali novac kojega nema niti da bismo eventualno zarađeni novac izvlačili. Ovdje smo izgradili tvornicu, donijeli znanje, najmoderniju tehnologiju i organizaciju s namjerom da nastavimo s ulaganjima, zapošljavamo ljude i širimo proizvodnju – kaže Vučemilović.
Birokratske prepreke
Jedino što svi investitori i osnivači "VR Metala" ne mogu "prožvakati" u Hrvatskoj jesu prepone državne birokracije. O tomu Joachim Reese kaže:
– Ne mogu se načuditi koliko u Hrvatskoj traje procedura oko dozvola i što sve traže. Pa u Trgovačkom sudu odbijali su nam i sam naziv tvrtke. Nametali su nam svoje pa sam to usporedio kao da je ime mome djetetu trebao dati susjed. Da smo krenuli u Njemačkoj kad smo počeli u Vrlici, već bismo proizvodili gotovo dvije godine. Stalno nešto izmišljaju. Govre nam o EU-u kao da mi ne živimo u tom istom EU-u.