Petnaestogodišnjakinja spasila pse bačene u jamu punu klaoničkog otpada

Jedna šetnja u prirodu, veliko srce i ljubav prema životinjama čine sretan završetak jedne, nažalost, ružne priče iz Imotske krajine.

Prije nekoliko dana petnaestogodišnja Danijela Karoglan iz Zmijavaca, učenica prvog razreda imotske srednje škole, šetala se s djedom i bratom po brdovitom području svoga mjesta.

Istančan sluh, ali i poznavanje trenutka u kojem se nalaze ugrožene životinje, dovelo ju je do nezaštićene duboke prirodne jame zvane Velika ovčarina. Iz nje je dopirao lavež i zavijanje pasa.

– Kako sam već jednom spasila nekoliko štenaca, prije nekoliko godina, isto tako ostavljenih na milost i nemilost u prirodi, odmah sam shvatila da su u jamu bačeni psi. Nisam mogla zamisliti da postoji netko tko bi mogao u tu jamu baciti pse. Tu noć nisam mogla spavati i odlučila sam sama poduzeti korake u spašavanju pasa. Tražila sam udrugu u Imotskom za zaštitu životinja, no tamo je nema, pa sam zvala Split.

- Sreća je bila što sam dobila barba Tončija Rađu i onda je sve krenulo. Toliko sam sada sretna da ne možete zamisliti. Hvala i Barbari i Zvonimiru Filipoviću koji su pomogli te Borisu Gavriću. Hvala ovim dobrim ljudima, a one druge molim, nemojte više bacati jadne pse u jame – u jednom dahu nam reče predivna djevojčica Danijela.

Nakon Danijeline intervencije sve je pošlo po dobrome. Iskusni speleolog Tonči Rađa iz splitskog "Špiljara", uz pomoć Borisa Gavrića, obavio je operativni i vrlo zahtjevni dio posla, na poziv Zaklade za zaštitu životinja.

– Jama nam je bila poznata jer smo je istražili još 2004. godine. Kako je već tada u toj jami bilo smeća, predložili smo da se zaštiti, što su čelnici Zmijavaca i učinili. Nažalost stupovi, sa željeznim matama oko jame očito nisu bili dovoljna prepreka, pa nas je u jami dočekalo na stotine kilograma klaoničkog otpada, guma, dvije automobilske karoserije i puno drugih "lipih stvari". I u tim doista užasnim uvjetima uspjeli smo uhvatiti pse koji su očito već dulje vrijeme bili u jami, te ih izvući na površinu te predati Zvonimiru Filipoviću.

Već se više od 40 godina bavim istraživanjima jama i spilja, ali ne sjećam se da je i u jednoj drugoj jami takvo katastrofalno stanje na dnu! Problem je što kiša, ali i vode cijednice, stalno ispiru klaonički otpad i odnose ga u još dublje slojeve tla, tako da ne bi bilo ništa čudno da dođe do zagađenja bunara ili u Zmijavcima ili u Podbablju Gornjem, a vidim, tu se turizam dobro razvija – kazao nam je Tonči Rađa.

Psi su bili mršavi, spasila ih je voda koja se slijevala u jamu, nisu jeli. Jedan je bio više od mjesec dana u jami, kako tvrde speleolozi, a drugi je bačen tek nedavno.

Na jednom je ostala ogrlica i lanac i očito da ga je neodgovorni vlasnik, bez imalo sažaljenja, vukao na silu i ubacio u jamu jer ima ozljede na vratu.

I konačno, psi se sada dobro osjećaju, nalaze se u azilantskom centru u Kaštelima i nakon oporavka tražit će im se udomitelj.