Začuo se, eto, prvi plač i u alkarskom gradu. Poslije iščekivanja dugog 103 sata i 55 minuta, u sinjskom "zadesnom" rodilištu na svijet je došla prva ovogodišnja beba. Rodio se mali Niko, treće dijete mameSilvane i oca Ante Jagnjića iz Brnaza. Niko je bio težak 2830 grama i dug 49 centimetara. Sretnoj majci pri porodu su pomogli dr. Ivan Nasić i primalja Mira Tomašević.
– Rodilja Jagnjić stigla je u rodilište oko ponoći s četvrtka na petak. Kad sam je pregledao, vidio sam da je porod počeo. Primalja i ja uz rodilju smo proveli cijelu noć i, hvala Bogu, sve je završilo na najbolji mogući način – kaže dr. Nasić. Među slikama prvih lijepih događaja u Hrvatskoj koji preko TV ekrana stižu u prvim satima svake Nove godine su i one o novorođenim bebama. Točno u ponoć između 31. prosinca prošle i 1. siječnja ove godine u zagrebačkom KBC-u "Sestre milosrdnice" Ana Katalinić rodila je malog Davida. U rodilištu KBC-a Split samo tri minute poslije ponoći mama Marina Topićiz Solina začula je prvi plač tek rođenog sina, svoga prvog djeteta. Jedna nacionalna TV kuća izvijestila je u večernjoj informativnoj emisiji 3. siječnja da se od 25 aktivnih rodilišta u Hrvatskoj u svima osim u Sinju začuo dječji plač.
Što se to događa alkarima i njihovim alkarušama? Zar su potomci slavnih sinjskih vitezova prošlogodišnjeg proljeća umjesto pogodaka "u sridu" gađali samo "u ništa" ili promašivali? Bilo kako bilo, činjenica je da je mali Niko Jagnjić, kao prva beba rođena u sinjskom rodilištu, došao na svijet 5. siječnja u 7 sati i 55 minuta. A još prije samo 20 godina u sinjskom se rodilištu rađalo najmanje jedno dijete dnevno.
Pa su gradski službenici bivšim gradonačelnicima pripremali darove i bukete kojima su u najluđoj noći ili u jutarnjim satima prvog dana nove godine darivali rodilje. Da su po takvoj praksi sličan "paket" pripremili aktualnoj sinjskoj gradonačelnici Kristini Križanac, buket za majku prve rođene bebe bio bi uvenuo.
– Od 2010. godine imamo kontinuirani pad broja trudnica. Sinj ima tri ginekologa. Ja sam u svojoj ambulanti prošle godine evidentirao 120 novih trudnoća, a prije samo nekoliko godina evidentirao sam ih u prosjeku 190. I kod kolega su podaci gotovo istovjetni. Očito je, dakle, da je među Sinjankama i Cetinjankama manje trudnoća i posljedično poroda. Brojke opominju, a trend je zabrinjavajući – kaže dr. Nasić i otkriva da je u sinjskom rodilištu u cijeloj 2017. godini obavljeno 55 poroda.
Nisu to, dakako, sva novorođenčad na području Cetinske krajine tijekom prošle godine. Stvarno bi trebalo biti oko 350 beba, na što upućuje statistika koju je objavila župa Gospe Sinjske. U 2017. godini u toj velikoj župi, koja obuhvaća više od pola svih stanovnika cetinskoga kraja, kršteno je 214 djece čiji roditelji žive u naseljima koja pripadaju župi.
Broj krštenih u sinjskoj župi čini oko 60 posto krštene djece na područjima gradova Sinj, Trilj i Vrlika te općina Dicmo, Hrvace i Otok. Ako se zna da su na tom prostoru više od 96 posto stanovnika po religijskoj pripadnosti kršćani katolici, koji beziznimno krste novorođenčad, broj sveukupno rođenih beba može biti tek neznatno veći od broja iz crkvene statistike krštenih.
Činjenica je da većina žena s područja Cetinske krajine rađa u Splitu, a dio žena s vrličkog područja u Kninu. Mi smo u prva četiri dana ove godine u rodilište KBC-u Split uputili pet rodilja. Rodilište u Sinju nije se razvijalo, ono je, kao i niz drugih zdravstvenih usluga, uništeno centralizacijom. Onda se u takvim okolnostima 2010. godine dogodilo poznato zatvaranje rodilišta u Sinju, Makarskoj, Imotskom i Đakovu, a od izvanbolničkih rodilišta ostalo je samo ono u Metkoviću. I danas se sjećamo tadašnjih slika o porodima u privatnim ili, u boljim slučajevima, u sanitetskim vozilima. Uvidjevši pogrešku, pronađen je novac za obnovu i ponovno otvaranje rodilišta u svim tim gradovima, ali ne više kao redovnih, nego kao rodilišta za "zadesne porode". U Makarskoj, Imotskom i Đakovu rodilišta postoje, ali nisu aktivna, u njima nema poroda. Kao rodilište za "zadesne porode", uz Sinj u cijeloj Hrvatskoj imamo još Metković. U odnosu na stanje prije 20-ak godina u sinjskom rodilištu, broj poroda doslovno je desetkovan. Od uspostave Republike Hrvatske rekordna godina bila je 1996. Tada je u sinjskom rodilištu na svijet došlo 547 beba – kazuje dr. Nasić.
Priča o sinjskom rodilištu zapravo je priča o hrvatskoj centralizaciji svega i svačega, što za posljedicu ima demografsku devastaciju ruralnih prostora i njihovih mikrosredišta. Demograf Stjepan Šterc iznosi da je u 2017. godini u Hrvatskoj rođeno 35 tisuća beba, a 50 tisuća osoba je umrlo. Slični ili još gori odnosi su u cijeloj Dalmatinskoj zagori, od zadarskog preko šibenskog do splitskog zaleđa. U pretvorbi i privatizaciji na hrvatski način naslijeđeno gospodarstvo i radna mjesta iz bivšeg sustava pometeni su kao da ih je zahvatio tsunami bez istovremene supstitucije novima.
U takvim okolnostima, bez radnog mjesta, izvora egzistencije i perspektive, mladi su najprije reagirali izbjegavanjem bračnih luka i stvaranjem djece. Pa se i s oltara propovijedalo da samo u Otoku ima 400 ili 500 neženja. A kako se puno više energije "faktora" trošilo na nikada završene bitke između ustaša i partizana nego na stvaranje uvjeta za osiguranje budućnosti mladima, oni su, siti neispunjenih obećanja, uzeli u ruke putovnice i kupili autobusnu ili avionsku kartu za jednosmjerni odlazak u zapadnoeuropske i ine zemlje, gdje će pronaći posao i dostojanstvo. Među njima su redom školovani, gotovo podjednako zastupljeni muškarci i žene, sve češće mlade obitelji s djecom, koji u sve većem broju na novim destinacijama osnivaju svoje obitelji, rađaju djecu, ali negdje daleko i nekome drugome.
Zna li to hrvatska vlast? Bivše, kazuju rezultati, nisu znale. Dalmatinska zagora je na demografskom izdisaju. Stjepan Šterc kaže da će ovakvim tempom prirodnog prirasta Hrvatska 2050. godine imati milijun stanovnika manje. A ako se ne zaustavi odlazak mladih...
Da nam se u bliskoj budućnosti ne bi dogodilo da se sa sjetom prisjećamo ovih godina kao poželjnih po broju novorođenčadi, kao što se danas prisjećamo onih prije dva desetljeća. S tim da bi u sinjskom rodilištu za "zadesne porode" mogao utihnuti plač novorođenčadi. Jer ako se broj poroda bude smanjivao ovim tempom, rodilište u alkarskom gradu ugasit će se samo od sebe.