Prije devet mjeseci pojma ona nije imala o europskim fondovima, o novcu iz Bruxellesa nije znala ništa više od onoga što ste i vi vidjeli na televiziji, a evo je nekidan u gradsku kasicu stavila i zadnju kunu od osam milijuna, koliko ih je dosad povukla.
Bio je siječanj, milenijski led okovao je Dalmaciju, Zagora se ukočila od studeni, sjekirom su se čatrnje probijale, a lice Milke Beus u njezinu vrgoračkom domu žarilo se kao na seoskome sijelu. Ispunjavala je Milka prijavu za posao, drugi posao jer jedan je već imala, onaj u banci, i ni sama nije mogla vjerovati da se prijavljuje. Ali, zašto ne. Zvuči izazovno, direktorica Poduzetničkog centra, gradske tvrtke u nastajanju, imala bi prigodu sudjelovati u stvaranju nečeg važnog, moguće velikog, a znala je da je veću povlasticu u radnome vijeku teško dobiti.
Poduzetnički centar "Vrgorac" d.o.o. osnovan je na inicijativu gradonačelnika Ante Pranića, mladog i ideološki neopredijeljenog entuzijasta, politički naslonjenog na Most, koji je uz puno muke, jer bila je to bitka doslovno za svaki glas, s trona skinuo HDZ koji je u Vrgorcu vladao još od demokratskih prapočetaka. Centar je zamislio kao savjetodavnu pomoć poduzetnicima i poljoprivrednicima te kao podršku Gradu u apliciranju na europske fondove i provedbi projekata.
Obvezna lektira
Ambiciozno. Ali moguće. Čitava Europa izvlači novac iz zajedničke blagajne, jer ima ga koliko hoćeš, pa zašto ne bi i Vrgorac. Pranić je trebao samo pronaći osobu koja će znati kako se to radi.
Ekonomistica Milka Beus sigurno nije bila ta osoba. Ona pojma nije imala o europskim fondovima. O novcu iz Bruxellesa, reći će nam, nije znala ništa više od onoga što ste i vi vidjeli na televiziji. No, prijavila se na natječaj, srce joj je tuklo kao ludo, prijavila se ona i još samo jedna osoba. I prošla je, dobila je posao.
Bila je veljača, led se u Vrgorcu još nije bio otopio, studen nije popuštala, a lice Milke Beus gorjelo je poput šporeta. U što se je to uvalila. Postala je direktorica tvrtke koja mora proizvoditi novac, a ona nema pojma kako se to radi.
– Počela sam raditi 14. veljače – pamti datum.
Valentinovo. Dan kad se Milka Beus zaljubila u svoj novi posao.
– Ništa nisam znala o europskim fondovima, stvarno. Ali, novac je bio nešto drugo, s njime sam se, zahvaljujući iskustvu rada u banci, dobro snalazila – prisjeća se Milka kao da je bilo davno, u debeloj prošlosti, a ne prije samo devet mjeseci.
Još do kraja veljače odradila je petodnevnu edukaciju, a onda se uhvatila knjige. Jer, svaka uputa za prijavljivanje na neki natječaj knjižica je s osamdesetak stranica. Obvezna lektira. Tko pročita samo kratki sadržaj, može zaboraviti na novac.
– Nema tu velike filozofije, moj kolega Teo Dodig, koji u Centru kao stručni savjetnik radi od 1. ožujka, i ja svaku uputu za natječaj do u detalje pročitamo barem trideset puta. Nije to ništa komplicirano niti traži neka posebna znanja, ali zahtijeva temeljitost, strpljivost i kreativnost – objašnjava Milka.
Projekt za projektom
I tako, temeljito, strpljivo i kreativno, Milka Beus i njezin tim sastavljen od jednog čovjeka u manje od devet mjeseci, uz napomenu da su počeli od ledene ništice, iz europskih su fondova u svoj Vrgorac – jeste li ikad bili u Vrgorcu? – povukli osam milijuna kuna. Zapravo, još malo više, točno 8,451.168 kuna. I 40 lipa. Tako im dobro ide da su odnedavno zaposlili i računovođu, Gorana Vegara, treba sav taj silni novac prebrojati.
A dobili su ga redom za sljedeće projekte: energetska obnova dječjeg vrtića (1,283.611 kuna), prenamjena postojeće građevine u zgradu Poduzetničkog centra (200.000 kuna za prvu fazu), potpora malim poljoprivrednim gospodarstvima (1.814.232 kune), tu su još i neke "sitnice" od nekoliko desetaka tisuća kuna koje nećemo ni spominjati, te zadnji dobiveni projekt, zapravo povod za našu priču o Milki Beus, program zapošljavanja "Zaželi" za koji Vrgorčanima pripada 4,976.325 kuna.
Milka Beus, da nas ne biste pogrešno razumjeli, nije od hvalisavih osoba. Ako je novinari potraže, reći će im što ih zanima, a ako odu negdje drugdje, nastavit će raditi kao da ih nema. Stoga nam ona i nije otkrila da je Vrgorac jedini u Dalmaciji dobio novac za ovaj socijalno važan projekt. A jest, jedini je, među 21 gradom i općinom diljem zemlje, koji će barem na neko vrijeme vratiti osmijeh i nadu zaboravljenim ženama. Dalmaciju predstavlja samo Vrgorac. I Milka Beus.
A tek je počela raditi.
Zaposlit ćemo 30 žena i usrećiti 184 potrebitih
– Programom zapošljavanja "Zaželi" na dvije ćemo godine zaposliti trideset žena iz onih najranjivijih skupina i najteže zapošljivih, kao što su žene starije od pedeset godina, žene s nekim stupnjem invalidnosti, žene s osnovnom stručnom spremom ili žene koje su liječene ovisnice. Posebno veseli što smo, od maksimalnih 110 bodova, za ovaj projekt dobili 105 bodova, pri čemu smo pet bodova izgubili zbog indeksa razvijenosti naše županije i našega grada – govori Milka.
Žene će biti zaposlene kao hotelske sobarice i njegovateljice, proći će i potrebnu prekvalifikaciju, a nakon dvije godine, smisao je projekta, trebale bi biti u stanju samostalno pronaći posao. Sjajna je to vijest i za 184 potrebite osobe s vrgoračkoga područja koje će napokon dobiti potrebnu njegu.